To stvarno nije istina. Taktički definitivno nije na razini, ali motivirat ekipu apsolutno zna.

Jedini trener Hajduka koji je znao ujedinit momčad i prebacit lopticu na neku drugu temu kad toj momčadi nije išlo.

Po socijalnim vještinama i motivaciji je Freud za većinu trenera zadnjih 10 godina.

Motivacija funkcionira dok te prate rezultati. Kad ti fortuna okrene leđa, moš ti motivirat koliko oćeš kad ti igrači više ne puše priču.

Onda kreće nezaustavljivi pad jer iza motivacijske priče nema nikakve supstance, samo dim i zrcala. 

Morali smo dovest trenera tzv "neznalicu" i dat mu prisilno da odradi cilu sezonu, da bi i mi vidili da se to može. To nas je koštalo masu love al to je takvi klub a i takvi su navijači. Nekad je i noga u guzicu korak naprid a triska je pogled u desno. 

Dobre, možemo reći, vijesti za Hajduk!

Vuška se priključio U21 vrsti pa bi Mlačić sutra mogao malo odmorit da bude spremniji za Rujevicu. 

rezultatski debakl, neznanje i strucni diletantizam kalinica i gatusa je zadnje sta im zamiram. navikli smo na takve.

ono sta im zamiram je pišanje po klubu na najjace. kad god su stigli. bez suzdrzavanja. mlaz do daske i onda ga jos tresu do zadnje kapi.

nevjerojatno je da hajducija i dan danas ima iti jednu ric opravdanja za ta dva ispljuvka.

makar, nije ni cudo kad se sitin kako se ovod orgijalo u svakoj prilici na "genijalne" presice i jednog i drugog.

hajducijo, ne triba ti nista bolje od ovog...

Kako netko moze biti motivator, a kad se prvenstvo lomi ti ne pobjedis 6 utakmica zaredom ? kako si onda dobar u motiviranju ? 

Moj najlipši osjećaj da sam navijač Hajduka?

2015. Standardno smo loši. Idem na službeni put u Sevillu i hotel je 200 m od stadiona Sanchez Pizjuan (Sevillin stadion). Idem prošetati do njega i uz put čitam kako su iznad jednog ulaza od pločica napravljeni grbovi svih velikih nogometnih klubova na svitu. Mislim u sebi, "Kad bi bio Hajdukov, poludio bi od sriće". I idem prema tom stadionu i, naravno, ima ga. Stari grb sa petokrakom, ali ga ima (stadion je sagrađen 1982.). I to kraj grbova, čini mi se, Atletico Madrida, Juventusa i Penarola. Srce ogromno, lupa 100 na sat. Toliko smo veliki.

I još doć doma i pričat ovo dinamovcima i kad oni pitaju, "Ima li i Dinamov grb?", odgovorit im "A čuj, samo su grbovi velikih klubova..." Neprocjenjivo...

A šta se tiče utakmica. 1/4 finale Kupa UEFA protiv Slavije i u 119. min cili stadion čeka da Baka nabaci prid gol i neko ga zabije (svi smo bili uvjereni da gol pada nakon tog slobodnjaka). I onda ga Baka zavrne direktno u gol onom nesritnom Olejaru (svaki pravi navijač Hajduka mojih godina pamti ime tog češkog golmana) za totalni delirij na stadionu.

meni je najlipsi osjecaj povezan s hajdukom bija i osta kad san cuja da je zadruga priuzela klub i da nam slijede godine rasta, razvoja, ozbiljnosti i titula.

odma iza toga mi je najlipsi osjecaj bija kad je zadruga porucila dinamiji da oni nikad prolica u europi vidit nece a da nasa prolica dolaze.

zna san da je gotovo sa amaterizmom, sramocenjem u hnlu i europi, financijskim katastrofama, oronuloj infrastrukturi, diletantizmu u upravljanju, teletabisima u foteljama, debilima vlasnicima.

i drzi me i danas.