Ajmo jednu mudrost vezanu za Perišića.
Priča ide ovako.
Od moga kuma punac je sa Šolte. Njegova pokojna mater je živjela s njima u Splitu
u stanu gdje je imala svoju sobu. Stan je bio veliki, pa nije bio neki veliki problem.
Čovjek je imao dvije sestre. Jedna je živjela u Koprivnici, a druga u Osijeku ako se
dobro sjećam. Sve je to bilo super dok nije baba odlučila da kuću na Šolti, radi se
o staroj kući u Gornjem Selu ako se ne varam, ostavi sinu. Sestre popizdile da to ne
može tako da nije pošteno da dio pripada njima. On jadan kuhao, kuhao dok nije
prokuhao i lijepo jedan dan spakira mater s njom u auto i pravac starija sestra u
Koprivnicu. Došao joj na vrata od stana bez da se najavio stavio kufere od matere
pred vrata i pozvonio. Izašla sestra i ništa joj nije jasno. Pred vratima mater i brat.
Da šta je bilo od kud njih? A on joj mrtav hladan kaže da je kuća na Šolti njena i da
on neće ni milimetar kuće ili zemlje uzeti ali da joj predaje mater nakon što je kod
njega bila mislim preko 15-ak godina. Poljubi mater i kaže joj kad joj god bude nešto
trebalo da ga zovne i on će doći. Niz stepenice u auto i natrag za Split. Sestra stala
zapomagati da se vrati da će se dogovoriti, da one nisu tako mislile ali kaco. Čovjeku
se slomilo srce isto kao i babi koja je mislim čak nedugo nakon toga i umrla.
Jednom prilikom pričam ja to svome pokojnome ćaći i kažem kako ja to ne mogu shvatiti
da se ljudi kolju radi zemlje. Da ja ne bih grumen zemlje uzeo ako bi me to posvađalo sa
bratom i da takvo nešto ne postoji što bi me moglo natjerati na to. A kaže meni moj ćaća,
Bog mu pokoj dao, sine lako je kad se svađaju kad se ima što dijeliti da vidiš kako je to
kad se svađaju, a praktički i nemaju što za podijeliti? Ovo sam napisao a propos Meminog
posta. Razumijem ja da je teško staviti uopće u glavu koje su pare u pitanju za Perišića i
London ali da ga jebeš mislim da je na kraju ipak ona Isusova za onu udovicu ovdje mjera.
Ona je dala sve što ima, a svi ostali su dali od svog viška. Tako i Perišić iz naše perspektive
se mogao odreći ovog "viška" u Londonu doći ovdje i postati mit i ikona ali ponovit ću Ivan
Perišić je oženjen čovjek i ne donosi takve odluke sam.
P.S. Kako je meni brat fratar kad je polagao vječne zavjete morao je potpisati da se odriče
sve zemaljske imovine koju ima i na koju polaže pravo i napisati u čije ime se odriče. Naravno
on je to napravio u moje ime, iako sam mu prije svega rekao da sve što smatra da je njegovo
i da njemu pripada što se mene tiče može prodati ili darovati Crkvi ili kome god hoće? Kaže on
meni jesi li ti budala ili šta?
Verbea ligant homines, taurorum cornua funes! "ajde glupane kakav faul, on je pre jak samo ti to ne razumiš" Jebeš čovjeka koji ne promijeni mišljenje. Jesam duša al mi ne treba ništa. Bolje svašta pojesti nego svašta reći.
