Dennis Hadžikadunić: '' Već su me to pitali ranije u Splitu i reći ću isto – izabrao sam Hajduk jer je jedan od najvećih klubova na Balkanu. Ako ne i najveći. Klub ima sve preduslove da osvaja titule i trofeje, a to privlači i mene. Želim igrati evropski fudbal.
Nije mi trebalo puno predstavljati Hajduk. Dok sam igrao u HSV-u, često bih o njemu razgovarao s Emirom Sahitijem, koji je u Hamburg stigao upravo iz Splita. Pričao mi je o toj ljubavi prema klubu i gradu. Kada se pročulo da bih mogao otići u Hajduk, javilo mi se dosta igrača iz naše reprezentacije, među kojima je i Nikola Katić, koji je također bio ovdje. Svi su mi rekli da dolazim u vrhunski klub i poželjeli mi sreću.
Imao sam privilegiju da i ranije igram za velike klubove poput Malmöa, HSV-a ili Sampdorije, koji također imaju strastvene navijače. Ipak, zaista godi istrčati na Poljud i vidjeti koliko ljudi žive za klub. To mi daje dodatni motiv da se borim za sve te ljude. Osim trofeja, ništa nije dovoljno. Prošao sam cijelu dalmatinsku obalu, od Splita do Dubrovnika, i svugdje su natpisi Hajduk. Na svakom ćošku!
Livaja je vrhunski igrač i sjajan čovjek. Igrao sam s mnogo dobrih fudbalera tokom karijere, ali on je zaista jedan od najkvalitetnijih napadača s kojima sam se susreo. O njemu mogu govoriti samo u superlativima.
To je odraz našeg zajedništva i fudbala koji trener želi da igramo. Po mom mišljenju, tako mora igrati klub kao što je Hajduk – da imamo svoj stil i da diktiramo uslove. Naravno, protiv velikih klubova kao što je Ajax, ali i protiv Thuna, potrebni su nam disciplina i dobra igra u odbrani. Ipak, u obje utakmice odigrali smo dobro i pokazali da se nikoga ne bojimo.Mislim da je iskustvo koje sam stekao u različitim ligama veoma važno. Svaka sredina nosi nešto svoje, a kroz sve te klubove naučiš da se prilagođavaš i da uvijek moraš davati maksimum. U Hajduku sam se dobro osjećao od početka, a kada osjetiš povjerenje i podršku, mnogo je lakše pokazati ono što znaš na terenu.
Jako mi se svidio život u Splitu. Prelijep je grad, s odličnom klimom na koju sam navikao igrajući za Mallorcu i Sampdoriju. Ljudi koje sam upoznao veoma su ljubazni, a osjetiš jednostavno poštovanje jer nosiš taj dres. Ali da mnogo izlazim, i ne baš. Miran sam tip. Život mi se uglavnom svodi na kuća–trening. Volim da se u miru mogu pripremati za obaveze koje me čekaju. Živim jednostavno.
Nije se bilo teško prilagoditi ovdje. Razumiju me, a siguran sam da ću uskoro pohvatati i malo tog dalmatinskog. Imaju simpatične izraze. Najvažnije je da sada svi razumiju i znaju da je burek – burek!
Moram priznati da mi je reprezentacija jako nedostajala, pogotovo nakon uspjeha koji smo ostvarili ljetos. I danas su mi u glavi sve one slike iz Amerike, atmosfera koja je vladala i način na koji je narod bio uz nas. Zato sam bio presretan kada sam vidio da me je selektor pozvao za naredne utakmice. Uostalom, to mi je i bio cilj – igrama u Hajduku zaslužiti mjesto u reprezentaciji. Teško je bilo sve pratiti sa strane, ali sam, kao i svi ostali, bio izuzetno ponosan na rezultate koje smo postizali, prije svega zahvaljujući disciplini i radu.''