Nakon prospavane noci.
Jos jedan povijesni debakl od kluba od kojeg je nazalost ostalo samo ime.
Citam malo komentare po forumu i vidim da se i dalje traze 6-ice, ko ce igrati na kojoj poziciji, koga prodati. Opet nam ne valja trener. Imamo previse zaposlenih...
Sramotu koja je ucinjena nad klubom u zadnjih 20 godina ne moze isprati i ispraviti nitko ziv na ovoj planeti. Trazimo postovanje drugih, a postali smo daleko najveca sportska sprdacina na Balkanu.
Kunemo se u postenje, a u HNL-u prolazimo na temelju fantomskih penala. U Europi se svaka zabit koja igra nogomet ruga s nama.
Kunemo se u ponos i cast, a udruga koja navodno predstavlja te vrijednosti nam je ujedno i najveci grobar kluba. Celni ljudi kluba javno placu da ne postoji klub na svijetu gdje vlasnici ne sudjeluju u njegovom radu, ali nas Grad i nasa Udruga su digli ruke od njega.
Kunemo se u najljepsi stadion na svijetu, a isti nam godinama krvari, dok mi samo gledamo kako se urusava.
Kunemo se u bile tiće, a akademija nam nema 2 pristojna terena za trenirati. Najveći talenti iz Dalmacije vec odavno udaraju sakom o prsa sa Dinamovim grbom.
Zivimo za kult licnosti. Dizemo feste na pomisao Rakitica, Rebica, Perisica... Dok slavimo njihova imena, drugi nam uzimaju titule.
Pravimo Bogove od igraca. Livaja je jedna od najvecih legendi kluba u povijesti. Covjek koji na svojim ledima godinama nosi klub.
Problem je kako sad reci Bogu da ne moze biti vise ono sto je bio, jer to nije. On je ipak covjek, igrac. Svakom igracu prode njegovo vrijeme. Tako i Livaji.
Jedini faktor koji drzi ovaj truli sustav na zivotu smo mi. Sami sebi krivi.
Klub kojeg nema nigdje zadnjih 20 godina puni svaku utakmicu 30 000 mjesta na stadionu, 100 000+ clanova. Ljudi odvajaju zadnje novce iz dzepa za dresove, ulaznice, clanarine i pretplate. Ljudi riskiraju svoje poslove, zanemaruju svoje privatne zivote da bi otisli podrzat klub gdje god igrali.
Ovakva kolicina lude ljubavi ne postoji nigdje na svijetu, a upravo to nas cijelo vrijeme drzi prikovane za dno. Za svaku nasu gestu ljubavi, nazad dobijamo samo jacu plesku.
Ne, nismo jos uvijek pocistili svoj prag. Dok god to ne bude tako ne vrijedi traziti krivce u zakasnjelim pojacanjima, igracima na krivim pozicijama, trenerima koji ne znaju svoj posao i raznim drugim nevidljivim neprijateljima.