Rijeka je u šestom prvenstvom nastupu primila prvi gol na domaćem terenu i izgubila dva boda. Lisjak je kapitulirao (računajući i Kup utakmicu), nakon 610 minuta. Ni kriv ni dužan. Ispravio je Datkovićevu pogrešku (danak mladosti), ali je iz drugog udarca – pao! Nakon Istre i Cibalija izvukla je remi, a moglo je biti drugačije da su bijeli realizirali nekoliko prigoda nakon vodstva.
4-4-2, 4-4-1-1, 4-2-3-1, 4-5-1… Nisu to nikakve čarobne formule, već nogometni kalupi u koje treneri nastoje napraviti najbolji odljev svoje momčadi. Rasporedom ljudi na terenu, prema njihovim individulanim osobinama, pronaći dobitnu kombinaciju. Ali, teren nije »školska ploča«, kredom nacrtate kretnje bez suparnika…, na terenu je bitna prilagodba. Ivo Ištuk je najavio momčad s dvojicom napadača, Alferezom i Salčinovićem, ali potonji je igrao iza prve špice, brojke su se pomiješale. Igrala je Rijeka i s četvoricom ofenzivnih (dodajmo Križmana i Miloša), ali sve je to bila mlaka voda nakon početne stative Alfereza. Dok Salčinović nije dokazao da jedan potez skrije sve slabosti, izazove kratki spoj u suparničkoj obrani. Salčinović je potegao s dvadesetak metara, lopta se zakoprcala u mreži. Prva ili druga špica, do tada je mučio loptu, koga je briga – cilj je postignut. Na Salčinovićevoj udici još jedan kapitalac. Bosanac bi mogao postati prvi ribar Kantride. Iako nije dostatno za pobjedu.
Do pogotka Riječani su igrali dopadljivo, ali samo do vruće zone ispred kaznenog prostora Vinkovčana. U završnici akcije nije bilo bi mašte ni brzine. Gosti su lako otklanjali opasnost, jer Riječani su igrali »skrivača«". Kao što je Ištuk do kraja posijedio kada su stoperi vratili nekoliko lopti svom vrataru Lisjaku…Vinkovčani nisu bezazlena momčad, dapače. Imaju brznonoge igrača prema naprijed, vrebali su poput kobaca. A dočekali riječki dar.
Prošle sezone Gračan i Scoria osvojili su tek jedan bod protiv Toplaka (Varaždin), isto toliko protiv Cibalije(trener je bio Mršić), a sada je Ištuk morao protiv dvije "crne mačke" - Toplaka i Cibaliju. Htio je do gola na prepad, prvih pet minuta, a onda je utakmice uronila u vode nadmudrivanja. Dok Salčlinović nije izvukao zeca iz šešira !
Rijeka je s obzirom na to što smo gledali ove sezone na travnjaku Kantride, nešto i igrala. Nije bilo to impresivno, ni proboja po boku bi posjeda lopte, ali bilo je reda na terenu. Kao u priči o brojkama. Ljudi su ti koji određuju taktiku zelenom polju. Sljedeći uputstva trenera i zakonitosti brojki ! Nekoliko prigoda, osim pogotka, najbolja su potvrda.
Nekoliko dana prije utakmice kazat će Ištuk kako su golovi dokaz kvalitete. Rijeka je postigla jedan. Za sada je to - kvalitet. Dijetna efikasnost i samo jedan osvojeni bod.
U 65. minuti, vraćajući se "magičnim brojkama", izašao je Alferez(uz negodovanje publike s centralne tribine !), a Križman je postao prva špica ! Gosti su zabili - Rijeka više nije imala baruta. A Lisjak nije svemoguć, pa je neriješeno pošten ishod. Realnost prvoligaša s Kantride. Iako su sami minirali svoju utvrdu. Dva izgubljena boda prevelika su cijena za jednu obrambenu grešku.
Brojke ? Zaboravite, ako nema kreacije i brzine. I gol igrača !