“Ja san rekal, neka bude “Orijent”, i-bil je “Orijent”!
– F. Matković
Prvi „črljeno – beli“ dres sašila je gospođa Tina Godina i time odredila boje Orijentove povijesti, ali i budućnosti. Prvi Orijentov predsjednik bio je Franjo Rosi, dok je stolar Senjanin Knifić bio prvi tajnik. Svoju prvu utakmicu Orijent igra 1919. godine i to protiv Viktorije te gubi rezultatom 6:0. Vjerujući izvorima visoki poraz rezultat je prije svega premorenosti igrača, a ne nedostatka igračkih kvaliteta. Ipak, nakon dvije godine nogometnog zatišja na Sušaku (1920. i 1921. godina), 1922. osniva se Primorac (Vežica). Iste godine, nakon mnogobrojnih prijateljskih utakmica organizira se prvi turnir, pod imenom Pokal Sušaka. Turnir osvaja Orijent, a time i svoj prvi trofej u povijesti.
Jedna od najznačajnijih godina Orijentove povijesti svakako je i 1923. godina jer se tada otvara igralište na Krimeji. Ivan Maračić, pekar po zanimanju, prvi se zainteresirao za teren te je zajedno s 74 dioničara otkupio teren od vlasnika za 296.000 lira. Teren na kojemu se danas nalazi nogometno igralište imao je nagib od 1,5 metra gdje se sadila vinova loza. Članovi i prijatelji kluba danonoćnim radom izravnali su teren koji je potom u cijelosti od kluba otkupio vinar Hreljanović. Službeno otvaranje igrališta bilo je 20. svibnja 1923. godine kada je na Krimeji gostovao nogometni klub HAŠK (Zagreb). Zaslužni igrači i radnici koje treba spomenuti su: Branko Jović, Milan Blažević, Slavko Šurdonja, Moro Brozičević, Marcelo Kovačić, Đorđe Dobrijević, Vjeko Galetović, Roko Ladišić, Teo Tonković, Dušan Pajić, Ante Vrban, Živko Matković, Viktor Vičić, Stane Vončina i mnogi drugi.
U godinama koje su prethodile Drugom svjetskom ratu Orijent igra zapaženu ulogu u nogometnoj sceni prije svega lokalne zajednice, ali i na državnoj razini. Vrijeme nakon Drugog svjetskog rata donosi imenu Orijenta najviše promjena. Naime, od 1946. do 1953. godine Orijent čak 3 puta mijenja ime – Jedinstvo, Primorje i Budućnost. Izvorno ime klubu je vraćeno 1953. godine nakon što je na glavnoj skupštini donesena odluka o vraćanju imena. Posljednja promjena imena zabilježena je 2014. godine od kada klub nosi ime HNK Orijent 1919. Ipak, od samog osnutka pa sve do današnjeg dana klub je ponosno isticao svoje hrvatstvo, kako bojom dresova tako i trobojnim grbom s prepoznatljivim nacionalnim kockicama.
U poslijeratnim godinama Orijent dolazi do osmine finala u jugoslavenskom kupu, ali gubi od Hajduka (1953.). Orijent u sezoni 1957./1958. preko Pule i Krima uspijeva otići u rang više, tadašnju drugu ligu. Te sezone se po prvi puta službeno susreće i s Rijekom. Ipak, uslijed reorganizacije lige ispada i godine koje slijede bit će obilježene dobrim nogometnim igrama, ali nesretnim kvalifikacijama. Godine 1968. Orijent osvaja prvenstvo velikom prednošću te ponovno ulaze u drugu ligu gdje pod vodstvom legendarnog Ivana „Đalme“ Markovića osvaja prvo mjesto! Ulazak u prvu ligu pričekat će sve do 1996. godine čime je ostvaren dugogodišnji san svih nogometnih zaljubljenika ili bolje rečeno svakog Sušačanina.
Kraj 80-tih godina prošlog stoljeća obilježilo je i osnivanje navijačke skupine Red Fuckers koja je predano pratila i nastavlja pratiti svoj klub u svim rangovima natjecanja.
Orijent prve velike uspjehe u Kup natjecanjima postiže u sezoni 1980./1981. kada je u 33. sezoni Kupa Jugoslavije došao do četvrtfinala. U prvom kolu Orijent pobjeđuje NK Zagreb s 2:1, dok je u drugom kolu bolji od OFK Beograd (1:0). Četvrtfinalna utakmica odigrana je 22.2.1981. godine s Budućnosti kada Orijent nakon izvođenja jedanaesteraca ne prolazi dalje. Gotovo identičan scenarij prati Orijent i u Kupu Jugoslavije u sezoni 1982./1983. – pobjede u prva dva kruga (Orijent – Osijek 2:0; Olimpija – Orijent 0:0, 6-7p) te ispadanje u četvrtfinalnoj utakmici ponovno nakon raspucavanja penala (Orijent – Sarajevo 0:0, 3-4p). Četvrtfinala utakmica, točnije rečeno izvođenje udaraca s bijele točke ponovno će prekinuti Orijentov san o krugu više i to u sezoni 1997./1998. kada crveno bijeli gube od Varteksa (0:0, 0-3p). U spomenutoj sezoni Orijent je iz Hrvatskog kupa izbacio Cibaliu (2:1) te gradskog rivala Rijeku (0:2).
Nakon burne 2014. godine Orijent mijenja vodstvo kluba i odlazi u 1. županijsku ligu Primorsko-goranske županije. Već sljedeće sezone klub, uslijed velike želje novog kadra i igrača za promjenom, uspijeva ući u viši rang natjecanja – 4. hrvatsku nogometnu ligu Zapad. Danas, Orijent nastupa u 3. hrvatskoj ligi Zapad.
Bogata, stoljetna povijest ovog kluba dokazala je da ljubav prema „črljeno – belima“ ne jenjava kroz godine, promjene natjecateljskog ranga ili igračkog kadra. Naime, Orijent se voli od malih nogu!
„Sto let dura jubav ka se tače. Noge miće zrasle su vele, pasale su generacije cele, ma mi nismo pozabili ono ča smo vavek bili.“
Orijent!
Izvor:
1. Sušačka revija broj 57; “Gradski derbi”( M. Lazzarich)
2. Sušačka revija broj 61; Igrala se, pikala se (F. Burburan i Z. Mornjak)
edit: malo sam uredio naslov. Dobar uvod