BIVŠI ukrajinski reprezentativac i igrač Hajduka Artem Milevski u razgovoru za portal Dynamo.kiev.ua progovorio je o raznim situacijama iz svoje karijere. Milevski je Bjelorus s ukrajinskom putovnicom i bio je velika nada ukrajinskog nogometa i kijevskog Dinama. Od 2003. do 2012. igrao je za Dinamo i u 178 nastupa zabio 57 golova.

Za reprezentaciju Ukrajine prvi je put zaigrao 2006., a u 50 nastupa zabio je 8 golova. Pad u karijeri započeo je 2012. godine, dok je igrao za kijevski Dinamo, a nakon toga je počeo lutati. Igrao je za Gaziantepspor, Hajduk, RNK Split i još nekoliko klubova. O svojim provodima rekao je:

"Jacenko i Rožok, moji suigrači, bili su bliski prijatelji. Prozor njihove hotelske sobe gledao je na šumu u kojoj su psi konstantno lajali i zavijali, ne dopuštajući im da spavaju. Nisu to mogli više podnijeti, otišli su i vratili se u sobu sa zračnim pištoljima.

Potom je pala noć, lavež je opet počeo, a oni su izašli i rekli: 'Idemo upucati pse. Svi smo se smijali. Mogu vas uvjeriti odmah, ni jedna životinja nije ranjena", rekao je Milevski kroz smijeh, pa nastavio s pričom o utakmici njegovog Dinama i Šahtara, koji su se sastali u finalu ukrajinskog kupa.

Finale kupa protiv Šahtara

"Opuštali smo se prije utakmice. Naručili smo pivo, škampe i rakove, a onda je Alijev predložio da odemo u noćni klub. Vozili smo se prema tamo, ja u Maseratiju, a on me pratio u džipu Subaruu. Zaustavila nas je policija. Pomislio sam da nas neće pustiti, no na kraju smo platili svaki po sto dolara i otišli u provod. Novac za nas tad nije bio problem".

Šahtar je u toj utakmici slavio s 2:0, a iz kluba su saznali za njegove radnje te je kažnjen s 50 tisuća dolara. Najveća kazna koju je dobio bila je 100 tisuća dolara. Milevski tvrdi da su se Ukrajinci blaže odnosili prema strancima.

Avantura s Tudorom

"I stranci su pili kao i mi, ali ljudi iz kluba nisu to primijetili. Maris Verpakovskis i Jerko Leko znali su se ubiti od alkohola, ali im je oprošteno. A nas su nazivali pijancima", ispričao je, a dotaknuo se i jedne avanture s Igorom Tudorom iz razdoblja u Hajduku:

"Tudor je baš dobio otkaz, a momčad je trenirala, dok sam se ja oporavljao od ozljede. U jednom trenutku nazvao me i Tudor i rekao: 'Brate, idemo malo po otocima uživati. Imam brod'. Hrvatska ima više od stotinu otoka, nisam dugo razmišljao i pristao sam.

U 9 ujutro, Tudor, njegov pomoćnik i ja bili smo na jednom od otoka. Naručio sam svima espresso, a Tudor me pogledao u čudu: 'Ne razumijem, gdje je viski?'. Rekao sam mu da je još jutro, ali to njega nije spriječilo. Za minutu je konobarica donijela tri viskija, potom još tri, pa još... Vozili smo se brodom oko otoka. Tudor je baš legenda".

Bivši igrač Hajduka: Jerko Leko se znao ubiti od alkohola. Tudor je baš legenda - Index.hr

Obraz da se pored živih Pašalića, Ivanovića, Galešića, Fruka, Selahija dovedenih za kikiriki spominju Andrići i Dogani koji igraju za plaću duplo ili triput manje od Elezove. A drugi su trolovi. Kako vas nije sram...

Ovdje u nekim glavama si veći Hajdukovac ako na forumu kokodačeš da ćemo s ovom jadi i bijedom na čelu kluba i A je to politikom zadnjih x godina potaracat ligu, pa kad te sustigne realnost u Europi ili na proljeće u HNLu primirit se koji tjedan i onda opet vrtit istu ploču kako je normalno doživljavat fijaska kao na proljeće, ispadat od ekipa koje se u Slovačkoj bore za ostanak ili nemat nikakvog, ali baš nikakvog plana za mlade igrače. I paralelno krenut u lov na forumske vještice koje se usude reć da sve to nije dostojno Dugopolja, a ne Hajduka. Gadljivo.

Europa, Karoglani i samouništenja su stoput opjevane teme, ali da se ide branit politika kluba koja (uz fijasko s kupovinama i prodajama) nije ljetos našla rješenje za ijednog perspektivnog igrača bilo u vidu prodaje ili posudbe. Niti bi Prpić igrao ovo što igra da Elez nije na rubu rekreacije, niti bi Durdova gledali da je skupo plaćeno pojačanje iz druge francuske bilo na iole profesionalnoj razini. Za prste polizat.

Neuer

Uremović Prpić Diallo

Moro Rakitić

Mlakar Kalik Šego

Džeko Livaja