kad se sitin našeg borisa (ja san ga odmilja čak zva "mali bore") odma me udru emocije......

"Nižu se pobjede, Hajduk je s obje noge zakoračio u finale Kupa i nećemo sad prizivati da bi Cibalia mogla biti kao St. Etienne i da pobjeda od 4:1 nije još matematički dovoljna za finale... U Poljudu se svi već osjećaju kao finalisti Kupa u kojem bi se trebali sučeliti protiv Dinama:
- Mogu stvarno biti zadovoljan rezultatom, Boris nam je podario tu još veću, doista veliku prednost od tri gola razlike pri kraju utakmice...

Da, dobro ste pročitali, to je trener Ante Miše Pandžu nazvao imenom: hvala Borisu! Javno je servirao zrno privatnosti prema svome stoperu koji je ovom utakmicom definitivno stekao pravo „građanstva“ u bijelom dresu, pred strogim sudom, ocjenjivačkim žirijem Hajdukove publike u Poljudu.

Najprije je Pandža „nastupio“ u najavi utakmice pred novinarima, da bi onda na terenu u finišu postigao pogodak, upisao se u listu strijelaca četvrtim golom Hajduka, te sve začinio ponekim driblingom. Publika ga je pozdravila aklamacijom, ovacijama:
- To je prava nagrada za njega, za njegovu borbenost, što u svaku utakmicu ulazi sa dvjesta posto – izrekao je Miše u slave Pandže stilsku figuru; jer ne postoji ništa više nego što je sto posto, ali figurativno upali kad se izgovori ilustracija tipa sto jedan posto ili u ovom Pandžinom slučaju dvjesta posto.

Jasno je što je Miše htio reći: Cibalia je bila Pandžin dan. Dan kad je za trenera postao - Boris."