Ali nešto ipak znam.

Znam kako se upravlja svojim novcem. Znam kako se novac pravi. Znam prepoznati potencijal oko sebe i znam razmišljati kao gospodarstvenik. I prije svega znam da bez strpljenja, kontinuiteta i sistema nema ničega.

Možeš ti pogoditi igrača, možeš pogoditi trenera, možeš jednu godinu ući u Europu i prodati dvojicu za deset miliona. Ali ako iza toga nema sistema, opet si za dvije godine na početku.

Isto kao što igra daje gol, a igra nije slučajnost nego sistem, tako je i s klubom.

Draft strategije nisam proučavao toliko duboko da bih se sad ovdje pravio pametan i citirao dokumente. Iskreno, imam svoj posao i svoj biznis kojim se bavim i nemam vremena proučavati svaki dokument Hajduka na 70 stranica.

O Hajduku znam ono što godinama čitam kroz medije, financijska izvješća kad ih uhvatim, intervjue i ovaj forum na kojem sam već jako dugo. Ne pišem puno jer je uglavnom već sve netko rekao.

Ali jedna stvar mi nikako ne ide u glavu.

Mi stalno raspravljamo o treneru, sportskom direktoru, lijevom beku, špici, Europi, transferima, a jako malo o tome šta će Hajduk biti za pet ili deset godina bez obzira na to ko tada igra lijevog beka.

Mene upravo to zanima.

Ne koliko ćemo ove godine zaraditi ako uđemo u Europu.

Nego kako napraviti klub kojem Europa nije potrebna da bi preživio.

Kako napraviti klub koji će, kad Europa dođe, taj novac moći uložiti u razvoj umjesto da njime gasi požare.

Kako napraviti klub koji neće morati prodavati igrača zato što mu treba novac, nego će ga prodati onda kad procijeni da je vrijeme i za cijenu koju želi.

Kako napraviti kamp, akademiju, scouting, komercijalu i sustav koji će sam sebe hraniti.

Jer potencijal postoji. I to ogroman.

Hajduk ima preko 120 hiljada članova, ogromnu prodaju robe, pune tribine, dijasporu i grad Split kroz koji godišnje prolaze milioni turista.

To nije samo nogometni klub.

To je proizvod koji se može prodavati puno ozbiljnije nego što se danas prodaje.

I zato upravu ne bih vrednovao samo po tome je li prošla u Europu i koga je dovela.

Upravu bih puno više vrednovao po tome je li za četiri-pet godina ostavila klub stabilnijim nego što ga je zatekla.

Je li povećala stalne prihode.

Je li otvorila nova tržišta.

Je li dovela ozbiljne međunarodne partnere.

Je li napravila infrastrukturu.

Je li smanjila ovisnost o transferima.

Je li napravila sistem.

Jer trener može izgubiti utakmicu.

Igrač može promašiti penal.

Možeš ispasti iz Europe u 95. minuti.

Ali sistem ne smije ovisiti o jednoj lopti.

To je otprilike ono što sam htio reći.