Vjerojatno pod moderni stadion smatra ono što je prezentirala jedna osoba koja je vrlo zainteresirana strana u ovome, tj. radi se o krupnim (ne sitnim) osobnim interesima.

Dakle svečane lože na jugu, udaljene pola kilometra od terena.

Uz, naravno, zadržavanje atletske staze jer je neophodna.

To otprilike.

Ma ja sam retoricki to napisa. Glavni lik pise tu na forumu i navijac je Dinama. 

1. sorry na predugom postu, inace vise citam :-)

2. poanta mog posta je "moglo bi se i ovako" . nista drugo.

3. to je to , povlacim se u rupu

....evo jedan primjer kako "rekonstrukcija" (kako je se nazvalo na pocetku) moze u biti znacit "rusenje i novogradnja", na primjeru Waldstadiona u Frankfurtu cisto iz aspekta izvedivosti i "triba li ic na drugo misto igrat" dok to traje.

Stari Waldstadion je ima slicne mane ka i nas Poljud (atletska staza, nikakav krov, dotraja, itd...)

2002. je se krenilo u postepeno rusenje i novogradnju i trajalo je do 2005., tribinu po tribinu. Zvuci smisno ali tako je bilo .

slike od 50/63 pa nadalje :

https://www.fnp.de/eintracht-frankfurt/geschichte-einer-arena-frankfurter-waldstadion-wandel-zeit-10676644.html

na slici 55 se vide dvi nove tribine, jedna stara, i jedna srusena, sve dok je Bundesliga trajala.

Eintracht je na njemu igra sve utakmice, svo to vrime, normalno uz limitirani kapacitet i smanjen komfor.

2004. je sama rekonstrukcija kostala 125 miliona eura (plus dodatni troskovi za svu infrastrukturu kao npr. gradnja jednog mosta priko autoputa = 156 miliona), novi Waldstadion ima kapacitet od 60.000.

e to bi sad tribalo malo down-sizat za nase potrebe :-) , infrastruktura je manje vise tu, a i sigurno ne triba 60.000 mista....

koga zanima, ovo su bile faze rekonstrukcije / novogradnje (privedeno sa Deepl): 

Pregled 5 faza izgradnje
•⁠  ⁠Faza 1 (od ljeta 2002.): Sjeverozapadna tribina
Prva je uklonjena tradicionalna navijačka tribina. Stara stajaća tribina i biciklistička staza srušene su. Navijači Eintrachta morali su se u tom razdoblju zadovoljiti drugim dijelovima stadiona, dok je ovdje podignuta nova, dvoetažna tribina.
•⁠   ⁠Faza 2 (proljeće 2003.): Istočna tribina (suprotna tribina)
Nakon sjeverozapadnog stadiona, srušena je i preuređena suprotna strana arene. Upravo se tijekom ove faze, u svibnju 2003., dogodilo legendarno "čudo 6–3" protiv Reutlingena, kojim je Eintracht osigurao promociju u Bundesligu usred ogromnog gradilišta.
•⁠  ⁠Faza 3 (početkom 2004.): Južna tribina
Godine 2004. gradilište se preselilo na južnu tribinu. Budući da su u nekim trenucima dvije tribine u potpunosti nedostajale ili su bile samo djelomično dovršene, kapacitet za gledatelje tijekom ove faze drastično je pao na samo oko 25.000 sjedala.

•⁠  ⁠Faza 4 (ljeto 2004. do početka 2005.): Glavna tribina
Konačno je srušena stara glavna tribina. Tijekom ove faze izgrađena je nova zgrada sadržaja, u kojoj se nalaze lože, poslovna sjedala i svlačionice. Ikonično: Dok je menadžer Willi Reimann, koji je osvojio promociju, služio stadionsku zabranu, utakmice je 2004. godine gledao iz radničke barake na nedovršenoj glavnoj tribini.
•⁠  ⁠Faza 5 (od proljeća do ljeta 2005.): Krov i tehnička infrastruktura
Nakon što su sve tribine bile na svojim mjestima, postavljena je upečatljiva, sklopiva krovna konstrukcija u stilu šatora, koja se spaja na središnjem video zidu iznad središnjeg kruga. Stadion je službeno otvoren na vrijeme za FIFA-in Kup konfederacija u lipnju 2005.

tako da , postepeno rusenje poljuda, i dalje igrat na njemu.... tehnicki bi i mozda bilo izvedivo... 

pozdrav svima

Zapećak, tamo je u u gospodarskom, kulturnom, infrastrukturnom, sportskom i svamom drugom smislu misto Dalmaciji. Južna Hrvatska, kako se naravit u javnom diskursu pokuša kreirat još devedesetih u namjeri da se izbriše sav pripadajući identitet te tisućljetne hrvatske regije, slipo je crivo ove države, od politike prezreno i obespravljeno. Administrativno rascipkano na četiri županije od kojih tek jedna u pridjevu nosi naziv dalmatinski. Eto, to je kontekst nekoć silne rimske provincije u čijem najvećem gradu stoluje klub stoljetne povijesti s najvećom navijačkom bazom od Bospora do Alpi. 

Zadnjih miseci, još tamo u smiraj prošle nogometne sezone, zakotrljala se priča o nogometnoj infrastrukturi u Hrvatskoj. Naivniji, i zlobniji, dio hajdučkog puka, smatra je kako je riječ o klasičnom skretanju s teme nakon neuspješne sezone, zanemarujući priču kako se sada otvorila mogućnost gradnje stadiona unutar projekta koji dolazi „sad“ i ko zna kad opet. Možda za 50 godina ili nakon, nedajbože, kakve tragedije. Već tada se ušlo u sukob sa „strukon“ koja je, na pravdi Boga, branila Poljud životon iako na njemu nije provela niti jedno popodne. Vruće litnje ili burovito zimsko. Branili su ideju spomenika odmičući se od njegove primarne funkcije da bude puki nogometni stadion. Udoban, ssvrsishodan i funkcionalan, kako za igrače tako za navijače. Politika, i lokalna i državna, čitavo vrime odgađala je odluku šta s tim dotrajalim zdanjem gurajući nekakvu višečlanu i multiinstitucionalnu komisiju u prvi plan čija će riječ bit presudna u sudbini Poljuda. Ako je statički uredan, onda se može ić u sanaciju/rekonstrukciju, a ako nije, onda će prvo naložit Ministarstvu kulture da maknu status nepokretnog kulturnog dobra i idu u rušenje.

Nakon višemisečnog ničega, javnost je počela stvarat pritisak i tražila odgovarajuće da odluku stavi na stol. Danas je Kancelar prvi puta prizna da će odluka komisije, takozvane struke, biti takva da se Poljud može rekonstruirat. Istovremeno, i Kancelar i ministar mu sporta govore kako u Zagrebu ne triba slušat struku upirući kako je suludo parama građana financirat nešto šta im se ne sviđa. „Nekom će suze, nekom biseri“, otpivala je nekoć makedonska pop diva svjesna da onom šta izvuče deblji kraj ostaje lajanje na misec, pa će tako Split i Hajduk bit prinuđeni poslušat struku i dobit ušminkano raspadajuće zdanje potpuno neadekvatno današnjim sportskim, nogometnim pa čak i civilizacijskim standardima. Istovremeno, dok se na to zdanje bude nabaciva inkarat i par sića Jupola, Hajduk će podstanarsku sriću potražit par stotina metara dalje na sklepanom, virovat nećete, atletskom stadionu bez adekvatnih uvjeta. Dakako, par stotina kilometara sjevernije, blizu oltara, i zime će bit od zlata na privremenom boravku u Ulici pjesnika, nakon kojeg slijedi povratak onkraj zoološkog na zdanje koje će odabrat javnost, potpuno ignorirajući struku bez koje u Splitu, skužili smo, ne možemo ništa. 

Porezima, prirezima, dohodcima i ostalim haračima svih fela, punili smo i punimo pijat u koji serete. Ili našin parama radite ono šta želimo, a zamjenski stadion sa skelon koju nazivate tribinom i opiturani Poljud to nisu, ili ćete, jebat ga, požderat to s pijata.

DPH Imotski 

Ne vjerujem u takav rasplet. Svjesna je vladajuća garnitura mogućih posljedica. Uostalom i reakcije nakon objave Maksimira su populističke, tako će biti i u našem slučaju.

Dok se tema ne konkretizira možemo samo nagađati što bi bilo kad bi bilo.

Premda sam od početka za potpuno novi stadion, nemam problem prihvatiti i nekakvu rekonstrukciju (u punom smislu te riječi) koja bi gledateljima i klubu donijela napredak. Od nekih stvari ne bi smjeli odustati (npr. micanje atletske i tribine do terena, ozbiljan hospitality itd) dok se o drugima može razgovarati.

Sutra bi potpisao rekonstrukciju poput Anoete (Real Sociedad) ili u bližem primjeru, Kranjčevićeve.

I potpuno mi je svejedno kako bi se to zvalo, rekonstrukcija, obnova, što se mene tiče može i proljetno čišćenje.