Niko normalan u ovakvu situaciju ne dolazi niti će doć dok god su tu oni koji su klub doveli tu di je.

Rezultati njihovog samoupravljanja su isključivo i samo sociološko patološke prirode, nikako one sportske. Sve legende kluba su miljama daleko od istog, u svađi smo sa svima i imamo zamjerke (da ne kažem mržnju) za apsolutno svaki klub u ligi, koju ujedno i preziremo, a čiji prvaci toliko žarko želimo biti da smo razvili kolektivni kompleks i jednu vrstu kolektivne šizofrenije i deluzije. Dovoljno je pogledati komentare po društvenim mrežama i tu ni Freud nebi imao šta pametno za reć.

Svi koji dođu odu popišani, a svi koji su uspješni su nama nitkovi i propalice, mamićevci i mafija.

Pogledajmo samo što mrzimo i preziremo, ono što je najuspješnije u HR sportu. Hrvatska izabrana vrsta (najuspješniji HR kolektiv u povijesti) - želimo mu da sve izgubi i mrzimo ga iz dubine duše. Najveći HR sportaš u povijesti, Luka Modrić (kojeg smo otkantali iz kluba ne tako davno) je nama onaj kojem skandiramo "govno maleno". Dalje, najvećoj HR sportašici Janici Kostelić pjevamo "puši k..ac sniježna kraljice".

S tom i takvom mržnjom, luzerštinom i skužama hranimo svoju djecu koja će sutra hraniti s istim tim svoju. Uz potporu raznih ideologa tipa Pavasovići, Lalići, Dežulovići i razno razni -ići, čije namjere više nisu ni skrivene već otvoreno govore o tome što misle o državi koja je krvlju stvorena i koju tvorevinu zazivaju. 

Naprosto je fascinantno da jedan klub i jedna masa ljudi padne pod takav utjecaj i dok god se ne odmaknemo i ne suočimo s takvim stavovima čeka nas ovo, a to je da su sve legende kluba daleko od kluba, a da od prosječnih likova radimo božanstva u nedostatku onih koji to stvarno jesu. 

Postoji jedna stara dalmatinska, koja kaže da ako ti jedan čovik kaže da si magarac, nasmij se, a ako ti ih troje to kaže - kupi samar. 

Živili!

Niko normalan u ovakvu situaciju ne dolazi niti će doć dok god su tu oni koji su klub doveli tu di je.

Rezultati njihovog samoupravljanja su isključivo i samo sociološko patološke prirode, nikako one sportske. Sve legende kluba su miljama daleko od istog, u svađi smo sa svima i imamo zamjerke (da ne kažem mržnju) za apsolutno svaki klub u ligi, koju ujedno i preziremo, a čiji prvaci toliko žarko želimo biti da smo razvili kolektivni kompleks i jednu vrstu kolektivne šizofrenije i deluzije. Dovoljno je pogledati komentare po društvenim mrežama i tu ni Freud nebi imao šta pametno za reć.

Svi koji dođu odu popišani, a svi koji su uspješni su nama nitkovi i propalice, mamićevci i mafija.

Pogledajmo samo što mrzimo i preziremo, ono što je najuspješnije u HR sportu. Hrvatska izabrana vrsta (najuspješniji HR kolektiv u povijesti) - želimo mu da sve izgubi i mrzimo ga iz dubine duše. Najveći HR sportaš u povijesti, Luka Modrić (kojeg smo otkantali iz kluba ne tako davno) je nama onaj kojem skandiramo "govno maleno". Dalje, najvećoj HR sportašici Janici Kostelić pjevamo "puši k..ac sniježna kraljice".

S tom i takvom mržnjom, luzerštinom i skužama hranimo svoju djecu koja će sutra hraniti s istim tim svoju. Uz potporu raznih ideologa tipa Pavasovići, Lalići, Dežulovići i razno razni -ići, čije namjere više nisu ni skrivene već otvoreno govore o tome što misle o državi koja je krvlju stvorena i koju tvorevinu zazivaju. 

Naprosto je fascinantno da jedan klub i jedna masa ljudi padne pod takav utjecaj i dok god se ne odmaknemo i ne suočimo s takvim stavovima čeka nas ovo, a to je da su sve legende kluba daleko od kluba, a da od prosječnih likova radimo božanstva u nedostatku onih koji to stvarno jesu. 

Postoji jedna stara dalmatinska, koja kaže da ako ti jedan čovik kaže da si magarac, nasmij se, a ako ti ih troje to kaže - kupi samar. 

Živili!