Kada pričamo o svemu oko Hajduka mislim da puno puta ljudi zaborave da stvari nisu crne ni bijele, a imam dojam da često rasprave se vode na taj način (često i sam to radim). Primjera radi nije Gattuso najveća neznalica kao ni Karoglan radi zadnjih 8 utakmica niti je bio trenerčina prvih 10. Postoje periodi, amplitude i razdoblja u kojima se mogu promatrati stvari. 

Tako da kada nekome ili nečemu damo duži rok lakše ćemo uočiti obrasce odnosno amplitude u kakvom stanju se kreće njihova sposobnost. Primjera radi da je Lukša nakon osvojenog kupa pod Valdasom nekim slučajem otišao (radi zdravstvenih razloga recimo) njegov mandat bi bio gledan kao samo božanstvo. S dodatne 2 godine ipak se vide usponi, padovi, modus operandi i kompletnija slika se dobije.

Ovo konkretno pišem radi NH i modela o kojem se raspravlja. S koje god strane modela bili (za ili protiv) nitko ne može ljudima u početku osporiti što su napravili. Klub koji je bio odbačen od svih, užasno posložen i financijski devastiran pokušali su dići na noge.

Mislim da one prve 3 godine se uspjelo i na tome svim akterima treba skinuti kapu jer realno ispunili su cilj. Možemo mi teoretizirati da li bi bilo bolje da se išlo u stečaj bla bla, ali ljudi tada su imali neku viziju i doveli su klub do neke razine. Ali tu se vidjela tada koliko znači kada je postavljen jasan cilj pred upravu i ljude u klubu. Tada se znalo da je najbitnije vraćanje duga i stabilizacija kluba i tu nema previše komplikacija i sve odluke su bile u tom smjeru.

Čim su počele rasti ambicije tu su počeli i problemi jer biti financijski stabilan klub većinom ovisi samo o tebi, dakle nemaš previše konkurenata, ovisiš sam o svojim potezima i znaš mehanizme koji ti trebaju za uspjeh. 

S druge strane kada želiš sportski uspjeh, e tu imaš 10 puta više varijabli, konkurencija i treba ti puno više strateškog znanja i upravljanja. Na tom polju nažalost iskorak se ne radi, a rekao bih da se i stagnira. 

Netko je dobro ranije napisao, možemo mi pričati o Valdasu, Leki, Livaji, ali stvari su prosto jednostavne. Ako tebi vrh ne funkcionira ne možeš ni očekivati išta bolje. Dakle imaš 2 najveća dioničara, nazovimo ih formalni vlasnik (Grad Split) i realni vlasnik (NH) koji pod a.) ne utječu na niti jednu stratešku odluku u klubu b.) po mojem mišljenju nemaju ni približno kvalitetne ljude koji bi mogli kvalitetno utjecati na sportski klub s tolikim budžetom. 

Točka broj a.) je temelj naših problema. Dakle mi tu imamo situaciju da nama operativci trebaju donositi dugoročne odluke. To znači da ti ljudi u startu su prolazni i ne odgovaraju za stanje poslije njih. Sad ti u startu znaš da za neke uspjehe bi morao donositi nepopularne odluke. 

Primjera radi da je presidente Bilić htio napraviti išta po pitanju infrastrukture mogao je reći odmah "Dragi navijači, moja vizija temelji se na obnovi terena i ustroju kluba po modernim načelima, radi financija koje želimo alocirati u klub rješavamo se svih igrača čiji su ugovori veći od 200k eura te naknadama od transfera i budžetnim smanjenjem ulažem u infrastrukturu" 

Međutim zašto bi presidente Bilić to napravio kada radi samo za plaću, riskira da ga svaka novina proziva da je budala, da mu navijači jebu mater i da je vrlo vjerojatno da ispunjenje svoje vizije neće dočekati u klubu.  

Ne možemo od operativaca očekivati da donose tako neke odluke bez amenovanja vlasnika koji se ograđuju od svega "mi samo organiziramo izbore". Taj MO je mogao proći prije 10 godina, danas se poslovni i sportski svijet užasno promijenio. A to bi trebali i oni jer ovim načinom samo tonemo u prosječnost.

Sutra ako izgubi protiv Osijeka , neka sam ponudi ostavku i to bez zahtjeva za otpremninu .

nikakve razlike tu nema izmedju tete i messia u no. bez izravne ukljucenosti vlasnika u upravljanje isti ti je kurac ko nadzire.

glede edit-a, razlika je cili svemir koliko god nekome izgleda da je stvar forme. odgovornost je sve u biznisu. ako vec ne mozemo imat privatnog vlasnika kojeg ce ekonomski interesi tirat ka uspjesnosti (maksimizacija koristenja resursa), ono sta nam ostaje je odgovornost jer iz odgovornosti proizlazi smjenjivost ka i u svakom poslu. nista bicikliste nece natirat ka zdravom razumu ka sta bi ih natirala smjenjivost.

da buden jos plasticniji sta znaci odgovornost i ukljucenost vlasnika.

kakvi god biciklisti bili, ne postoji taj sastav upravnog odbora biciklista koji bi amenova huljaja ili bilica. nakon 10 minuta razgovora s njim svaki teoretski sastav biciklista bi vidija da su oni psihofizicki i kognitivno nedorasli klubu.  naravno da su se i oni krstili livom i desnom kad je nas vrli PU izjavija na presici da se ne misli uopce bavit balunom i da o tome nista ne zna. problem je sta oni nista po tom pitanju ne mogu napravit. nista. nula. pazi, govorimo o tome da je sustav takav da su vlasnicima vezane ruke bez obzira sta vide da je covik doslovno zaluta, pa s marsa. pljucanje na skupstini im je jedini alat. za nepovirovat.

scena dva.vlasnici na skupstini dodju biciklima i pljucaju po svemu a najvise financijama. nakon toga citaju u novinama da smo potpisali trenera za 2+ mil eura. opet primanje za glavu, opet sok i nevjerica. to je u suprotnosti sa svime sta su prdili na skupstini. ne mozes napravit nista. nula. cekas opet skupstinu.

cirkus.

Zašto općenito mi toliko težimo tom kompliciranju. 

Uzmi sistem koji funkcionira u nekom drugom klubu i prekopiraj to

Naš Hajduk nek napravi ekskurziju do Athletic Bilbaa, kako vi radite, aha aha

I eto

Bilo je ponuda za igrače. Procijenili smo da neki igrač vrijedi pet milijuna, a onda ga ne želimo prodati za milijun.

Ovaj dio mi je također zapeo za oko. Ako klub procijeni da igrač X vrijedi 5 milijuna, a nitko ne nudi više od 2 milijuna, zapitaju li se oni vrijedi li onda taj igrač zaista toliko koliko su oni procijenili? Ovo zna bit problem svih hrvatskih klubova