“Jako težak period, nezamislivo težak period”, govori Sentić. “U drugoj polusezoni došao je trener koji je tada došao. Tad je sve krenulo nizbrdo, nekom jako silaznom putanjom, ne samo za mene, za cijeli klub”, kaže, pa nastavlja o tome kako je sve krenulo sjajno za njega, a onda se obrnulo:
“Pa je onda došao dotični trener. Kad sam otišao, nisam htio govoriti o tome. Znao sam da ćemo do ove teme doći, nisam ranije htio pričati, razmišljao sam: “‘Što se ja kome imam pravdati, kriviti nekog drugog?’ Sad se sve malo sleglo, pa mi je lakše.”
“Nisam htio govoriti o tome kad sam otišao”
Prisjetio se Sentić dana kad je definitivno postao prvi golman, onog remija u Kranjčevićevoj kad su ligamenti otišli Kaliniću, a Sentić je stao na gol i spašavao čak i bod pod Mislavom Karoglanom.
“ To je bilo gadno. Gledam s klupe, vodimo 2-0, sve super. Ne bi nam gol dali nikada, tako je izgledalo. I onda se Kale ozlijedio. Ja ulazim, kreće paljba po golu, brzo je bilo 2-2. Pa su još Kulenović i Pivarić opalili, ako se dobro sjećam. Skidao sam te udarce, na kraju smo jedva izvukli bod.”
Pod Karoglanom je u toj polusezoni Sentić još i bio dobar i osvajali su se bodovi, ali sve se promijenilo zamjenom na klupi.
“S Mislavom zaredamo pobjede i atmosferu, uđeš svaki dan u klub nasmijan. Da bi se onda na polusezoni cijeli klub okrenuo za 180 stupnjeva, sve naopako”, kaže Sentić, pa nastavlja:
“Na pripreme je došao trener Ivan Leko, tada je sve otišlo u neku stvar. Jer gledaj, prva moja i njegova komunikacija bila je ovakva. Bili smo u Istri na pripremama, imali smo običan sastanak pred svima, on je pred svima uperio prst u mene i rekao: ‘Sentiću, tu si samo zato što su svi ostali ozlijeđeni’. Ja sam se tada mislio: ‘Znam i ja to. Ali ti kao trener, ne možeš mi ti to tako reći’. Igrači, jednostavno, kao da su vidjeli da to ne ide u pravcu u kojem su očekivali da će ići. Nakon Mislava izgledalo je da neće to ići na dobro, a tako je i ispalo, veliko razočaranje.”
“Leko mi je rekao da sam tu samo jer su svi ozlijeđeni”
Zadnja Sentićeva utakmica ostao je težak poraz od Dinama 4-0 na Maksimiru, nakon čega je promijenjen, a da mu nitko nije to objasnio ni najavio.
“To je bio potop. Još smo i dobro prošli. Do danas nisam pogledao sažetak. Inače volim analize, volim da mi ubijaju mozak s informacijama i podacima, ali tu utakmicu ne želim vidjeti. Da mogu jednu uspomenu izbrisat, samo to bih zaboravio. Nakon Dinama došao je Osijek. Do dva sata prije utakmice nisam znao. Kad se čitalo prvih 11, tad sam saznao. Vjerojatno je Lučo znao ranije. Nisam znao, ali sam nagađao. Nakon tog lošeg perioda, da mi je Leko rekao: ‘Ne ide, probat ću promijeniti’, ne bih bio ljut. Rekao bih: ‘OK šefe, mijenjajte. Nakon Maksimira, ima smisla’. Poslije te utakmice s Osijekom nitko mi se iz kluba nije ni obratio. Bar da mi je netko rekao: ‘Nema veze, glavu gore’, ili nešto tako. Prvi idući kontakt s ljudima iz kluba bio mi je kad sam tražio posudbu. Puno igrača mi je izrazilo podršku i zahvalan sam. Ali ipak, proveo sam 11 godina u klubu. Da mi se nitko iz kluba nije obratio, baš me zaboljelo.”
Očito Sentić baš u toj promjeni trenera vidi trenutak kad je sve krenulo naopako jer s Karoglanom i Valdasom Dambrauskasom ima samo lijepe uspomene.
“Cijela situacija je bila baš loš period. S Mislavom radiš analize od 0 do 24, onda se naglo prebaciš na 3-5-2. Ne da nije pasalo, nego je sve krenulo nizbrdo. Kad je Leko stigao u klub nakon Mislava, mislio sam da je to napokon to. Idemo do kraja. Do prvenstva. Po njegovom CV-ju je tako izgledalo. Igrao je i on dugo u Hajduku, zna kako je, pa umjesto da pomogne, iz crnila me pokuša izvući, samo me još dolje nabijao”, kaže golman.
