Veseli pogled na tablicu, ali veseli i činjenica da smo sve pobjede (za razliku od konkurenata) upisali zasluženo, na način da smo nadigrali protivnike i stvorili više šansi od njih.
Međutim, konačan plasman određuju one druge utakmice, utakmice u kojima ti ništa ne polazi za nogom, utakmice u kojima sve ono što si uvježbavao na treningu ne uspjevaš pokazati na terenu. To su utakmice u kojima ti Belupov vezni red sakrije loptu ili Istrine crne zvijeri rade dar-mar u obrani (primjer Rijeka-Šibenik).
Takve utakmice odlučuju prvenstva, one pokazuju karakter momčadi i grade pobjednički mentalitet. Takve utakmice će pokazati i je li Jens taj i možemo li pod njegovim vodstvom napokon napraviti iskorak.
Te utakmice će doći, one su neminovne i događaju se svima jer je prvenstvo dugačko. Još ih nije bilo ove sezone (Tobol ne računam jer to nije utakmica kada nas nije išlo, nego kada je protivnicima sve ulazilo), ali nakon takvih utakmica kritike će biti najglasnije, pobijedili ili izgubili. Na Jensu i igračima je da broj takvih utakmica svedu na minimum, a kada se dogode, da iz njih izađemo šampionski - s pobjedom.
Kada kažem šampionski, ne mislim da moramo biti prvaci niti namećem taj imperativ, mislim prije svega na pobjednički, hajdučki mentalitet, gdje igrači imaju usađeno u glavama da se igra na pobjedu do zadnje kapi krvi.
