Hugo mozda nesto, ali on je toliko mlitav da se to dogodi samo jednom u par utakmica kad niko ne očekuje.

Tihi operativac iz Švicarske: Tko je Marinko Jurendić, novi sportski direktor Hajduka

Dolazak novog sportskog direktora uvijek je trenutak u kojem klub određuje smjer za godine koje dolaze. U slučaju Hajduka, taj je trenutak dodatno pod povećalom jer Poljud već dugo traži ravnotežu između velikih ambicija i stabilnog sportskog sustava. Novi čovjek zadužen za sportski dio projekta je Marinko Jurendić – ime koje možda ne zvuči spektakularno široj nogometnoj javnosti, ali iza kojeg stoji ozbiljno iskustvo iz europskog nogometa.

Jurendić dolazi iz okruženja u kojem se nogomet vodi smireno, planski i dugoročno. Najveći dio reputacije izgradio je u švicarskom nogometu, ponajviše u Zürichu, a radio je i u njemačkom Augsburgu. Upravo su u tim sredinama novinari i navijači stvorili sliku o njemu kao sportskom direktoru koji nije sklon velikim riječima, ali zna složiti funkcionalnu momčad.

Za Hajduk, klub u kojem emocije često imaju jednaku težinu kao i sportska strategija, takav profil mogao bi značiti promjenu pristupa. Pitanje koje se sada postavlja nije samo tko je Marinko Jurendić, nego kakav nogometni projekt donosi sa sobom.

Švicarska škola

Jurendićeva karijera najviše je vezana uz Zürich, klub koji u švicarskom nogometu ima reputaciju organiziranog i racionalnog sustava. U tom je okruženju radio u razdoblju kada je klub prolazio kroz različite faze – od borbe za vrh do stabilizacije momčadi. Njegov pristup temelji se na nekoliko načela karakterističnih za švicarski nogomet: jasno strukturirano skautiranje, promišljeni transferi i pažljivo slaganje svlačionice u kojoj se kombiniraju mladi igrači i iskusni nositelji igre. Švicarski mediji često su naglašavali njegovu sposobnost pronalaska igrača koji možda nisu najzvučnija imena na tržištu, ali se uklapaju u sustav igre i financijske okvire kluba. Takav pristup u švicarskom nogometu smatra se prednošću, jer klubovi poput Züricha rijetko mogu pratiti financijsku utrku s najvećima. Nakon rada u Švicarskoj Jurendić je djelovao i u Njemačkoj, u Augsburgu. Riječ je o klubu koji već godinama pokušava ostati stabilan u zahtjevnoj konkurenciji Bundeslige, gdje sportski direktor mora voditi računa o svakom detalju – od budžeta do pametnog odabira pojačanja.

Kako su ga opisivali novinari i navijači

U švicarskim medijima Jurendić se često opisuje kao operativac iz sjene. Nije riječ o čovjeku koji traži naslovnice niti se često pojavljuje u javnosti. Novinari koji prate Zürich isticali su njegov analitičan i smiren način rada, bez naglih poteza i bez nepotrebnih spektakala. Sličnu sliku dijele i navijači. U komentarima se često spominjalo da radi tiho, ali sustavno, te da se u njegovu radu vidi jasna logika i plan. Takav stil u švicarskom nogometnom okruženju uglavnom se doživljava kao kvaliteta. U Njemačkoj su ocjene ponekad bile nešto oštrije, što je i razumljivo s obzirom na veću razinu pritiska. Navijači Augsburga povremeno su znali prigovoriti nedostatku velikih transfernih poteza ili sporijem tempu promjena. S druge strane, dio novinara naglašavao je da takav pristup proizlazi iz realnosti kluba koji mora pažljivo upravljati financijama i graditi momčad bez velikih rizika. Ukupno gledano, Jurendić je u inozemstvu stekao reputaciju racionalnog nogometnog menadžera koji prije svega gradi strukturu, a tek potom traži spektakularne poteze.

Njegove glavne prednosti

U analizama njegova rada nekoliko se kvaliteta redovito ističe. Prva je sustavno skautiranje i sposobnost pronalaska igrača koji odgovaraju sportskom projektu kluba. Jurendić dolazi iz okruženja u kojem se mnogo pažnje posvećuje analizi tržišta i ranom prepoznavanju potencijala. Druga je organizacijska stabilnost. Njegov način rada oslanja se na jasnu strukturu, precizno definirane uloge i dugoročnu strategiju. Treća prednost je međunarodno iskustvo. Rad u švicarskom i njemačkom nogometu znači da je upoznat s modelima organizacije koji su u Europi često primjer stabilnosti i racionalnog upravljanja klubom. Za Hajduk, koji posljednjih godina traži kontinuitet i jasno definiran sportski smjer, takvo iskustvo može biti vrlo vrijedno.

Kritike i izazovi

Ipak, Jurendićev rad nije bio bez kritika. Najčešća primjedba odnosila se na oprezniji pristup transferima. U sredinama gdje navijači očekuju spektakularna pojačanja takav model ponekad se doživljava kao nedostatak ambicije. Druga zamjerka koja se povremeno pojavljivala jest sporija reakcija na sportske krize. Njegov način rada oslanja se na dugoročno planiranje, što ne mora uvijek odgovarati okruženju u kojem se očekuju brza rješenja. U kontekstu Hajduka, gdje su emocije snažne, a očekivanja velika, upravo bi ta razlika u mentalitetu mogla predstavljati jedan od većih izazova.

Što to znači za Hajduk

Dolazak Marinka Jurendića mogao bi značiti da Hajduk želi graditi stabilniji i dugoročniji sportski model. Umjesto kratkoročnih projekata i čestih promjena smjera, njegov dosadašnji rad sugerira strategiju u kojoj se momčad gradi postupno: kroz kvalitetno skautiranje, razvoj igrača i promišljene transfere. To u praksi može značiti veći fokus na mlade igrače, pažljiviji odabir stranaca i jasniju sportsku strukturu u klubu. Takav pristup često ne donosi spektakl u prijelaznim rokovima, ali dugoročno može donijeti stabilnost momčadi.

Kakva očekivanja mogu imati navijači

Navijači Hajduka navikli su na velike emocije, dramatične prijelazne rokove i stalnu potragu za naslovom prvaka. Dolazak Jurendića vjerojatno neće odmah donijeti poteze koji će zapaliti tribine. No mogao bi donijeti nešto drugo – sustav. Ako uspije prenijeti dio švicarskog i njemačkog načina rada na Poljud, Hajduk bi mogao dobiti sportskog direktora koji možda neće dominirati naslovnicama, ali bi mogao postaviti temelje stabilnog sportskog projekta. U nogometu se često kaže da velike momčadi ne nastaju preko noći. Grade se strpljivo, potez po potez. Upravo takav put sada počinje i na Poljudu.

Maki, može li jedno, ovako, nevezano pitanje?

Jesi li ti isti onaj @MakiST1950 sa Twittera koji je u osmom mjesecu rekao da je Torcida malo učinila što je nakon Slavena gađala igrače bakljama?

Bilićev najveći minus mi je vezano za SD i to što je pristao da mu ih bira NO.

Vezano za igrače koji su već par sezona u klubu za nikoga od njih osim Pukija mi neće biti žao kad otiđu.

Primjer samo zadnje dvije epizode u Europi, gdje su ispali od Ružomberoka koji se redovito u Slovačkoj bori za ostanak u prvoj ligi i Dinamo city koji nikad do sada nije igrao u playoffu KL.

Onda u kupu se 2 puta ispalo čim se naletjelo  na malo jaču prepreku, a u prvenstvu nisu uspjeli prebaciti ni 70 bodova.

Bit ce sad minusa al ja bi krenio s 

                            Šilić

Brajkovic   Šarlija    Marešić   Hrgović

                           Hugo

            Sigur                    Puki

    Sego             Livaja            Rebić

Sigur dobar sut solidna tehnika, on i Puki dvi 8 radilice, ako je moga probat krilo zasto ne bi i u ovom sustavu 8

Brajkovic odvano zagovaram na desnom beku koji drzi crtu, brz ima moc ponavljanja...probaj nesto drugo ne isto cilo vrime, predvidivi GG

Bilić je katastrofalno birao SD, svakog s apsurdnijim objašnjenjima od drugog. Kao Vučevića je htio oduvijek i on mu je bio savjetnik, a sad ispada da je htio "stranca".

Da su klub 24/25 vodili iole sposobni ljudi, mogli smo barem osvojiti naslov ili ući u grupnu fazu, jedno i drugo se epski otvorilo. Na kraju to je bila sezona bez prihoda i s ogromnim izdacima (mazga, Bamba)

Temu kampa izmišlja kao i gospar kad malo zagusti, ali neće ništa napraviti.