Rekao bi da je zajednička poveznica sve 4 zadnje utakmice čovjek s jedne od najboljih koreografija u Torcidinoj povijesti (barem po mojem skromnom sudu) Ivan Gudelj
Gudeljevski odigrane 4 utakmice, borbenost do krajnjih granica, timska igra, svi igraju obranu i napad, kad netko falije drugi ga pokriva, nema širenja negativne energije i traženja alibija za pogreške
Nakon nes(p)retnog poraza od Rijeke, a pred nikad dužu reprezentativnu stanku zvoni mi u glavi izjava kapetana Šege da nas taj poraz neće pokolebati, neće narušiti dobru atmosferu i da ćemo to pokazati u narednim utakmicama
Kapetanska izjava, nema traženja alibija i Hajdučki stav o sljedećim utakmicama koje su bile teže i di su po meni i jači protivnici od maloprije spomenute Rijeke
4/4 i najvažnije od svega nema euforije među igračima, iduće jutro lagani trening i idemo dalje
Kad se sitim prijašnjih generacija Hajduka kako su slavili nakon pobjede u nekim domaćim utakmicama pa se u pravilu dogodio kiks odmah u sljedećoj (sitimo se u to vrijeme jakog Dambrauskasovog Hajduka nakon 0-2 u Zg-u pa 2 kixa u sljedeće dvi utakmice), osjetim mučninu kad se sjetim koliko smo im ljubavi dali i kolika smo nadanja polagali u njih
Nema garancije ni da će ova momčad uspjeti (iako je sam ulaz u KL uspjeh sam po sebi ako gledamo kontext Hajduka zadnjih 20 i kusur godina), ali ovdi možemo konstatirati da smo napokon dobili momčad, profesionalnu nogometnu ekipu u kojoj svatko zna koji mu je posao, profesionalnog, stručnog i bez problema s egom sportskog direktora i trenera koji je dobio kakav takav kontinuitet i iza kojeg se stalo (nauštrb nekih igrača koji svojim odnosom prema Hajduku nisu zaslužiti nositi sveti dres)
Malo sam se raspisa, ali eto nije me bilo 2 tjedna :)