Uh, teško mi je reći zašto je Dambrauskas bio toliko kratko u Ludogorecu i zašto je dobio otkaz. Ali pokušat ću objasniti, objašnjava za 24sata bugarski novinar Simeon Kučikov. 
Valdas Dambrauskas je došao u momčad s velikim ambicijama. Odmah na početku je najavio velike promjene, obećao je unaprijediti sustav igre i napraviti novu momčad. Uprava mu je vjerovala jer je u rezervnu momčad otjerao Claudiu Keserua, najboljeg strijelca u povijesti Ludogoreca. To nitko nikad nije napravio. Keseru je zabio 139 golova.

U Razgradu ga je dočekala vrlo iskusna i dobra momčad: Bernard Tekpetey, Kiril Despodov... Sve su to igrači s odličnim ugovorima. I počelo je sjajno, odmah u prvoj utakmici je u Superkupu pobijedio CSKA 4-0, izbacio je Olympiacos nakon penala...

No onda su počeli problemi. Izgubio je od Malmöa 2-0 i došlo je do svađe. Najiskusniji igrači su ga počeli kritizirati, Keseru je i financijski kažnjen zbog kritika. Prava istina je da momčad nije niti izgledala niti igrala dobro. Pogotovo protiv velikih momčadi. Dvaput je izgubio od Lokomotiv Plovdiva, dvaput od CSKA. Porazi od CSKA su posebno bolni za upravu i navijače jer su najveći rivali.

Navijači i čelnici su mu najviše zamjerali nedostatak kreativnosti. U većini utakmica igra je ovisila o inspiraciji pojedinaca, najviše Despodova, sve je bilo stihijski, bez ideje, plana, bilo je onako kako bi najbolji igrači bili raspoloženi. No isto tako, uoči Crvene zvezde, Valdas je bio dva tjedna u samoizolaciji, došao je na trening tik pred utakmicu, protiv Malmöa nije mogao računati na najboljeg igrača Despodova, potom mu se ozlijedio i Cauly, drugi napadač...

Dambrauskas jednostavno nije podnosio pritisak. Uostalom, to je i sam rekao. Sjećam se da je rekao: “U Ludogorecu svi očekuju uspjehe zbog velikih i dobrih rezultata iz prošlosti, a to ne ide. Ovdje ste uvijek pod pritiskom, posebno od strane uprave i čelnika. Ljudi u klubu nisu imali dovoljno strpljenja”.

Tako je pričao Dambrauskas. Iskreno, malo mi je čudno kako će se snaći u Hajduku, gdje je pritisak, koliko sam čuo, ogroman. Ludogorec je vrlo lijep i skup automobil koji je potrebno znati voziti.

Uh, teško mi je reći zašto je Dambrauskas bio toliko kratko u Ludogorecu i zašto je dobio otkaz. Ali pokušat ću objasniti, objašnjava za 24sata bugarski novinar Simeon Kučikov. 
Valdas Dambrauskas je došao u momčad s velikim ambicijama. Odmah na početku je najavio velike promjene, obećao je unaprijediti sustav igre i napraviti novu momčad. Uprava mu je vjerovala jer je u rezervnu momčad otjerao Claudiu Keserua, najboljeg strijelca u povijesti Ludogoreca. To nitko nikad nije napravio. Keseru je zabio 139 golova.

U Razgradu ga je dočekala vrlo iskusna i dobra momčad: Bernard Tekpetey, Kiril Despodov... Sve su to igrači s odličnim ugovorima. I počelo je sjajno, odmah u prvoj utakmici je u Superkupu pobijedio CSKA 4-0, izbacio je Olympiacos nakon penala...

No onda su počeli problemi. Izgubio je od Malmöa 2-0 i došlo je do svađe. Najiskusniji igrači su ga počeli kritizirati, Keseru je i financijski kažnjen zbog kritika. Prava istina je da momčad nije niti izgledala niti igrala dobro. Pogotovo protiv velikih momčadi. Dvaput je izgubio od Lokomotiv Plovdiva, dvaput od CSKA. Porazi od CSKA su posebno bolni za upravu i navijače jer su najveći rivali.

Navijači i čelnici su mu najviše zamjerali nedostatak kreativnosti. U većini utakmica igra je ovisila o inspiraciji pojedinaca, najviše Despodova, sve je bilo stihijski, bez ideje, plana, bilo je onako kako bi najbolji igrači bili raspoloženi. No isto tako, uoči Crvene zvezde, Valdas je bio dva tjedna u samoizolaciji, došao je na trening tik pred utakmicu, protiv Malmöa nije mogao računati na najboljeg igrača Despodova, potom mu se ozlijedio i Cauly, drugi napadač...

Dambrauskas jednostavno nije podnosio pritisak. Uostalom, to je i sam rekao. Sjećam se da je rekao: “U Ludogorecu svi očekuju uspjehe zbog velikih i dobrih rezultata iz prošlosti, a to ne ide. Ovdje ste uvijek pod pritiskom, posebno od strane uprave i čelnika. Ljudi u klubu nisu imali dovoljno strpljenja”.

Tako je pričao Dambrauskas. Iskreno, malo mi je čudno kako će se snaći u Hajduku, gdje je pritisak, koliko sam čuo, ogroman. Ludogorec je vrlo lijep i skup automobil koji je potrebno znati voziti.