samo da je nogometni stadion i da nije relikvija povijesti

Kulturno dobro u koje su drzava i eu ulozili 0 eura, srednji prst svima koji se drze za to.

Tonko, tvoj plan nema smisla, ti bi gradio stadion na Brodarici zato sto bi u slucaju izgradnje novog stadiona na mjestu sadasnjeg igrali na - Brodarici? Kao da srusis kucu odmah jer eto mogla bi se srusiti u slucaju potresa. Ako se ide u izgradnju novog stadiona on ce se i napraviti. 

ugl kalat cu, zakla san temu

naivno san se ponada da postoji razum

i da postoji sansa da u necemu budemo moderni klub

al kad vracamo hodajuce relikvije na funkcije (Krsticevice, i slicne)

i produzujemo ugovore relikvijama na terenu

zasto da nam i stadion ne bude raspala relikvija

odeš na uređenazemlja i vidiš ššta je javno vlasništvo u tom slučaju. To šta jest nije nikakav problem za gradnju normalnog stadiona, studija je naravno zato inzistirala na gradnji stadiona od 35k.

znači za radit nešto na poljudu, moraš radit na brodarici, i tu si već u oduženju projekta kojeg si pomislia.

upravo zapinjanje na boldanom je jedan od najglupljih dijelova opcije rušenja i građenja novog poljuda

ako bi opcija rušenja i građenja poljuda uključila izgradnju normalnog nogometnog stadiona s urednim kapacitetom onda bi i imalo smisla

eto samo nan je falilo da se torcida mobilizira i sutra bi igrali na poljudu od 35k.

primjer, kao i za sve na ovoj temi, može bit malo sjeverniji klub s kvarnera koji je isto zapeo na "privremenom stadionu" (koji je 10 puta bolji od onoga na kojem bi mi teoretski zapeli)

Pročita sam detaljnije studiju izvodljivosti za splitski stadion i imam ozbiljna pitanja.
Studija kaže da je Brodarica preskupa (391M€) a novi stadion na Poljudu najpovoljniji (316M€). Glavni razlog za razliku u cijeni je PDV — dio zemljišta na Brodarici je u povratu, pa Grad mora biti direktni investitor, a kao grad ne može odbiti 25% pretporeza. Na projektu od 300M€ to je 75M€ bacenog novca. Za opciju Poljud studija predviđa zajedničku tvrtku države i grada koja bi bila PDV obveznik i normalno odbijala pretporez. Ista ta tvrtka mogla bi graditi i na Brodarici — samo treba prvo riješiti zemljište u povratu.
I tu dolazi ključna stvar koju studija potpuno ignorira. Postupak bi bio ovakav: Sabor proglasi stadion na Brodarici projektom od nacionalnog interesa — isti mehanizam kojim je Vlada već 2023. proglasila Poljud sportskom građevinom od nacionalnog interesa. Time se otvara mogućnost da država zakonski riješi zahtjeve za povrat na tim parcelama — nasljednicima se ponudi pravedna novčana naknada ili zamjensko zemljište. Kad se zemljište očisti od tereta, Grad ga unese u zajedničku tvrtku s državom. Tvrtka je PDV obveznik, gradi stadion, odbija pretporez. Problem riješen. Standardna porezna mehanika, ne treba ničije posebno odobrenje.
S druge strane, opcija rušenja Poljuda ima ogromnu prepreku. Poljud je zaštićeno kulturno dobro od 2015. Za rušenje treba odluka Vijeća za kulturna dobra, a preduvjet je dokaz da je stadion nesiguran za korištenje. Ali profesor Mihanović koji je ispitivao konstrukciju kaže da stadion zadovoljava uvjete i može se normalno koristiti uz sanaciju. Ministrica kulture javno kaže da je stav Ministarstva da se Poljud treba obnavljati i čuvati. Gradonačelnik Šuta tvrdi suprotno — da je ministrica upoznata s opcijom skidanja zaštite. Tko laže?
Osobno sam razgovarao sa statičarima koji su imali uvid u dokumente o statici Poljuda. Situacija jest loša, ali daleko od toga da je bespovratna. Činjenica da Hajduku treba novi stadion ne smije ići nauštrb toga da se rješavamo kulturnih dobara. To su dva odvojena problema i oba zaslužuju ozbiljna rješenja — a ne da se jedno koristi kao izgovor za uništavanje drugog.
I tu dolazimo do najvažnijeg argumenta. Proglašenje Brodarice projektom od nacionalnog interesa ne znači biti protiv Poljuda — upravo suprotno. Hajduk dobiva novi moderni stadion, Poljud se čuva kao zaštićeno kulturno dobro. Dva objekta umjesto jednog. Država se pozicionira istovremeno kao čuvar kulturne baštine i promotor sporta. Nitko ne gubi. A opcija rušenja? Politički rat s Ministarstvom kulture, pravna bitka s neizvjesnim ishodom, peticije, protesti — i na kraju samo jedan objekt umjesto dva.
Ukratko: administrativni problem s poznatim rješenjima prikazan je kao nepremostiv. Rušenje zaštićenog kulturnog dobra prikazano je kao formalnost. Djeluje li vam ovo kao nepristrana studija?
I za kraj jedno pitanje koje sigurno nema nikakve veze s ničim: postoji li možda neka politička opcija koja posjeduje shopping centar u neposrednoj blizini Brodarice, kojoj bi novi stadion na toj lokaciji uništio parking i obezvrjedila poslovne prostore — i drži li ta ista politička opcija, čistom slučajnošću, većinu u Gradskom vijeću koje odlučuje o svemu ovome? Pitam za prijatelja.
A da završim konstruktivno: pulska Arena je rimski amfiteatar star 2000 godina, zaštićeni spomenik kulture — i puna je koncertima cijelu sezonu. Zarađuje, privlači turiste, postala je brand. Ako Hajduk dobije novi stadion na Brodarici, zašto obnovljeni Poljud ne bi mogao postati splitska Arena? Koncerti, festivali, turističke ture po kulturnom dobru. Ili je jedini razlog zašto to ne možemo zamisliti to što smo navikli da nam gradskom imovinom upravljaju ljudi kojima je jedini talent zapošljavanje podobnih na mjesta koja ne bi smjela postojati?

Šta duže i više pratin ovaj klub to svaćan da nama nema pomoći.

Klub možemo prikazat uz pomoć dijagrama kružnog procesa