Iskreno sva očekivanja od nove sezone su mi splasnula kad je Kalinić postao sportski direktor, jer mi je to bio totalno amaterski potez i dokaz da Bilić i NO ne znaju gdje gone. Dati sportski segment u ovom vrlo delikatnom trenutku čovjeku koji je preskočio stepenice i došao na funkciju bez dana iskustva, a uz to ima i uteg da je s ljudima s kojima treba upravljati do jučer dijelio svlačionicu. Nemam ništa osobno protiv Kalinića, ali ni LeBron nije bio All-Star u prvoj NBA sezoni, pa je teško očekivati da će Kalinić u prvoj godini svojega mandata polučiti uspjeh.
Nakratko mi se optimizam vratio spominjanjem Jurića kao novog trenera, jer je to tip karaktera koji bi mogao vratiti naš obezglavljeni klub na pravi kolosijek, ali ta se nada ugasila brže nego eurforija nakon potpisa Brekala i gola Livaje za 1:0 protiv Rijeke. Posljedice svega što se dogodilo ovo proljeće ćemo još dugo osjećati. Uložilo se dosta u momčad, a dobilo se ništa. Od prolaska u skupine jednako smo daleko kao što smo bili i lani, a bez Europe klub ne može s ovim postojećim modelom napraviti korak naprijed. Ne bih puno o modelu, jer su šanse da NH makne šape od Hajduka manje nego da HDZ izgubi vlast, ali na primjeru predsjednika i sportskog direktora je očito da ne možemo privuči elitne kadrove i da smo zapravo napravili korak natrag u odnosu na Lukšu/Nikoličiusa premda na njihov rad ima s punim pravom mnogo kritika.
Financijska situacija nije bajna čim se spominju krediti i faktoring, i tu treba tražiti razlog Jurićevog odustajanja. Vjerojatno si nismo u stanju priušiti, možda ne Jurića, već njegov kompletni stožer i odštete u slučaju raskida ugovora. Ako je tako, bilo bi pošteno da klub to i iskomunicira. Vidjet ćemo na kraju koga će Kalinić pronaći, ali definitivno nije u zavidnoj situaciji jer se vjerojatno zahvalio već trenerima s kojima je bio u kontaktu budući da se računalo na Jurića. U svakom slučaju, dva mjeseca su bespovratno izgubljena.
