📜Lancun alert📜
... o fizičkoj spremi pa kome se ne da neka preskoči... Nisam pisao neko vrijeme, vidi se. 😁
Općenito su fizička priprema, bavljenje sportom (ne gledanje nego baš bavljenje) i vođenje računa o vlastitom zdravlju kod nas na najnižoj razini u EU. Ima nekoliko ozbiljnih znanstvenih studija (ako netko inzistira potražit ću ih) prema kojima smo po BMI-u najdeblji narod u Europi s istovremeno najdebljom djecom u Europi. Neki članci govore da smo među najlošijim zemljama po pitanju baveljnja rekreativnim sportom i redovitom treniranju (bilo kakve aktivnosti). Relativni udio ljudi koji umiru od tumora koje se mogu otkriti jednostavnim, besplatnim i svima dostupnim pregledom (debelo crijevo) je među najvećima u EU, a tjelesni je u školi sveden na trivijalne razine gdje se najčešće djeci da okrugli predmet kojeg onda nabijaju kao muhe bez glave 45 minuta i kući. Žene se sportom izuzev fitness grupa (koje su dosadne, repetitivne i imaju slabu socijalnu komponentu pa se brzo odustane) gotovo pa i nikako ne bave. Itd, itd...
Nije ovo nikakav offtopic nego samo nekolicina primjera za stavljanje stvari u kontekst. Stanje u društvu prelijeva se i na nogomet i profesionalni sport općenito. Ono gdje u toj nesreći imamo sreću je to da imamo prirodno tehnički nadarene igrače pa se možemo izvući na tu stavku. Liga nam je fizički na značajno nižoj razini nego tehnički. To će potvrditi svaki igrač koji je išao u lige poput češke, poljske, austrijske, ruske i slično. Ima i po tom pitanju dosta linkova koje mi se sada ne da tražiti. Tehnički ispod nas, ali fizički iznad. Tu se stvara puno više Jurića i Vukovića, a puno manje Ibričića i Caktaša. U takvom okruženju pri razvoju igrača događaju se dvije negativne pojave. Prva je da jedan dobar broj tehnički nadarene djece koja imaju katastrofalne fizičke predispozicije, a na kojima ni ne rade, u mlađim kategorijama zahvaljujući općoj razini fizikalija koja nije visoka može jedno vrijeme biti jako uspješno. Takvi se u seniorskom nogometu, a pogotovo ako odu vani, brzo izgube. Drugi negativni fenomen je da jedan dio tzv. akceleranata koji naprosto imaju bolje fizikalije od drugih u mlađim kategorijama razvaljuju na snagu i brzinu, a kad dođu u seniore izgube sve prednosti i utope se u sivilo. Primjera i jednih i drugih je mnoštvo, a osobno poznajem neke. Dok sam trenirao ovim tehnički boljima više se toleriralo zabušavanje. Sve je to sustavno i rezultat općeg odnosa prema fizičkoj spremi. Zato neki od njih kasnije nisu uspjeli. Nije slučajno.
Naravno, nije to isključivo hrvatski i Hajdukov problem. Ima toga i drugdje samo u drugačijem omjeru. Savršen sustav ne postoji. Fistonić je govorio da Nijemci previše rade na šablonama i fizikalijama i time guše kreativnost mladih igrača. Možda je čovjek u pravu. Sigurno zna više od mene. Ono što je također sigurno je to da se pri razvoju naših mladih igrača ne vodi računa o fizikalijama koliko bi trebalo i da se posljedice toga vide na seniorskoj razini. I da, fizikalije nisu samo pumpanje u teretani. Mislim možda i jesu, ali ne za bavljenje profesionalnim nogometom. S druge strane kada se neki naši igrači koji imaju velik i neiskorišten fizički potencijal stave u pogon vrhunskog sustava onda nastanu likovi poput Brozovića ili Mandžukića. I u Dinamu su bili dobri, ali ono u što su se kasnije fizički razvili je ipak klasa iznad, a nisu otišli vani sa 17 godina da se može pripisati kasnom pubertetu.
Ovo se itekako tiče Hajduka. Uzmimo za primjer Blagaića. Svakome tko granično prati nogomet jasno je da njegove fizikalije nisu za vrhunsku razinu. Igrati zna, mota definitivno ima. E sad postoje dvije mogućnosti. Ili je momak genetski do te mjere zakinut da nema tog sustavnog rada koji će ga dovesti do toga da se nosi s odraslim muškarcima koji jako dobro igraju nogmet ili on i ljudi oko njega nisu apsolutno ništa posvetili njegovom fizičkom razvoju. Ako je ovo prvo, onda postavlja se pitanje zašto računamo na takve igrače. Netko može imati ne znam kakvog mota za igrati centra u košarci, ali ako je visok 190 i više ne raste nećeš ga gurati na centra. Ako je netko prirodno izrazito mršav i boksa nećeš ga gurati u tešku kategoriju koliko god da talentiran bio. Ako je ovo drugo, zašto je to tako? Zar stvarno na tome nitko sustavno ne radi?
Uglavnom ovaj problem nije od jučer, nije slučajan i nije vezan isključivo uz nogomet. Dio je to šire društvene problematike koja se prelijeva i na ovaj klub kojeg pratimo. Vuška je u HNL-u znao plivati zbog brzine. U drugoj njemačkoj gdje se očito brzina cijeni više nego tehnika (barem kad se uspoređuje s 1. HNL) to će još više doći do izražaja. Još ako je naletio na trenera i momčad koja baš na tome želi graditi igru onda to može biti dodatni problem. No nije sve crno. Momak je mlad i još ima vremena. Možda se prilagodi na ritam i sve nas ugodno iznenadi. Ne valja unaprijed otpisivati.
Za kraj, Vlašića ste naveli kao savršenu iznimku koja potvrđuje pravilo. On je uspio zbog oca, ali ne može svaki otac biti Joško Vlašić. Možda je rješenje u tome da umjesto da gledamo kako proizvesti što više igrača kao Nikola počnemo gledati kako proizvesti što više stručnjaka poput Joška.
[uredio Obični d0d0 - 09. rujna 2021. u 10:40]