Jedno su igračke kvalitete, a drugo su ljudske. Mišate kruške i jabuke.
Naravno da Siguru triba skinut kapu jer momak je sam platia put do Splita, iz amaterske lige doša do reprezentacije Kanade, izboria se radom i karakterom. Ali isto tako, naravno da ono što je napravia nema opravdanja, nemoš bit normalan i ići pljunit protivnika dok tvoji slave gol.
Isto tako, naravno da je Marko Livaja legenda kluba, i naravno da je van terena teški klošar, bia on igrač Reala ili Mravinaca. I to je sasvin ok, takav je i to je to. Isto vridi i za Rebića. Naravno da je igračina, karijera za respekt, ovom Hajduku ogromno pojačanje.I isto tako naravno da je teška promaja u glavi, temperament, prigovori sucima, ispadi…Još jedan primjer, naravno da Filip Krovinović na terenu nije lider koji će povuć ekipu kad gori, nego alibi igrač bez rizika. Ali isto tako naravno da je Filip van terena primjer svima, skroman, normalan, pošten momak. Tip koji jednako pozdravi čistačicu i predsjednika. Takvih je u Hajduku bilo malo zadnjih deset godina.
Poanta je jednostavna: naučite razdvojit teren i ono van terena. Možeš bit vrhunski igrač, a problem ka osoba. Možeš bit skroman i ljudina, a prosječan na terenu.
I jedno i drugo triba gledat bez idoliziranja i bez pljuvanja nego realno kako stvari jesu.
Navijan srcen, gledan glavon. Pišen kako objektivno vidin stvari, nekad u manjini, nekad u većini - HŽV