Istina je da Hajduk bez Torcide i udruge NH vjerojatno danas vise ne bi postojao. I to treba jasno reci i koliko je god puta potrebno ponoviti onima koji drze da je udruga NH cisto zlo koje je prije 13 godina preuzelo klub i toboze sprijecilo njegov daljnji razvoj. Pogotovo to treba ponavljati onima koji sada zagovaraju da grad Split tj. politika nesto poduzme da spasi Hajduk. Ne daj Boze veceg zla nego da grad opet pocne kadrovirati po Hajduku, jer su bome od 2008. do 2011. dokazali kako u tri godine spiskati desetke milijuna stecene od preoblikovanja i uvaliti klub u predstecajno stanje. Proslo je puno godina pa neki ocito vise ni ne pamte koliko je crno stanje u klubu tada bilo (kontinuirane blokade, pripreme u markerima, odluka grada koja bi nas gurnula u stecaj da nije bilo prosvjeda itd).

S druge strane, isto tako jasno treba reci da je klub financijski prodisao tamo negdje 2016. i od tada pa do danas ne postoji ama bas nikakva naznaka da se u klubu ista radi planski, da postoji neka strategija ili natruhe nekog kontinuiteta, da ne spominjemo da su sportski rezultati ispod svake kritike u odnosu na budzet.

Postoji tu jos nekoliko problema poput toga da se pokusava kupiti Hajduk Hajdukovim novcima, no s druge strane vecinski vlasnik je pristao na tu vratolomiju pa je to ajmo reci diskutabilno (osobno drzim da to nije u redu i da se radi o svojevrsnoj obmani clanova, ali respektiram i druge stavove).

Neupitno je i da nam je svaki saziv NO-a sve manje kvalitetan, a ocigledno se vise ne mogu naci ni kvalitetni predsjednicki kandidati jer nitko ozbiljan ne zeli imati posla s ovom psihijatrijom. To nije samo krivica NH-a nego i navijackog i clanskog puka opcenito, jer ljudi su toliko skloni svakoga nakon nekog vremena tako nemilo popljuvati i zamrziti da je to stravicno. Neki top manager ce u bilo kojoj drugoj firmi imati i mir i puno vecu placu. Za placu u rangu top managera bismo vjerojatno i mogli privuci nekog kvalitetnog covjeka koji je, doduse, dovoljno narcisoidan pa bi mu ta izlozenost bijesnoj rulji i odgovarala.

Koji je zakljucak? Po meni je neka promjena u nacinu upravljanja neminovna. Ne kazem da je rjesenje jedan vlasnik, tj. to je kocka koja moze ispasti uspjesna, ali sigurno nije ono o cemu neki ovdje mastaju pa prikazuju tog vlasnika kao "spasitelja-mesiju" koji ce ulupati 100 milijuna eura u klub na lijepe oci i odjednom ce samo cvasti ruze. Dovoljno je pogledati Osijek koji sad vec 10 godina ima jednog gazdu pa luta u najmanju ruku jednako kao i mi i ima cak i (jos) losije rezultate. Rijeci je dobro islo par godina pa su opet potonuli u prosjek kad je Volpi digao sidro. Kad bi Hajduk s jednim gazdom imao rezultate kao Osijek i Rijeka brzo bi taj gazda postao predmet navijackih i forumskih prosvjeda.

Hajducka zajednica je na papiru izgledala dobro, ali u praksi opet nije donijela veliki pomak (doduse, svakako je bolja situacija nego prije kad su clanovi birali nadzornike na temelju toga da li "razumiju model" pa smo imali i napusenog socijologa na celu NO-a).

Neka kombinacija clanskog i privatnog modela bi vjerojatno bila najbolja, odn imala bi najvecu vjerojatnost da poluci dobar rezultat, ali i dalje ne garantira nista. Ja ni sam nisam pametan kakav bih tono model sugerirao, samo vidim da ovako ne moze ici dalje. Clan sam od samog pocetka i ostat cu i dalje i vjerovao sam i zapravo jos uvijek vjerujem da je clanski model jako dobar model za Hajduk, ali sam i dosao do zakljucka da ga nismo u stanju kvalitetno provesti. Barem udruga NH nije.

A Ben i Dajaku u ovo vrijeme ispijaju koktele na splitskoj plazi dok ih klub koji nema para redovito isplacuje ako ovo nije Alan Ford ja ne znam sto je

Model je potrošen, treba ga ili značajno modificirat ili spalit. Zašto kažem potrošen, zato što više nije u stanju privuči kvalitetne ljude u klub. Jednostavno ljudi s nekim renomeom i znanjem u sportu ne žele da im Naš Hajduk i Nadzorni odbor diktiraju stvari. Višemjesečna potraga rezultirala je Pavićem i Bilićem, boljih kandidata nije bilo. Sljedeći predsjednik bit će s još tanjim referencama. Model je k tome još prespor za dinamična zbivanja na nogometnom tržištu, dok naš NO odobri neki transfer okolnosti se često promijene. 

Pavelin je u jednom intervjuu rekao da je rezultat samo dijelom bitan, a da su Hajdukom proizvod emocije. Pa evo po tom parametru smo sigurno uspješni samo što su te emocije jad, tuga, žalost ili bijes.

Vratit ćemo Mlakara,nadan se da će momak napokon dobit priliku u spici ali gledajući našu momčad izglednije da će on ipak biti krilo.

Kako očito ne postoji kritična masa među navijačima koja bi inicirala promjene, od svega toga nema ništa ove sezone. Ubost ćemo i mi jednom to zrno, ali nitko ne zna koliko ćemo dugo čekati. Ovi sada će trebati pojesti dosta govana ako su se odlučili na taktiku, nećemo nikoga dovodit, ali bar nikoga ne možemo prodati. Ovo je žrtvovanje sezone zbog prevelikih ugovora Lovre i Eleza, ali i Gattusa i njegovog tima, zbog mrtvog kapitala Dajakua i Benrahua, zbog ostanka Sahitija... Da su ove stvari drugačije, mi bi se i mogli nečemu nadati. Jedino što me drži je da ćemo silom prilika gledati dosta mlađih ovu sezonu.

Dogodine i onako ističu ugovori Lovri, Elezu, Sahitiju, nadam se da će Gattuso sljedeće lito pronać novi angažman i da će do tada afirmirati par mlađih. Europu nećemo ni dogodine vidit čak i ako završimo drugi ili ako nekom čudom osvojimo kup. Ispast ćemo dva puta u jednoj sezoni. Ove godine ako se zbrojimo i napravimo sve kako treba, ždrijeb nas neće ovako pomaziti dvi godine zaredom.