Moj did je kao mlad čovik volio popit i ima je problema kao mlad čovik sa tlakom i srcem, uvik kad bi ga pitali "kako je" odgovara bi različito. Skužili smo da je bio dobro uvik kada je Hajduk dobija, kada bi gubio ili igra loše bilo bi i njemu loše.
Umra je ima dosta godina u cvijetu mladosti ali zašto to spominjem?
Oduvik je Hajduk bio "naš", dio svih nas i dite puka na kojeg smo se svi ponosili, svi bi bili sritni kada bi dobija i sve bi bilo dobro kakva nam god bila situacija.
Svi smo bili protiv privatizacije, prodaje kluba ali šta je ovo nego privatizacija?
Hajduk više nije naš, nego "njihov", brišu se komentari i ponašaju u stilu Kim Jong Una kao da im je Hajduk privatna prčija.
Čak im novinari podilaze jer su dio istog kruga, Hajduk više nije naš niti će dugo biti naš.
Rezultat u petak nije ni bitan, ovo je "njihov" Hajduk a ne "naš"