Igra mačke i miša

Rijeka je pobijedila Hajduk s 2:1. Nakon ogromnog kiksa, Hajdukovo dijete Elez popravio je stvari zabivši dva gola koja su Rijeku gurnuli na 13 bodova ispred svojih rivala. Više nego bilo koji duel na terenu, ovo je bio ogled dvaju Slovenaca na klupi. I onaj puno kvalitetniji je pobijedio. Malo više preciznosti, i ovo je mogao i trebao biti teški potop.

Mislim da ne postoji segment igre u kojem je Hajduk napredovao od početka sezone, ali slika cijele utakmice stane u nekoliko ključnih točaka:

1. Nekompaktnost

Obrambena linija, pa 20 metara nigdje nikoga, pa vezna linija - osnovna Hajdukova formacija večeras. Originalno zamišljeno kao neki 4-1-4-1 blok, pucao je vrlo brzo - obrana je ostajala nisko, daleko od vezne linije koja je pokušavala na centru terena postaviti blok. Međusobno nekoordinirani, sa sporim osiguračima i brzim suparnikom, Hajdukovi pokušaji situacijskog pritiska završavali su tako da bi netko iz sredine terena individualno izašao naprijed bez ikakve podrške, a jedna od prenjih igrača Rijeke bi mu se ubaci iza leđa i s jednim okomitim pasom cijela vezna linija našla bi se na petama. Ako već vezna linija toliko izlazi u odnosu na obranu, ne smije si dozvoliti igrati bez pritiska na loptu, jednostavno suparnik ima previše opcija za probijanje. Svaki Rijekin centaršut frka - vezna linija predaleko da na vrijeme stigne pokupiti odbijene lopte.

2. Povratna trka?

Nepostojeći pojam za čitavu Hajdukovu ekipu danas. Svaki proboj Rijeke po desnom krilu završavao bi povratnom loptom na vrh 16-erca gdje se u pravilu nijedan Hajdukov igrač nije udostojio išprintati da zatvori taj kut. Izrazito uska postavka u veznom redu značila je da Rijeka može relativno lagano i brzo s loptom na boku preći na Hajdukovu polovicu, ali Memolla je u pravilu tamo ostajao prepušten na milost i nemilost dvojici suparnika. Ni Jefferson, ni Barry, ni Savvas nisu pomagali. Odbijam vjerovati da Pušnik to nije vidio, još više da analiziranjem Rijeke uoči utakmice nije uočio to kao glavni uzorak njihovog napada.

3. Pripremljenost?

Nastavno na zadnju rečenicu, nedostatak pripremljenosti najbolje se vidio u prekidima. Rijeka je barem sedam puta napravila istu foru koju radi čitavu sezonu - grupiranje na drugoj stativi suparnika povuče tamo, a izvođač odigrava povratnu na 20-ak metara. I jedan i drugi gol padaju kao varijacije na temu, a u još 2 ili 3 situacije Hajduk opasno visi. Ostaje nejasno, da se odmaknem od kritike Pušniku i prebacim na igrače, kako na terenu ne vidiš da ti netko cijelu utakmicu iz "mrtve lopte" radi istu stvar? Ima li Hajdukova ekipa na terenu nekog s dovoljno mozga da to prepozna, i dovoljno muda da se pobrine da netko to zatvori?

4. Organizacija napada

Da nisam dosad nikad gledao Rijeku, sve do 20. minute ne bih znao reći u kojoj formaciji se brane. Jednostavno, dotad Hajduk nije organizirao smisleni napad, a pod tim mislim izlazak s loptom iz svojih 30 metara a da se ne radi o nabijenoj lopti. Izoliranost cijele ekipe u odnosu na Futacsa na kojeg se šikaju duge, veliki razmaci između linija, katastrofalni položaj tijela Savvasa i Jeffersona pri prijemu lopte iz obrane, kao i nedostatak igrača koji znaju sačuvati loptu pod pritiskom su sve faktori koji su rezultirali ovako slabom igrom.

S druge strane, par vrlo jednostavnih i efikasnih manevara domaće ekipe.

1. Iznošenje lopte preko desne strane

Fokus napada je desno gdje je Ristovski visoko postavljen, zadnja linija de facto prelazi u trojku čime ima zaštitu od kontraudara i bolju kompaktnost na strani gdje je lopta čak i ako ju izgube. Onoga trenutka kada Ristovski primi loptu, Andrijašević protrčava dijagonalno od lopte, odvlači za sobom igrača prema sredini, a Vešović i Ristovski imaju šetnju protiv usamljenog beka uz liniju.

2. Gorgon - Mišić veza

Rijeka je jako dobro razvukla ionako nekompaktan Hajduk, a Gorgonove rotacije gdje se izvlačio na lijevo krilo i okupirao Tudora, a Mišić ulazio u međuprostor da nebranjen primi loptu bila je situacija s kojom se gosti do kraja nisu znali nositi. Samo u prvom dijelu 5 puta je primio loptu između dvije Hajdukove linije i zabio se s loptom dijagonalno prema golu. Ono što je lako previdjeti nakon 90 minuta dominacije, Rijeka je u prvih 10 minuta upropastila 4 čiste šanse za gol prekasnim pasom kada su ovako probili Hajduk.

Pušniku sam okrenuo palac vrlo rano, nije mi se svidio njegov nastup, šoumanšip na presicama, dodvoravanja Torcidi bez konkretne podloge u onome što prikazuju na terenu. Hajduk objektivno ima mnogo bolji rezultat od igre, i uopće se ne slažem s time da je ovo maksimum ove ekipe. Rijeka je kvalitetnija, lako moguće da bi i protiv nekog drugačijeg Hajduka slavila, ali poanta trenera je da omogući svojoj ekipi što bolje uvjete da se to ne dogodi. Jedino pogubnije od Hajdukove igre je politika ad hoc imenovanja trenera i mijenjanja istih bez formiranja konkretnih ciljeva na terenu koji se moraju odraditi.

Matjaž Kek nije najuzbudljiviji trener na svijetu, ali je izrazito studiozan i organiziran. Za HNL, i više nego dovoljno. Složio je daleko najbolju ekipu u domaćoj ligi ove sezone. Iskrene čestitke, Rijeka nikad nije izgledala bolje.

Vice Karin