Hajduk je ovu sezonu ima najviše velikih prilika, najveći xG, najviše pogođenih stativa i najveći posjed. U svim relevantnim statističkim kategorijama smo ili prvi ili drugi u ligi (uglavnom drugi).
Dakle, zasluženo smo završili drugi, sa tendencijom rasta ako nastavimo gradit na ovome. Ova sezona je, ako se gleda u vakuumu sama za sebe bez ikakvog konteksta, neuspješna, jer si završija bez trofeja, ispa u četvrtfinalu kupa i ispa iz Europe u trećem pretkolu od puno slabijeg protivnika.
Ali, ako ova sezona posluži ka temelj za izgradnju nečega, a gledajući igru golim okom ali i sa potvrdom po svim statistikama i šta se tiče nogometnih pokazatelja (xG, xGA, PPDA, visoki reposjed, točna dodavanja, kreirane šanse, ulasci i dodiri u protivničkih 16m, itd), ali i po nenogometnim statistikama (prosječna starost ekipe - 2 godine mlađi nego lani, broj U21 igrača - 15, udio minutaže igrača iz vlastite akademije - 40%), onda ova sezona može postat uspješna.
Može postat prvi korak prema procesu koji će od ove seoske zadruge napravit nogometni klub. Jesmo li spremni na taj korak? Imamo li strpljenja za izgradit nešto? Pa čak i kad ne bude išlo dobro.
Imali smo nekoliko šansi za odradit nekakav proces, stat iza njega, istrpit ga i dovest do kraja na način da osvajamo redovno trofeje i redovno sudjelujemo u europskim natjecanjima - tamo kad je tek doša Naš Hajduk, pa onda kasnije kad je doša Kos, pa onda kad je Brbić potira Šoltu da bi doveja Tudora, pa onda kad je Lukša dovea Valdasa ili kasnije Leku.
Sve smo te šanse prokockali zbog čistog nestrpljenja i egomanije. Možemo li sve to ostavit iza sebe i napokon dovest nešto do kraja? Ostaje da vidimo.
O budućim odlukama će ovisit ocjena prošle sezone, bude li temelj izgradnje nekakvog novog Hajduka, za mene će to bit uspješna sezona. Srušimo li opet sve i užgemo da bi nastavili lutat i vrtit se u kružnom toku, onda će to ostat samo još jedna u nizu neuspješnih i za kurac potrošenih sezona.
Ko igra za raju i zanemaruje taktiku...
