Dugarry u skoku je napisao/la:
Nisam dugo bio depresivniji po pitanju Hajduka, čak i pesimističniji a optimist sam po prirodi.
Možda je to dobro.
Vidi cijeli citat
Samo zamislite da je GNKu trebalo da se poslozi da od 4 stvari budu poslozene 3 da udju u EL, 4 od 4 da budu u skupni LP. Da u Ukrajini prvak ne bude Shakhtar, u Ceskoj Slavia, u Danskoj Kopenhagen i da prvak Europe bude Real. Poklopi im se 3 od 4. Sta mislite kad bi se nama poklopilo 75% stvari?
Koliko se puta GNK izvukao u 90+ minuta ove godine? Svojom ili sudackom zaslugom, nebitno.
Dakle bolje ti se bez one stvari rodit nego bez srece. I to je to. Real ista stvar, macka sa 9 zivota. Koliko su se puta izvukli izgledali su ove godine ko Grcka 2004.
Nakon svega ne mozes biti optimist realno. Imas 6 utakmica, a GNK 2 europske da bi usli u skupine. Imaju osiguranih 15 milijuna. Trenera koji ih je koliko toliko uigrao. Ekipu koja je vise manje uigrana.
Mi s druge strane ove godine kad nam se sve otvorilo samo da smo normalni bili samo smo sebe unistili. A imas apsolutno sve preduvjete da budeš prvak. Od navijača, atmosfwre, preko respektabilnog i najcijenjenijeg trenera, i po meni na papiru najbolje ekipe. Šta se dešavalo s ozljedama sami Bog zna. Ali bahatoscu, prepotentnoscu i nezalaganjem igraca, bolikurcina igraca jer na racun soldi sjedaju bez obzira je li ti se da trčati ili ne. Strasna tragedija je i bila ta da ne stanes iza trenera vise puta, pogotovo ove godine kad dobiješ Leku s kojim iako nismo izgledali najbolje, trčali smo i imali rezultate. Pustiš da ga nitkovi i kriminalci u svlačionici sruše tako da ne moraju trenirati, a uzimati će novce neovisno o tome. Strasna je to bila greska.
Sve nam se vratilo. Kako onda biti optimista?