RIJEKA JE NA MAKSIMIRU OTKRILA SVOJU MLADOST
Nemilosrdan je dobroćudni Ištuk
Niko Datković u odličnom se svjetlu predstavio na MaksimiruRIJEKA
Filozofija je svakog trenera da svojim taktičkim razmišljanjima
natjera suparnika (kvalitetnijeg), činiti ono što je
(Ištuk) zamislio – ništa. Kao u slučaju Rijeke i
Dinama u prvih sat vremena. Modri su kružili bespomoćno oko riječke
obrane. Ali, miš ne može pojesti mačku, može se s njom igrati, i
na kraju strada. Tako je bilo s Rijekom. Mačka je, naime, izvukla glavu
iz mišolovke, trijumfirao je kvalitet. A trener europskog Dinama
ustvrdio je da je njegova momčad dobila utakmicu u nastavku na –
mišiće.
Fabio Capello je u subotu u Trevisu, na predavanju o strategiji
sportskog biznisa, rekao: »Kvaliteta vina ovisi o grožđu. Igru
treba prilagoditi igračima. Najvažnije je – pobijediti, ljepota
ne donosi bodove.«.
Ištuk nije čuo Capella, ali je u Maksimiru pokušao
primjeniti njegovu formulu, modre uhvatiti u zamku, pa kontranapadom
riješiti utakmicu, ili barem postići pogodak. Jer, nema igrače
za nadmetanje otvorena garda, a niti igru… Nema nitko u Hrvata!
Priznanje trenerima
Bez četvorice (Čagalj, Salčinović, Dedić, Čulina), kartoniranih i
ozlijeđenih, zaigrao je hrabro na kartu mladosti. Ono o čemu su drugi
Rijekini treneri pričali, Ištuk je učinio. Od početka su u
sastavu bili Datković i Miloš, kasnije je ušao Močinić,
nešto stariji je Križman, Stepčić nije novost, a na klupi su
bili vratar Dino Raspor, Marin Grujević i i već zaboravljeni Alen
Matovina. Na tribinama je, višak, kao 19. sjedio još
jedan dragulj – Mršić! A uoči gostovanja kod nepobjedivih
razmišljao je i o omladinskom stoperu Načinoviću.
Neopterećen, čiste glave, ne poznaje ni mame ni tate, a
još manje menadžere (svako dijete ga ima!), Ištuk je u
riječku močvaru bacio dinamit. Neki igrači, standardne rezerve, ostali
su izvan autobusa koji je u subotu ujutro krenuo za Zagreb (čemu dan
ranije?). Priznanje je to svim trenerima u omladinskom pogonu Rijeke,
koji bi se, međutim, više morali baviti tekućom problematikom, a
manje trošiti snagu i mozak na teoretiziranju zbog čega igraju
Meksikanci, a ne djeca njihovih »sponzora«. Malo gruba
riječ, ali… Sastavljanje momčadi neka prepuste Ištuku, u
Zagrebu je pokazao da ima viziju, zna što hoće i što je
najvažnije, da ga i golobradi igrači slijede.
Pokojni Milan Blažević i Karlo Kruljac, ljudi koji su prije svake
utakmice brojali koliko je igrača iz omladinskog pogona Rijeke u prvom
sastavu, bili bi ponosni na momčad iz Maksimira. Kao što je
vjerojatno bio i Robert Komen, predsjednik iz »Rijekine
škole nogometa«, kada je vidio kako igra Niko Datković. Za
kojega je Ištuk rekao da je bio bolji od Tonela i Vide. Dvojice
stopera Dinama od kojih svaki košta kao cijela momčad Rijeke.
Jabuka razdora
Mazohistički je slaviti poraze, ali u utakmici koju nije mogla
dobiti Rijeka je strašno profitirala, dobila je Datkovića,
Miloša i Močinića.
Da se vratimo Meksikancima. Još uvijek su jabuka razdora.
Komen se dvaput napio zbog Alfereza. Prvi puta kada je neočekivano
dobio igrača od 25.000 dolara mjesečno (toliko je zarađivao u Atlasu iz
Guadalajare), a drugi puta u subotu navečer, kada je Alferez napravio
glupost, zaradio drugi žuti (crveni karton) pa neće moći igrati na
najmanje dvije utakmice (crveni i tri žuta kartona). Za jedne je
Alferez pojačanje, za druge – promašaj u kvaliteti i
kilaži. Kao što je nepobitno da Rijeka nema igru za njegov
mentalni sklop, igračke karakteristike. Ištuk izgleda pitomo,
ali je beskompromisan kada netko iskoči iz tračnica. Igrom (taktika) i
ponašanjem.
Bit ćemo prvaci iduće godine.....fenix369-Kad mi srce stane kucatMoja dusa tad ce ostatNa tom mjestu ispod stijenaZa sva vremena