aha, izvan dalmacije nema bitnih klubova?
jel to objašnjenje?

Jedna od boljih stvari u Zagrebu je da, kad dođeš na igralište, nađeš djecu u hajdukovim dresovima koja se normalno igraju i nikoga ne smeta. To je, recimo, srećom, postalo normalno.

Ok, ostavljam mogućnost da su ti pusti ljudi koje sam sretao svaki drugi vikend u velikom broju, bez obzira na protivnika, promijenili rutu kojom idu na stadion pa na stanici na draškovićevoj ili na trgu na dan utakmice s Juventusom u 18-19 sati vidim tri šala ili dresa.

Naravno, Zagreb je tolerantan grad.

Prvo bircevi u centru, onda ruta u sirem centru, daj se odluci.

Ne znam šta ti točno nije jasno, to su samo neki od primjera. Možda si ti mlad pa ne znaš ali prije desetak godina si u Zagrebu znao da taj dan igra Dinamo. Danas nemaš pojma ni da je Juve u gradu.

Po meni u popis kandidata bi trebao biti i Branko Karačić.

Osim što je bio igrač Hajduka u prošlosti (40 nastupa s 10 postignutih pogodaka), trenerski zanat je pekao od Slavonije pa sve do Šibenika i Hercegovine. Meni je ostao u glavi podvig koji je imao sa Slavoncem iz Perkovaca koja se natjecala u 2. HNL kada je polusezonu nije imao poraz te renesansa sa Šibenikom kada je završio 4. uz finale kupa. 

Često je bio spominjen, ali nikad imenovan. Vodio je male momčadi, imao je skroman igrački kadar te je po mom guštu igrao zanimljiv nogomet.

Šta je to toliko posebno. Ista stvar je i u Splitu. Na igralištu ih nađeš u dresovima Barcelone, Reala, Manchestera i to nikoga ne smeta.