Ovo kod nas moze ici na bolje samo radikalnim pristupom, ili vlasnistvo, ili radikalni zaokret sportske politike ili neki financijsko-pravni kolaps pa rebuild.
Imam osjecaj da bi bio sretniji da smo potonuli u 2-3 ligu, manja bi ocekivanja bila, pocetni stres pa full optimizam, a mozda bi se i neki stakori razbjezali. Ne zazivam, samo naglas razmisljam.
Sjecam se kad je Napoli potonuo u nize lige a ja nesto cackao po Italiji i bio na nekoliko utakmica (C1 liga cini mi se) doma i u gostima po onim selima i gradicima. I ne izlazi mi iz glave kako su navijaci Napolija tada bili veseli, ponosni, cinilo mi se da su imali iskreniji suport tada nego ikad od odlaska Maradone. Bila je muka ali i teska romantika, gust je bio s tim ljudima ici na utakmice.
Sto se tice nas, radimo stalno iste stvari i ocekujemo drukciji rezultat. Stalno neka forsirana patologija i guranje glavom kroz zid.
U prirodi vrlo malo zivotinja kada im stavis ogledalo ispred njih znaju da je to njihov odraz, svega nekoliko vrsta. A mi smo bas oni koji ce se do smrti zalijetati u to ogledalo ne kuzeci u cemu je problem.
