Svaka čast

“Mali Princ“ je moja prva ozbiljna knjiga u životu. I do dana današnjeg jedna od mojih najdražih. Antoine de Saint-Exupéry u svom antologijskom djelu ima dvije rečenice koja je zauvijek ostala moto svih onih koji pokušavaju opisati pravu ljubav.

“Čovjek samo srcem dobro vidi. Bitno je očima nevidljivo.”

Puno pametniji ljudi od ovog besprizornog polunovinara su analizirali te rečenice, a i cijelo ovo remek djelo francuskog pilota koji je nestao na svom možda posljednjem letu, pa mi ne pada na pamet pokušati ući u dubinu citirane fraze.

Iz mojeg skromnog iskustva, nisam još vidio bolji opis ljubavi, ma koliko se pjesnici, filozofi, pisci i ostali umjetnici i znanstvenici trudili opisati je.

Ljubav se ne opisuje, ljubav se osjeća.

Ljubav prema nogometnom klubu je jedna posebna ljubav. Jedan drugi genijalni Francuz, koji je nosio isti broj kao Slaviša Žungul i Zlatko Vujović, rekao je nešto na tu temu: “You can change your wife, your politics, your religion, but never, never can you change your favourite football team.”

I King Eric je bio u pravu. Oni koji se u neki klub zaljube jer je trenutno u modi, zato što u njemu igra navedeni Cantona, Maradona, Messi ili Ronaldo, ne znaju što je prava ljubav.

Oni su se zaljubili, njima se sviđa kako nešto izgleda, ali pravu ljubav oni ne mogu osjetiti.

Svi oni koji gledaju naš klub, već se dugo na osnovu gledanja u sirotana s Poljuda nemaju u što posebno zaljubiti.

A opet, ljubav raste. Cvate i širi se. Jer oni koji ga vole gledaju srcem, a ne očima. Pa često i zatvaraju oči pred onim stvarima koje im se ne sviđaju, jer srce ne dopušta da mu se uništi ta neiskvarena ljubav.

Hamza, devetnaestogodišnji momak iz Trutnova u Češkoj je slijep od rođenja. Kad sam ga prvi put vidio, razmišljao sam o njegovom stanju kao hendikepu. A onda sam ga upoznao. On se na svoj račun šali bez ikakvog problema.

Njegov prijatelj, Vašek, je prije dvije godine zavolio Hajduk. Splet je to okolnosti koji je neobjašnjiv svima onima koji ne razumiju infekciju virusom Hajduka.

Zarazio je tim virusom svoje kolege i prijatelje, a između ostalih i mladog Hamzu. Prije nešto manje od godinu dana, kada je Vašek dolazio na utakmicu s Dinamom, nije htio povesti Hamzu, smatrajući da bi toliki put i gužva bili prenaporni za njega.

Hamza nije razgovarao s njime nakon toga nekoliko tjedana. Da ga udobrovolji, Vašek je obećao da će ga dovesti sljedeći put, a Frane, njihov splitski domaćin je predložio da odu na jugoistok, kako bi bili na „sigurnijem“ mjestu. Hamza je presjekao; „Ili sjever ili ništa.“

Hamza zna sve Hajdukove pjesme. Hamza ne može gledati Hajduka, ali ga može osjetiti.

Jučer su mu prijatelji pred sami početak utakmice rekli da će prvu pjesmu sa sjevera u drugom poluvremenu povesti on, jer su momci iz jezgre Torcide shvatili veličinu njegove emocije. Hamza je odbijao dosta dugo, smatrajući da neće biti u stanju.

Ne sjećam se kad je sjever zadnji put tako grmio kao jučer kad je mladi momak iz Trutnova započeo „Na Poljudu, na Poljudu…“

Ja sam utakmicu, kao i obično, gledao s istoka, ali u tom trenutku su mi se oči zamaglile kao rijetko kad.

Vjerojatno mi je nešto opet upalo u oko, ali ja nisam vidio što. Samo sam osjetio.



Teskt prenesen sa portala www.dvanaestinovinar.com

Toma Bašić
Budući rekordni transfer Hajduka.
Momak je eksplodira otkad je doša Carillo.Fascinantno je za nekoga ko ima tek 20 godina i djeluje "priplašeno" da onako rutinerski,lipo plasira balun livon nogon.Zadnji igrač koji je igra u Hajduka i ima onakvu livicu bija je Miki Rapajić.
Toma Bašić je jućer zabija vrhunski gol livon i lip gol desnon.Protiv Splita je ima dva asista koji paraju protivničke obrame i kojih se ne bi posramija ni Luka Modrić.Sve to od igrača koji je visok 190 cm!
Kad još malo stasa i digne obaveznu igru,napravit će rekordni transfer.Živi bili pa vidili!

Sveti Duje fala ti ča smo opet sritni mi! (a je nan malo triba, samo da ne tresnemo naglo)

procesija nikad kraća
švabo održa misu, onako izbliza nije mi parija nešto sposobniji i pametniji od ovih naših, ma u njih sve štima
tombula opet na Broc
barba i kotlokrp broje ko je da više goli
Jurić dobija Intera, mali Pirlo napokon zaigra (a je mi drago), Caktaš rastura u Rusiji, Tušo ostaje na klupi

neka naših i daj Bože da ih opet vidimo u bilom dresu jednog dana, kad bi vratili Zuju niko sritniji od mene

sve u svemu jedan od lipših dana ove godine

p.s. ono jučer je bila rapsodija svih, al Toma Bašić je bija vrh (a i to mi je drago jer je jedna od naših splitskih štraca koju je forum struka pljucala do iznemoglosti)
p.p.s. ovakav Dante je najbolji golman u HNL-u (a i to mi je drago)

dogodine prvaci i točka
bek, stoper i zadnji vezni i oću da krenu u prvenstvo sa izjavom da je sve osim prvog mista neuspjeh

Straj me ove euforije prid Rijeku, draze bi mi bilo da kad bi se svi prizemljili, od igraca, nasih novinara, pa i nas samih. Puno puta nam se obilo o glavu sve to skupa i dosta mi je toga vise.

Neko je spomenija Zuju da trazi klub i bilo bi lipo kad bi nasa Hajduk. Fali nam takav igrac ka ozeblom sunce i to godinama. U tom slucaju gospodinu Grku rec dovidjenja. Zadrzat napadace, sredit malo obranu i to vec pocinje licit na nesto za iducu sezonu.

Boj se vuka, boj se lisice i nikad nećemo po titulu. Gazi sve!

Ko je bio i ovo vidio sve mu je jasno.
Ko nije ili ne razumije ovo onda mu je džaba objašnjavati.

 









Iduću neću nalijepiti da ne kvarim gušt jer se vidi onaj riječki
kreten u žutom.

P.S. Ko je prvi uletio? 

Vikend za poželiti bez obzira na kišu.
Žena popizdila kad je vidila da stvarno
idem na utakmicu jer je mislila kad sam
rekao u petak kako ću ići da se zajebavam.
Nije mi dala da vodim maloga koliko je bila
ljuta. Kako smo ih razbucali nije mi bilo krivo
sekunde da i ne progovori sa mnom idućih godinu
dana. 
Iako priznajem da sam se dobro iskesao poslije
utakmice da ipak ne budem totalno u kurcu.
Subota na večer ima slike nema tona, a u nedjelju
iznenađenje. Pomirenje. I to kakvo. Moram priznati
da sam bolji od Barbe izdržao sam i produžetke.  
Uglavnom kad ovi naši ovako deru i hidraulika odmah 
bolje radi.