Zadovoljan sam igrom prvih 45min. Za naše postavke igre, trebali smo zabiti gol.
S čim ne mogu biti zadovoljan, drugim poluvremenom. Kako na terenu, tako na tribinama.
Trebali smo istrčati s nožem u zubima, a mi smo kako na terenu, tako i na tribini istrcali mlitavo i mlohavo. Cijelu utakmicu na tribinama su bile 4-5 pjesme, s tim da su od njih 3 bile balade. Navijaci su u težoj mentalnoj blokadi nego igrači.
Ovo je nogomet, nismo zabili, zabili su nama i to top stvarno pogodak Karacica, van toga Lokomotiva ništa nije kreirala sama, kreirali smo i mi.
Ušli smo u fazu prvenstva gdje talent ništa ne znači. Nego mentalna snaga i mirnoća.
Trajk nas dobri, ne može izdržati duel, ne može zadržati loptu, ne može istrcati ali ona fejk kretnja kod gola je stvarno odlična. Iskustvo.
Par taktičkih crtica koje također postaju strašno nebitne,ali eto.
Invertirana krila, imaju logike ako imaš bekovo za overlap i underlap. Diallo to ne radi, Sigur nije toliko dobar u tome, odnosno ne radi to često.
Znači naše svako krilo mora igrati 1 na 1. Čak i ako prođe, opcija u 16m je premalo.
Sigura ni ne vidim da to mora raditi, on mi ima najbolje partije, kada ulazi kao dodatni veznjak i osigurač, ali onda moraš imati 10ku koja to radi, recimo što je Krovinovic radio odlično protiv Ri na Poljudu.
Diallo to ne može raditi na razini zadovoljavajućoj za Hajduk, on ima svojih vrlina, ali to nije jedna od njih. Diallo je top 3najkonstantnija igrača ove sezone, ali čak i najkonstantnijeg igrača moraš mijenjati kako bi promijenio postavke igre, pogotovo kad gubis 0-1 na Poljudu. Moraš ga žrtvovati da bi stavio Hrgovica koji će svaki put doći Segi na overlap.
Od ovoga nema nista, ali eto morao sam opet napisati.
1 bod bliže tituli, 2 boda dalje od titule. To je i neki summarum ove sezone. Korak naprid, korak nazad.
