Muda do poda i reći da ćemo ih sve tući i da će zatvarati prozore kad Hajduk bude dolazio. To je recept, samouvjerenost, a ne mentalitet pičaka (nek se ne uvrijede žene, njihov organimai dubinu i toplinu za razliku odovih pičaka). Kad imaš samouvjerenost sve je moguće, samo se sjetite kako smo pod nekim trenerima tukli GNK u ZG kad nam nitko nije davao priliku. ILi kako smo držali na konopcima PAOK, Everton i mnoge druge, iako smo bili vidno slabiji nego npr danas. Da ne govorim za vremena kad smo išli samouvjereno po Europi i dobijeli tadašnje velikane u gostima bez problema. Uzmi danas evo Zrinjski- pa ljudi moji, to je roster koji je očajan za Europu, razina Slavena ili Istre, ništa puno jače. Ali pazi- ljudi idu u Englesku i kažu idemo sepobiti, jači su ali ćemo sve dati. I do 94. min držiš nbulu protiv Aston Ville koja je u tom trenu bila prva u prvenstvu i kad je vidjelada ne može u prvom poluvremenu sa prošaranim sastavom ubacuje najbolje što može. Gubiš od AZ-a 0-3 kući, kaže im trener- ovo možemo okrenuti u svoju korist, idemo.. I okrenu na 4-3, do kraja grizu. Igračikoji nisu uspjeli preko granice BiH kad su išli, igrači koji su igrali Drugu HNL, Federacijsku ligu itd... Dakle samo taj gen pobjednika i hrabrost. Samouvjerenost da možeš i  s Aston Villom, i s Utrechtom, i sa AZ-om i s Botevom. Svi su bili favoritiprotiv Zrinjskog, a izvlačio je iznad mogućnosti. E da, još jedna bitna stavka- ne postoji pritisak na igtrače, oni dau sve od sebe i nema paljenja i paranja stolica kad se izgubi prvenstvo. Pokrao ih je Boracv prošle godine na svim razinama, bili bi prvaci da nije bilo neviđenog guranja (kao Croatia za vrijeme Canjuge, mračne godine GNK podGlavom)... Ali pazi- znaš da bi s normalnim suđenjemm bio 7-8 bodova ispred, znaju ljudi da si daozadnji atom snage i nema hnikakvih sranja. Samo pošteno i odgovorno se odnositi prema dresu. Čisti gen šampiona je to. Hajduk je pojedinačno jači neusporedivo na većini pozicija- možda golman Marić, bek Ćorluka i Ćuže mogu konkurirati u Hajduka, ev. Šunjić na iskustvo.  Bilbija je uništio prednje križne, ali pitanje bi li i on mogao da je fit. I takav klub u kojeg u prvoj postavi igraju Barišić koji se ni u Slavenu nije nametnuo, Jakovljević kojemu je vrh prije Zrinjskog bio Radnik iz Bijeljine, Tičinović koji se nikad u nas nametnuo nije, Memija koji je igrao po PL BiH, Mlinar koji senije mogao nametnuti u IStri, slično i Ivančić ili Posavec.. Da ne govorim za Malekinušića koji jeprije Zrinjskog igrao u Sesvetama, Kiš kojeg smo mi otjerali, anapravio karijeru upoluamaterskoj Litvanskoj ligi, itd, itd.. Jednostavno dođu tu i osjete taj mentalitet i osjete opuštenost grada i navijača koji traže samo da se trči i bori. Trofeji u toj situaciji sami od sebe dolaze.

P.s. Da nikoga ne zavaravam,Vitoria je druga dimenzija za Zrinjski, naprosto ekipa koja danas motorički i trkom uništava protivnika, koja danas vrijedi 50-ak milijuna i nabila je Zurich u dvije ukupno 5-0, od početka godine u 6 utakmica ima 6 pobjeda uz gol razliku 12-0. Naravno da će se realno ispasti, teško je tu očekivati čudo. Ali će dati zadnji atom snage i neće raditi pizdarije na terenu i izbacivati sami sebe. Izbacit ćeih višestruko bolja ekipa i nitko neće reći A. Jer omjer snaga je kao Hajduka naprema Ružomberoka 1,16-5,00. Glupo je reći da se ugledamo na taj mali Zrinjski, ali nije daleko od istine. Mislim da je veliki uteg za igrače uopće ta navijačka euforaija i nerealnost. Pričao sam npr s Tičinovićem prije 3-4 godine- kaže znam da me neće zvati više nikad u Hajduk, ali ovdje mi je super i s puno manje novca, živim miran život i ne bih opet u tu psihozu. Preteško je biti dolje spokojan. Ovdje uživam i dajem koliko mogu i nemam nikakvih problema.