nije provokacija, ali dali Livaja ima srednju skolu zavrsenu? Oni zna se da nema vozacku ( a svi znamo tko sve dobila vozačku) pa me zanima dal ima srednjoskolsko obrazovanje? 

Ja šta više ramišljam i kako god nešto okrenem uvik se vratim na isto - riba smrdi od glave.

Jučer je Garcia baš dosta zasra i napravija je sve da ispadnemo, ali ako je samo on problem, lipo mu daš otkaz i onda smo klub bez problema. Ne bi rekao. 

Ovo šta mi radimo godinama graniči sa zdravim razumom, koliko debilnih i štetnih odluka, a nema krivca niti nekih posljedica ni odgovornosti, samo šta su se svi živi ispišali po imenu Hajduk. Dok hajdučija sve brani, od prosječnog navijača pa do raznih stranica i podcasta. Tipičan stockholmski sindrom.

Izdvojit ću samo nekoliko stvar odnosno slučajeva:

Slučaj Livaja - ne ulazim u nogometne sposobnosti, ali pogledajmo neke stvari. Dan prije dobiva nagradu Hajdučko srce, naš kapetan, odigra grob utakmicu, nestane svaku u Europi, na kraju se nije niti pojavio ispred kamere (koliko sam pratio) da preuzme nekakvu odgovornost i da kaže nešto nama navijačima koji nismo dobro spavali. Je li ovo naš kapetan? Najskuplji igrač ikada, a mi smo mu za života, ma šta života za vrijeme karijere, napravili 200 murala. Ko je sve ovdje debil?

Slučaj Ben - igrač kojeg smo doveli pa potrali pa vratili pa potrali i evo sad opet vratili nazad. Suludo za 4. ligu, a kamoli za prvu. Seoska zadruga ne bi ovo radila, a kamoli nogometni klub. I sad lik igra dobro, dapače spasio već dva puta. 

Slučaj stoperi - prodaš prva dva stopera kluba, a nisi doveo nikoga nego ti sad prvi stoperski par čine igrač kojeg si se pokušao riješiti pa nisi uspio (Šarlija) i dite za koje do prije 2-3 miseca niko nije čuo iti da postoji (Mlačić). Što je moglo poć po krivu? I taj Mlačić je došao slučajno, rekao bi stihijski, igrom slučaja pokaže da je dobar, ali platio je skupo svoje neiskustvo. To je jednostavno tako.

Slučaj Puki i Sigur - naša dva najvrijednija igrača, koja sutra gledamo prodati da nam donesu jako lijepu financijsku injekciju. I šta mi radimo? Evo već godinu dana na klupi, obojici pala vrijednost dosta jer kako mogu vrijediti nešto kad ne mogu upasti u prvih 11 jednog Hajduka? Šta bi neka logika ovdje bila? Ja bi rekao treneru ovako, kad kreneš slagat ekipu prvo njih dvojicu staviš pa tek onda golmana, Livaju, stopere,... Ako ih trener nikako ne vidi u svojoj nekoj viziji, što je skroz legitimno, onda brate lijepo ih prodaš dok vrijede nešto i uloži pare u ono šta nam treba. Naravno da smo mi odabrali najdebilniju i najštetniju opciju za klub. Neka trunu na klupi dok im pada vrijednost. Niko nije kriv.

Slučaj krila - a šta ovdje reći, teško groblje od kvalitete, najbitnija pozicija u nogometu u zadnjih X godina jer ti igrači rješavaju utakmice golovima i asistencijama, barem je tako u ostatku nogometnog svijeta, mi avangarda imamo krila bez driblinga i konkretnosti prema naprijed. Opet niko nije kriv.

Ma mogao bi još dosta pisati, 3 SD-a u godinu dana, NO koji upravlja klubom i to nikome nije sporno, smiješni izbori na razini Koreje, glumljenje pravednika koji se bore protiv izmišljenog neprijatelja, jedini smo pravi i ispravan put,... Za ovo niko nije kriv, a hajdučija sve ovo brani. ALOOO?! Zašto niko o ovome ne govori i ne piše?

Riba smrdi od glave. Uprava odlazi!

Ovo je sve skupa mnogo gore nego da je politika u klubu, da je HDZ–SDP–Kerum doveo do ovoga što gledamo posljednjih 15 godina, ljudi bi već izašli na ulicu i protjerali ih odavno. Ovako je, međutim, odgovornost rascjepkana na mnogo manjih dijelova, pa se ta ljutnja nema na koga kanalizirati i ide se dalje u kružni tok i život na hajdučkoj sisi. Malo je kriv Pavelin, malo NH, malo Livaja, pa malo trener, Vučević itd. Svaki balon se napuhuje dok ne prsne, a mi smo sada u terminalnoj fazi.

Jučer me najviše razočarao Livaja, i svatko tko će ga stavljati među velikane ovog kluba neka još jednom prije pogleda ovu jučerašnju utakmicu, koja je pljuska u lice svakom poštenom navijaču Hajduka. Više pretrče veterani u drugoj županijskoj – je li moguće da neke svoje egotriperske probleme s Garcijom stavljaš iznad kluba? Koliko narcisoidan moraš biti da se ideš inatiti u utakmici poput ove? Ima li itko u klubu tko se ne boji čovjeka koji je status nedodirljivog stekao s dva kupa i jednim penalom u Europi?

Taj netko očito nije Garcia, koji je mnogo toga dobrog napravio u ovom kratkom razdoblju, no vođenje jučerašnje utakmice bilo je jako loše. Nije imao hrabrosti izvaditi Livaju, a da Bamba pleše na rubu crvenog kartona vidjeli su svi sa dva zdrava oka. Možda me još više razočarao na presici, kada je pričao o nekoj kontroli i šansama. Pa o kojoj kontroli, dragi? Protivnički trener upravo je htio da tvoji stoperi imaju kontrolu i loptu u nogama, a šanse smo imali možda dvije u 120 minuta.

Garciji je posao otežao Vučević nekim nerezonskim potezima u prijelaznom roku, a Vučeviću NH tajmingom i traljavošću provedbe izbora. Vučević je došao na poziciju kasno, u okolnostima teške besparice, nakon nezaboravnog mandata Francoisa Vitalija, ali opet, neke odluke mi nisu jasne. Kao što je, primjerice, plaćanje odštete i dovođenje tog Racija, kojem ćemo suditi tek kasnije, ali jasno je da je riječ o mladom igraču s potencijalom kojem će trebati prilagodba, dok je tebi nakon odlaska Uremovića i Prpića trebao iskusni stoper koji može odmah uskočiti u prvih 11.

Druga stvar je populistički potez dovođenja Rebića, na poziciju na kojoj ipak imaš kakva-takva rješenja, dok ti famozna šestica zjapi prazna jer Žaperovo tijelo očito više ne može podnijeti zahtjeve modernog nogometa.

I tako smo došli do toga da je Dinamo Tirana imao više problema s Andoricima nego s momčadi u kojoj mnogi zarađuju stotine tisuća eura. Pravo je vrijeme za neke teške i nepopularne odluke – kao, primjerice, da se ova sezona iskoristi za rebuilding i da se fokus s terena stavi na infrastrukturu. Međutim, teško je očekivati takav razuman i vizionarski potez. Prije će Vučević i Ljubo dodati gas i dovesti nekog „svog“ trenera u novom napadu na vjetrenjače.

ne da niko, ali baš niko, ne zna terapiju za hajduk 

nego, niko nije ni blizu dijagnoze 

Naš klub je ko skupi stol sa tri klimave noge.

Izvana to sjajno izgleda, ali dovoljno je da kakvo dite protrči i stola više nema.

Nogomet je surova igra, a mi zlobni, neuki i primitivni.

I unda dobiješ to da rasplačeš malog Mlačića jer je SD procijenio da on i Šarlija mogu igrati dvaput nediljno.

Lani je Gatuzo izvukao momčad iz sličnog ponora i  to sam na svitu, ajmo vidit ima li ovaj trener to u sebi.