Prebitna pobjeda, prvenstveno zbog psihološkog mira. Počeli smo previše gubit razum kad god nam se dogodi kriza. Teže je i izvuć se iz takve krize kad je takva atmosfera. Ko zna bi li i jučer to uspili da nismo od početka dobro krenili i brzo poveli. Da je kojim slučajem Osijek bolje uša u utakmicu i nareda par šansi u prvi 15-20 min, krenili bi zvižduci i onda je to piši kući propalo.
Šta se tiče same igre, bolje smo izgledali kad smo se malo opustili i vidi se da igračima fali samopouzdanja. Prvenstveno u situacijama kad triba odigrat na malom prostoru dok imamo posjed. Čak i jučer smo par puta vraćali balun nazad šta bi se reklo "bez ideje", al ja bi reka "bez samopouzdanja". Može sve to doć na svoje, samo da se taj psihološki moment uz malo sriće okrene na našu stranu...
Ne želin o njima, al dobar primjer ovoga je Dinamo koji čim je uspija napravit prvi bolji rezultat u Europi (tj odigrat iznad očekivanja u 2-3 utakmice protiv jačih protivnika) stekli su takvo kolektivno samopouzdanje i smirenost u igri da je čitava ekipa nakon toga postala za koplje bolja. I danas ih krasi posjed, a sve na valu tog smopouzdanja koje su stekli igranjen u Europi. To se gradi, a ne dobiva gotovo kad dovedeš igrače. I kad im novi igrač dođe i on sam se brže prilagodi igri i postane bolji jer cila ekipa ima to kolektivno samopouzdanje dok igra.
Ovo se među našim navijačima uporno zanemaruje i palamudi o taktici jer u njoj nismo stručni pa mislimo ispast pametniji. Il kad trener promini jednog igrača u prvih 11 i onda dobijemo za razliku od prošle utakmice pa je zaključak da mora igrat taj. Istu tu utakmicu da je ponovit 10 puta, tu bi bilo 10 skroz različitih ishoda ovisno o spletu okolnosti iz svake utakmice. Normalno, neki igrači stvarno osjetno mogu utjecat na igru, al nije to sve tako crno i bilo ka šta se često misli.
[uredio brane1950 - 23. veljače 2025. u 10:13]