Dok se dim bakljade na maksimirskom jugu sporo razilazio, u sumaglici je osvanula razmjerno diskretna, a opet efektna poruka; na zastavi koju su podignuli najvjerniji Hajdukovi navijači stajala je crnim sprejem ispisana poruka na latinskom: Stulftifera Navis.
Referenca je to zapravo na naslov satiričnog djela Sebastiana Branta Das Narrenschiff, ispisanog još 1494. U pitanju je reinterpretacija Platonove alegorije o ‘brodu budala’ kojim upravlja potpuno disfunkcionalna posada i koji plovi unatoč činjenici da svaki član te posade ustraje na svojim, pa, glupim odlukama. Brant je tu sliku postavio u noviji politički kontekst tako što je pojam postao sinonim za kritiku političkog upravljanja, pogotovo onog koji počiva na sustavu sastavljenim od ljudi koji naprosto nisu stručni za tu ulogu. Ali su ustrajni u svojoj ‘gluposti
Referenca na aktualna događanja u Hajduku i posljedičnu histeriju utoliko je više nego jasna, mada je to neočekivano kreativna (i opskurna) kritička referenca najvjernijih navijača. Ali u Hajduku kao brodu budala ipak ima jedan član posade koji je — onda kad su ovi ostali otišli toliko daleko da su se gotovo međusobno pobili na kapetanskom mostu — ipak ispao zasad dovoljno trezven da ulovi to kormilo i ipak postavi neki kurs dok sve nije završilo nasukavanjem na hridi.
To je u Hajdukovu slučaju Gennaro Gattuso.
Nakon što je u teškom trenutku uspio vrlo dobro pripremiti momčad i pobjedom u gostujućem derbiju dokazati da defetizam — koji su, u potrazi za opravdanjima, još donedavno zajednički širili i sami Hajdukovi čelnici — naprosto ne drži vodu, Gattuso je stao ispred kamera kako bi dao svoj komentar utakmice.
“Hvala igračima, ovo je bio težak tjedan”, započeo je vidno izmoren, ali sretan. A onda je nastavio. “Ovu je utakmicu trebalo odigrati s puno karaktera, koji su moji igrači pokazali. Na kraju ćemo vidjeti gdje smo stigli. Za Nikolu Kalinića se ne može reći da je lažljivac. On me nagovorio da dođem u Split. Hvala mu i posvećujem pobjedu njemu. Obećane su mi neke stvari, a nisu ispunjene. Hajdukov predsjednik i ja nismo razgovarali ne tjedan, već mjesec dana, ali nemam vremena razmišljati o razočaranjima. Zbog ovih momaka sam jedino još tu, vesele me. Odradio sam 400 utakmica kao trener i ovo što vidim u Splitu je posebno. Momčad me slijedi, sluša me i zato napreduje
U bilo kojem drugom okruženju ovo bi tek bio uvod u neopozivu ostavku, potez zbog kojeg bi ga malo tko krivio. U Split je, kako i sam kaže, stigao mimo ostalih ponuda na nagovor poznanika Kalinića, u projekt koji je bio izazov, makar je s veoma kratkim protokom vremena ispalo jasno da projekta samog po sebi nije bilo. Odnosno, legendarni je Rino (p)ostao samostalni projekt u klubu koji se očito ljetos više fokusirao na pojedinačno pripremanje terena za pranje od odgovornosti umjesto na konkretni plan i program
Gattuso je bio od Napolija i kriznog Milana do Valencije i Marseillea; sve su to velika, ogromna imena, ali još teže sredine, i to pogotovo onda kad su u krizama vodstva u kojima su svi ovi klubovi koje je vodio bili, a neki od njih još uvijek jesu. Razlika je u tome što u tim klubovima ipak postoji određeni (značajni) budžet kojim se, barem na prvu, te krize upravljanja i ideje mogu i zamaskirati. U Splitu mu je sigurno u startu bilo jasno da neće moći istresti milijune na pojačanja. Pa ipak, sigurno je došao s idejom da će dobiti barem neke igračke prinove kojima bi proširio kadar, poput Abdoulieja Sanyanga — “onog drugoga”, kako ga je nazvao Kalinić — koji je ostao jedini takav u ovom prijelaznom roku. Gattuso je tako ostao praktički izigran.
I logično da je u ‘ratu’ na tom brodu on stao iza čovjeka kojeg poznaje i zbog kojeg je uopće tu, pogotovo zato jer su alternative njemu potpuno nepoznati ljudi, a koji su operativno barem jednako zaslužni za njegov težak početak u Splitu. No, u realnosti je Gennaro morao odrađivati i Kalinićeve bedastoće, i to tako što je preko koljena prelamao stvari koje sportski direktor sam očigledno nije mogao.
Kao ono kad je izazvao sablazan obračunom s Ivanom Perišićem kojem se vidno nije ostajalo u Hajduku; onim istim Perišićem za kojeg Kalinić sada tvrdi da “nije ni vidio njegov ugovor”, iako je prije samo mjesec dana eksplicitno naveo da se “znalo do kada Ivan ostaje”. Dok su svi u klubu oko Perišića, ali i oko pitanja budućnosti Leonida Dajakua i Yassinea Benrahoua ‘prduckali’, Gattuso je odlučio tu hrpu sranja istjerati na čistac, znajući da tako sebi olakšava život i rad.
U tim su trenucima njegovi potezi djelovali ishitreno, pa su i mediji već krenuli stvarati narativ o Gattusu koji “misli samo o sebi” i koji, eto, provocira reakcije samo da bi provocirao. Međutim, on je došao s navedenim obećanjima, ali i sa zadacima koji su isključivo u njegovoj domeni i koje je odmah prihvatio odrađivati.
Jedna od bitnih stavki ove sezone bilo je uvođenje povećanog obujma discipline u momčad kojoj se lani očigledno previše povlađivalo, a koja je u tom svom ležernom pristupu na spektakularno tragikomičan način upropastila možda i najveću šansu za konačno ostvarivanje vrhovnog cilja, titule. Gattuso je igračima pristupio istovremeno i kao prijatelj i kao učitelj, i to onaj strogi, a s protokom vremena je to pretvorio u svoju najveću snagu.
Jedino je on zaista radio svoj posao tako što je uvjerio igrače da zajedno mogu rasti samo ako svaki od njih u toj svlačionici bude fokusiran na izvršenje svojih zadaća najbolje što zna. A nije da ne znaju.
I zaista, kako je sam rekao čim je malo ohladio glavu poslije utakmice, Gattuso bi bio “govno” prvenstveno prema samome sebi da ih sada napusti, a samim tim napusti i neki svoj plan i, još važnije, princip koji je uspostavio. Je li normalno da trener javno staje uz jednu od zaraćenih strana u klupskim strukturama, gurajući sebe u prvi plan nakon velike pobjede u derbiju? Naravno da nije i lako je moguće da bi negdje drugdje to već značilo i kuvertirani otkaz. Ali ne i u Hajduku, gdje je očigledno shvatio da je jedini način za osigurati preduvjete za rad taj da ovakvim javnim istupima stvori štit prema momčadi, razvijajući naklonost i povjerenje među igračima.
Istovremeno, igrači baš i nemaju pravo, kao što su u euforiji napravili, javno pratiti njegov primjer nakon što su u proteklih pola godine priuštili klubu i navijačima niz sramotnih trenutaka. Gattusova poruka ‘pomirenja’ na konferenciji za medije i insistiranje na tome da jednostavno “svatko radi svoj posao” odnosi se i na njih koliko i na upravu. Igrači možda nisu izigrali Gattusa, ali jesu klub i ljude koji za klub žive. Jedna pobjeda ih ne amnestira odgovornosti za to.
Hajdukov Brod budala i nakon pobjede u Derbiju ostaje na otvorenom, olujnom moru. Gattuso je odlučio ostati i kao autsajder pokušati okupiti preostale članove disfunkcionalne posade kako bi usmjerio brod u neke mirnije vode, a onda i prema određenim ciljevima. Od hridi ionako nikad nije predaleko.
