Jucer sam samo dosa do zakljucka da kad osvojimo titulu cu otic doma, virujem pustit suzu i popit neki skupi viski od 24godine plus koji cu kupit za takvu posebnu priliku. 
Tako bi trebala i vecina onih suboraca nakon sta sam vidija festase koji su nam govorili sta ce vam taj Hajduk

ko je bija uzivo vidija je koliko to znaci ljudima.prisritan san zbog dice kojima je ovo prvi trofej koji su dozivili.a sad jos jace.

Da pohvalim nekog koga nitko nije pohvalio- Marko Šapit, napokon komentaror kog mogu slusat uz Hajduka, dvije razine iznad svih Arena i Hntv-a

Ono šta mene najviše veseli je reakcija igrača nakon primljenog gola, neki stari Hajduk bi se unervozia, igrači bi bezglavo udarali po terenu, trener vrtia glavom od nemoći i ovi bi nas hladno dokrajčili sa 0:2

Ovi put nije bilo nimalo nervoze ili šoka nego su još jače zagrizli i stisli, a to pokazuje jebački karakter cijele ekipe, ovi doslovno centra nisu prešli osim gola i zvučat će čudno, ali mislim da bi najebali još i više da je ostalo 11 na 11 jer su naši stali na balun i taktično odradili drugi dio, a opet smo mogli dat još jedno 3-4 gola

Bit ćemo jako zajebani u europi, morat ćemo proć bar jednog jebačkog favorita za uć u grupe, ali mislim da smo spremni i da nikome neće bit lako kontra nas, valdas može i zna igrat na rezultat, pogotovo u dvomečima i tu bi moglo bit svega bez obzira tko bude staja na drugoj strani, a šta se tiče prvenstva, tu nemam nikakve sumnje da smo ovakvi spremni na borbu do zadnje kape krvi sa plavom sotonom

A sad ono najvažnije.

Krenula prva uskakanja u teren i on da ga pustim da bi i on u teren.

Rekoh ne jebi zid stani tu gdje jesi. I onda je krenula rijeka prema terenu.

Kad sam vidio da su otvorena vrata prema terenu sa dječje tribine kontam

ma ispunit ću mu i tu želju jednom se živi. Sreća pa su otvorili vrata sa istoka

isto jer sa svojim koljenima ne znam bi li preživio skok preko kanala. Ulazimo 

mi u teren preko onih reklama i u terenu kad sam stao na travu ljudi kao da je

struja prošla kroz mene. Sve one godine čekanja počele se skupljati u očima i

krenule van. Pita mali tata jesi li dobro šta ti je, a ja plačem ko malo dijete i nije

me niti malo stid radi toga. Rekoh nije mi ništa nadam se da nikad to nećeš razumjeti.

Pokupili malo trave za uspomenu i krenuli prema mjestu gdje se trebao dodjeliti 

pehar kad stampedo u suprotnom smjeru jer je tamo valjda neko od štrumfova

i suzavac bacio. Uglavnom nema tih para koje mogu platiti ovaj osmijeh sa slike.

Nema ih. A kao i svi samo sam mu rekao zamisli šta će biti kad dođe ono što svi

čekamo. Gorit će nebo i zemlja.

P.S. Još ovo moram napisati dok nisam zaboravio. Poslao ja ovu sliku u grupu

gdje smo žena, brat i ja. I komentira moj brat: "Strikan je bio malo stariji kad je

prvi put utrčao na travnjak Poljuda." 

Inače moj brat je sad svećenik za one koji ne znaju ali kad jednom prođe bilom

piturom kroz vene to je za cijeli ovaj život, a nadam se i onaj poslije.

Istina mogao je 5 zabiti. 😂 Ali on i Sahiti koliko trke, je da sam bio pijan, ali doslovno nisi zna koju poziciju igraju, bilo ih je svugdje.

Ja u životu nisam čuo toliko podrške jednom igraču kao jučer

Sahitiu oko nas. A on baš voli igrati ispred istoka. Ma jučer su 

svi bili zakon. I drago mi je što je Valdas poslao Simića u igru.

Na stranu sve i ako ide ali on istinski voli ovaj klub i to se vidi

zato neka je na terenu dočekao osvajanje. 

Malo ću parafrazirati jednu pjesmu sad je s tobom skoro sve na

mjestu. 

Kad smo kod pjesama upravo na radiu svira Azra Kao jučer. 💪