Graf je odradio nevjerojatan prijelazni rok. Fascinantno je da smo praktički ostali bez 7 stožernih igrača i da se to ni najmanje ne osjeti.

Livaja je propao. Donedavno je bez njega bilo nezamslivo. Zamijenjen je i ne fali nam.

Pukstas je bio enormno važan igrač. Donosio je duel, trku, skok i golove. Donio nam je dobre novce, a apsolutno nitko ga ne spominje više.

Sigur je također bio važan igrač na dvije pozicije. Kanadski reprezentativac. Donio nam je novce i ni najmanje nam ne fali.

Krovinović je sa svih svojih 100 mana ipak bio stožerni igrač kod više trenera i odigrao je golemu količinu utakmica. Ne postoji nijedan navijač Hajduka koji bi ga vratio.

Brajković je eksplodirao i bio nam je najbolje krilo čija je vrijednost strelovito rasla. Njegova ozljeda doživjela se apokaliptično. Danas gotovo da se zabiravilo na njega.

Na Ivušića se računalo kao na dugoročno rješenje za jedinicu. I računalo se da će se oporaviti i dovesti u formu. Danas je on Lovre broj 2, ali nikoga više ne boli briga. 

I onda je tu Žaper. U redu, za njega su postojale dobre indicije otprije da nećemo moći računati na njega, ali u ovom prijelaznom roku se to i potvrdilo. 

Teško je uopće reći koje je dovođenje da bi se navedeni zamijenili bilo bolje. Omjer uloženog i dobivenog u ovom prijelaznom roku je nezapamćen u modernoj povijesti kluba.