HNK RIJEKA 2011/2012
terryboy je napisao/la:
Pre' strašno !
Vidi cijeli citat
Se ti zajebavaš... ili si stvarno iznenađen ??????
Vidio sam komentar na Novom listu o kojem sam i sam razmišljao da pošto smo baš u prijateljskom odnosu s Udinesima trebalo je s njima ostvariti neku suradnju a ne Atlas bogu iza nogu (lakše se laže i mulja ,očito presudno)
O lijepa, o draga, o slatka slobodo,
dar u kom sva blaga višnji nam bog je do...
dar u kom sva blaga višnji nam bog je do...
ma ne zajebavam se nego sam stvarno deprimiran 100 na sat. Ne vidim rjesenja, ni atlas ni udinese ni bosna ni qrac palac... onakve golove iz kornera ni morcici vise ne dobivaju, krizman bleji a matovina se cudi. nema to veze ni sa komenom ni sa didom ni sa horvatom niti sa ištukom niti sa bilo kim osim sa igracima. sve mi se cini da je worm bio u pravu kad je sve boldao.
»BIJELI« DOŽIVJELI OČEKIVANI PORAZ U PRIJATELJSKOJ UTAKMICI PROTIV NAJBLIŽEG TALIJANSKOG PRVOLIGAŠKOG SUSJEDA
Jesu li igrači u »bijelom« profesionalci?

Udinese« se i bez osam reprezentativaca i sedam igrača koji su ozlijeđeni ili ih je trener Francesco Guidolin odmarao bez većih problema obračunao s »Rijekom« i u trećem susretu ove dvije momčadi u posljednje četiri godine ostvario novu uvjerljivu pobjedu (3:0).
Razlika između pričuva vodeće momčadi Serie A i devetoplasirane u HNL-u nije bila izražena tek nešto više od 35 minuta nakon čega je »Udinese« »dodao gas« i s dvije odlične prilike najavio da ne namjerava s nulom otići na odmor. Prethodno je »Rijeka« stidljivo prijetila i pokušavala doći do prilike tražeći dugim loptama Pilčića i Matovinu. Najbolje od »bijelih« u prvom poluvremenu bila je polukontra koju je u 37. minuti povukao Salčinović, a onda je upropastio slabim proigravanjem prema Pilčiću. Greda koju je minutu kasnije pogodio Floro Flores samo je najavila pogodak »Udinesea« u 39. minuti. Udarac iz kuta izveo je Pereyra, a Neuton neometan glavom produžio loptu u dalji kut nemoćnog Raspora – 1:0.
Ištukov eksperiment sa sustavom 4-4-2, vezom
posloženom u oblik romba, nije djelovao loše u defanzivi budući
da su »bijeli« u prvom poluvremenu solidno zatvarali
prilaze Rasporovim vratima iako je bilo evidentnih slabosti na bočnim
pozicijama odakle je »Udinese« najviše prijetio. U
nastavku je Ištuk promijenio sustav u 4-1-4-1, ali bez većeg
učinka budući da je ubrzo ponovo procurilo na boku. U 48. minuti Doubai
je na desnoj strani proigrao Floro Floresa koji je primio loptu i s
petnaestak metara iskosa pogodio suprotni kut »Rijekinog«
gola – 2:0.
Nakon drugog pogotka igra »Udinesea« se malo primirila pa više nije bilo jakog pritiska domaćina koji je ipak iskoristio brojne izmjene kod »Rijeke« i iz nekoliko obećavajućih prilika (Raspor je spašavao) postigao još jedan pogodak. U 70. minuti »Udinese« je ponovo napravio višak na lijevoj strani odakle je ubacio Franchone, a Dia Pape se izborio za poziciju pored Ljubovića i poentirao glavom – 3:0.
Jedine opasnosti pred domaćim vratima dogodile su se u 71. minuti kada je najprije Battocchio ispred Delgadilla odbio ubačaj Miloša, a potom vratar Padelli obranio dobar udarac Kreilacha (nakon udarca iz kuta Delgadilla), te u 85. kada je Neuton blokirao oštar udarac Mršića. Kako su na Friuliju doživjeli »Rijeku« najviše govori pitanje jednog domaćeg simpatizera kojeg je zanimalo jesu li igrači u »bijelim« dresovima profesionalci...

Udinese« se i bez osam reprezentativaca i sedam igrača koji su ozlijeđeni ili ih je trener Francesco Guidolin odmarao bez većih problema obračunao s »Rijekom« i u trećem susretu ove dvije momčadi u posljednje četiri godine ostvario novu uvjerljivu pobjedu (3:0).
Razlika između pričuva vodeće momčadi Serie A i devetoplasirane u HNL-u nije bila izražena tek nešto više od 35 minuta nakon čega je »Udinese« »dodao gas« i s dvije odlične prilike najavio da ne namjerava s nulom otići na odmor. Prethodno je »Rijeka« stidljivo prijetila i pokušavala doći do prilike tražeći dugim loptama Pilčića i Matovinu. Najbolje od »bijelih« u prvom poluvremenu bila je polukontra koju je u 37. minuti povukao Salčinović, a onda je upropastio slabim proigravanjem prema Pilčiću. Greda koju je minutu kasnije pogodio Floro Flores samo je najavila pogodak »Udinesea« u 39. minuti. Udarac iz kuta izveo je Pereyra, a Neuton neometan glavom produžio loptu u dalji kut nemoćnog Raspora – 1:0.
Nakon drugog pogotka igra »Udinesea« se malo primirila pa više nije bilo jakog pritiska domaćina koji je ipak iskoristio brojne izmjene kod »Rijeke« i iz nekoliko obećavajućih prilika (Raspor je spašavao) postigao još jedan pogodak. U 70. minuti »Udinese« je ponovo napravio višak na lijevoj strani odakle je ubacio Franchone, a Dia Pape se izborio za poziciju pored Ljubovića i poentirao glavom – 3:0.
Jedine opasnosti pred domaćim vratima dogodile su se u 71. minuti kada je najprije Battocchio ispred Delgadilla odbio ubačaj Miloša, a potom vratar Padelli obranio dobar udarac Kreilacha (nakon udarca iz kuta Delgadilla), te u 85. kada je Neuton blokirao oštar udarac Mršića. Kako su na Friuliju doživjeli »Rijeku« najviše govori pitanje jednog domaćeg simpatizera kojeg je zanimalo jesu li igrači u »bijelim« dresovima profesionalci...
Bit ćemo prvaci iduće godine.....fenix369-Kad mi srce stane kucatMoja dusa tad ce ostatNa tom mjestu ispod stijenaZa sva vremena
ARMADINA PODRŠKA
Kao i u prethodna
dva navrata kada je Rijeka gostovala u Udinama, na tribinama stadiona
Friuli okupilo se stotinjak navijača »bijelih« koji su od
samog početka glasnom podrškom bodrili svoju momčad. Za razliku
od njih oko 2000 tisuće domaćih »tifosa« djelovalo je kao u
kazalištu sve dok ih Armadine provokacije (Udinese pezzo di
merda) nisu natjerale na zvižduke.
UDINESE – RIJEKA 3:0
Stadion
Friuli. Gledatelja: 2000. Sudac: Luca Barbeno (Brescia). Pomoćnici:
Collela i Schembri (Udine). Strijelci: 1:0 Neuton (39'), 2:0 Floro
Flores (48'), 3:0 Dia Pape (70'). Žuti kartoni: Fanchone (Udinese),
Čagalj, Švrljuga (Rijeka).
UDINESE: Padelli,
Ekstrand (od 46' Battocchio), Franchone, Coda, Piccoli, Domizzi, Doubai
(od 81' Cala'), Sissoko (od 81' Morosini), Pereyra, Fabbrini (od 46'
Abdi), Floro Flores (od 60' Dia Pape).
RIJEKA:
Raspor, Švrljuga (od 46' Grujević), Čagalj (od 65' Ljubović),
Baković, Tadejević (od 46' Čaval), Dedić (od 46' Kreilach), Križman (od
76' Mance), Gutierrez (od 81' Mršić), Salčinović (od 65'
Vukman), Pilčić (od 46' Miloš), Matovina (od 46' Delgadillo).
Bit ćemo prvaci iduće godine.....fenix369-Kad mi srce stane kucatMoja dusa tad ce ostatNa tom mjestu ispod stijenaZa sva vremena
TAKO BLIZU, A TAKO DALEKO... DRUGI SVIJET
NOGOMETAŠI »RIJEKE« JUČER SU GOSTOVALI KOD
»UDINESEA«, VODEĆEG KLUBA TALIJANSKE SERIE A, JOŠ
UVIJEK NAJPOZNATIJEG PO PROIZVODNJI I PRODAJI IGRAČA
Tvornica nogometne radosti i biznisa
Na stadionu Friuli igračima plješću i na izlazu sa zagrijavanja… A jučer u sastavu nije bilo čak 15 prvotimaca zbog obvezama reprezentacija iz cijelog svijeta, ozljeda, tehničkog izbora trenera Guidolina, pa tako ni prve zvijezde. Igrača koji na leđima nosi broj 10, ali je prvi topnik, najbolji strijelac Serie A, trenutačno vodeći sa 8 golova, Di Natale! Gazda je Giampaolo Pozzo, 70 godina, »Furlan iz Udina«, ali živi u Barceloni. Sve transfere potpisuje sin Gino.
– »Udinese« je jedini talijanski klub s filozofijom »Barcelone«! Iz igrača nastojimo izvući maksimum tehničkih mogućnosti, omogućavaju razvijanje igre koja čini razliku… – tvrdi Gino koji ima suradnike od Južne Amerike do Skandinavije.
Prošlog je ljeta »Udinese« u kasu strpao 67.000.000 eura od prodaje četvorice igrače, Čileanca Sancheza »Barceloni«, Švicarca Inlera »Napoliju« i Kolumbijca Zapatu »Villarealu«! Dok su veliki kupovali. Trenutačno »Udinese« dijeli prvo mjesto s »Laziom«, ali »Juventus« ima utakmicu manje. Nebitno, dovoljno razloga za veselje. Nakon što su nesretno ispali od »Arsenala« u pretkolu Champions League.
»Udinese« je tvornica snova za mlade igrače iz cije-log svijeta, i susjedne Slovenije. Cijena vrataru Samiru Handanoviću narasla je poput prvoklasnog kvasca. »Domžalama« je plaćen 40.000 eura, a sada je njegova tržišna vrijednost od 10 do 15.000.000 eura. »Inter« razmišlja o njemu kao zamjeni za Brazilca Julija Cesara.
Nema DVD pojačanja
Andrea Carnevale je šef skauta, tridesetak ljudi po cijelom svijetu. Carnevale je osvajao naslov prvaka Italije s Maradonom u Napulju, reprezentativac na mundijalu 1990. kada je izbornik bio Azeglio Vicini. Vicini je jedan od trenera koja je prošao »frijulanski merlot«, ali je brzo otišao zbog nesuglasica s gazdom Pozzom.
– Pročešljali smo Peru, kontroliramo Čile i Kolumbiju… Iz ekonomskih razloga. Najbolji su mladi igrači u Brazilu i Argentini, ali tamo su cijene odletjele u nebo. Kupujemo »drugu klasu«, obveza nam je pogoditi u procjeni, napraviti igrača za europsko tržište. Šaljemo svoje ljude na sva velika natjecanja mladih selekcija, kasnije u inspekciji. Nikada ne kupujemo mačka u vreći. Dakle, DVD kod nas ne prolazi. Imamo veliki broj znalaca koji u specijalnoj dvorani na tv-ekranima prate sve utakmice na globusu… – govori Carnevale.
»Udinese« nije ničija zlatna koka, a ponajmanje igrača. Plafon ugovorne obveze je 1.000.000 eura. Naravno, to ima Di Natale. Navodno su mu podigli još 200.000 eura. Zaslužio je svaki euro. A Pozzo kaže da će nakon završetka karijere ostati u Udinama (ima biznis kave), postati ono što je bio Gigi Riva za »Cagliari«. Zaštitni znak. A Di Natale je u Udine stigao 2004. godine iz Empolija. Usrećio sebe i Pozza! Uz biznis s kavom otvorio je i školu nogometa sa četiri terena s umjetnom travom. Sa 400 djece, među kojima je i sin Filippo. Ali Antonio ne želi govoriti o svom sinu nogometašu.
Zico i Šurjak
– Ono što sam ja propustio u životu, mora napraviti on, a to je učiti! Objasnio sam mu već da u nogometu nije zlato sve što sja!
Odbio je Di Natale – »Juventus«. »Gdje su bili kada su mi bile 24 godine…«. Njegovi su uzori Montella (iz mog je sela), i Del Piero. Žali što se na prošlom mundijalu Italija nije srela s Argentinom da stisne ruku najvećem od
svih – Maradoni.
Povijest je na stadionu Friuli pisao i Ivica Šurjak. Jednu sezonu (1982.), a onda je došao najveći koji je gazio travu ovog stadiona – Zico! Igrati su tada mogla samo dva stranca, drugi je bio Edinho. Da je tako danas »Udinese« bi bankrotirao. Ništa od biznisa, kupi jeftino, prodaj skupo, i usput pobjeđuj, za inat velikima koji troše bogatstvo, a moraju Friulanima gledati u leđa…
Giampaolo Pozzo je gazda od 1986., preuzeo je vlast četiri mjeseca nakon Silvia Berlusconija u Milanu. Ima i crnu mrlju, 1990. kažnjen je zabranom nogometnog rada na pet godina, optužen da je prije utakmice s »Laziom« nazvao predsjednika Rimljana, Callerija, prijetio mu u slučaju poraza. Nikada poslije Pozzo nije bio predsjednik – samo gazda. U »Udineseu« kao u svojim tvornicama za preradu drva u Barceloni i Freudu (kod Udina), s filijalama u SAD, Kanadi, Rusiji… »Udinese« ima pod ugovorom stotinjak igrača. Uvijek potpisuju na pet godina. Prije dvije godine kupio je španjolskog trećeligaša »Granadu«. Klub iz Andaluzije je ove godine prvoligaš, nakon 35 godina. Sa dvanaestoricom igrača »Udinesea« na posudbi.
Borba za opstanak
»Udinese« uživa na vrhu ljestvice Serie A, ali nema iluzija.
– Borba za scudetto je stvar velikih i bogatih. Prošla su vremena kada su naslov osvajali »Cagliari« i »Verona«. Naš je posao raditi i stvarati. Skauti koji će pronaći igrača u najzabačenijem selu, dovesti mlade ma malo novaca, a onda će ih sposobni treneri valorizirati i pripremiti za prodaju. Tako zarađujemo – tvrdi Pozzo.
Trenirali su »Udinese« i Zaccheroni i Spaletti, Guidolin se vratio na mjesto zločina, i tvrdi da više nikada neće otići iz mirnog grada.
– Jednom sam bio u prolazu, sada sam došao zauvijek. Jedan veliki klub? Imam ga, to je »Udinese« – rekao je Guidolin. Prošle sezone startao je s pet poraza, Pozzo je konstatirao – nismo imali sreće. Bio je u pravu, dohvatili su Europu, igrali s »Arsenalom«, kao nekada s »Barcelonom«.
Biciklizam je Guidolinova druga ljubav. Godišnje napravi 9.000 kilometara, ali i trči svaki dan po pet kilometara. Zar momčad čovjeka takva karaktera može biti nespremna?
– Nakon »Udinesea«, planina je moj izazov. Shvatite da nije najvažnije biti prvi, dobro je kada kroz cilj prođete kao, drugi, treći četvrti… Tako je i s »Udineseom« – govori Guidolin.
Atipičan trener, kod nas bi svi vrištali: Bit ćemo prvaci! Za sat i 12 minuta Guidolin je svladao Monte Zoncolan, uspon od 10,2 kilometra koji počinje na 525 metara, a završava na 1.730 metara. Pedaliranje je njegova filozofija, kada vrti pedale i u životu nogometnom. Sve je uspon i kontra vjetra...
Na stadionu Friuli igračima plješću i na izlazu sa zagrijavanja… A jučer u sastavu nije bilo čak 15 prvotimaca zbog obvezama reprezentacija iz cijelog svijeta, ozljeda, tehničkog izbora trenera Guidolina, pa tako ni prve zvijezde. Igrača koji na leđima nosi broj 10, ali je prvi topnik, najbolji strijelac Serie A, trenutačno vodeći sa 8 golova, Di Natale! Gazda je Giampaolo Pozzo, 70 godina, »Furlan iz Udina«, ali živi u Barceloni. Sve transfere potpisuje sin Gino.
– »Udinese« je jedini talijanski klub s filozofijom »Barcelone«! Iz igrača nastojimo izvući maksimum tehničkih mogućnosti, omogućavaju razvijanje igre koja čini razliku… – tvrdi Gino koji ima suradnike od Južne Amerike do Skandinavije.
Prošlog je ljeta »Udinese« u kasu strpao 67.000.000 eura od prodaje četvorice igrače, Čileanca Sancheza »Barceloni«, Švicarca Inlera »Napoliju« i Kolumbijca Zapatu »Villarealu«! Dok su veliki kupovali. Trenutačno »Udinese« dijeli prvo mjesto s »Laziom«, ali »Juventus« ima utakmicu manje. Nebitno, dovoljno razloga za veselje. Nakon što su nesretno ispali od »Arsenala« u pretkolu Champions League.
»Udinese« je tvornica snova za mlade igrače iz cije-log svijeta, i susjedne Slovenije. Cijena vrataru Samiru Handanoviću narasla je poput prvoklasnog kvasca. »Domžalama« je plaćen 40.000 eura, a sada je njegova tržišna vrijednost od 10 do 15.000.000 eura. »Inter« razmišlja o njemu kao zamjeni za Brazilca Julija Cesara.
Andrea Carnevale je šef skauta, tridesetak ljudi po cijelom svijetu. Carnevale je osvajao naslov prvaka Italije s Maradonom u Napulju, reprezentativac na mundijalu 1990. kada je izbornik bio Azeglio Vicini. Vicini je jedan od trenera koja je prošao »frijulanski merlot«, ali je brzo otišao zbog nesuglasica s gazdom Pozzom.
– Pročešljali smo Peru, kontroliramo Čile i Kolumbiju… Iz ekonomskih razloga. Najbolji su mladi igrači u Brazilu i Argentini, ali tamo su cijene odletjele u nebo. Kupujemo »drugu klasu«, obveza nam je pogoditi u procjeni, napraviti igrača za europsko tržište. Šaljemo svoje ljude na sva velika natjecanja mladih selekcija, kasnije u inspekciji. Nikada ne kupujemo mačka u vreći. Dakle, DVD kod nas ne prolazi. Imamo veliki broj znalaca koji u specijalnoj dvorani na tv-ekranima prate sve utakmice na globusu… – govori Carnevale.
»Udinese« nije ničija zlatna koka, a ponajmanje igrača. Plafon ugovorne obveze je 1.000.000 eura. Naravno, to ima Di Natale. Navodno su mu podigli još 200.000 eura. Zaslužio je svaki euro. A Pozzo kaže da će nakon završetka karijere ostati u Udinama (ima biznis kave), postati ono što je bio Gigi Riva za »Cagliari«. Zaštitni znak. A Di Natale je u Udine stigao 2004. godine iz Empolija. Usrećio sebe i Pozza! Uz biznis s kavom otvorio je i školu nogometa sa četiri terena s umjetnom travom. Sa 400 djece, među kojima je i sin Filippo. Ali Antonio ne želi govoriti o svom sinu nogometašu.
– Ono što sam ja propustio u životu, mora napraviti on, a to je učiti! Objasnio sam mu već da u nogometu nije zlato sve što sja!
Odbio je Di Natale – »Juventus«. »Gdje su bili kada su mi bile 24 godine…«. Njegovi su uzori Montella (iz mog je sela), i Del Piero. Žali što se na prošlom mundijalu Italija nije srela s Argentinom da stisne ruku najvećem od
Povijest je na stadionu Friuli pisao i Ivica Šurjak. Jednu sezonu (1982.), a onda je došao najveći koji je gazio travu ovog stadiona – Zico! Igrati su tada mogla samo dva stranca, drugi je bio Edinho. Da je tako danas »Udinese« bi bankrotirao. Ništa od biznisa, kupi jeftino, prodaj skupo, i usput pobjeđuj, za inat velikima koji troše bogatstvo, a moraju Friulanima gledati u leđa…
Giampaolo Pozzo je gazda od 1986., preuzeo je vlast četiri mjeseca nakon Silvia Berlusconija u Milanu. Ima i crnu mrlju, 1990. kažnjen je zabranom nogometnog rada na pet godina, optužen da je prije utakmice s »Laziom« nazvao predsjednika Rimljana, Callerija, prijetio mu u slučaju poraza. Nikada poslije Pozzo nije bio predsjednik – samo gazda. U »Udineseu« kao u svojim tvornicama za preradu drva u Barceloni i Freudu (kod Udina), s filijalama u SAD, Kanadi, Rusiji… »Udinese« ima pod ugovorom stotinjak igrača. Uvijek potpisuju na pet godina. Prije dvije godine kupio je španjolskog trećeligaša »Granadu«. Klub iz Andaluzije je ove godine prvoligaš, nakon 35 godina. Sa dvanaestoricom igrača »Udinesea« na posudbi.
»Udinese« uživa na vrhu ljestvice Serie A, ali nema iluzija.
– Borba za scudetto je stvar velikih i bogatih. Prošla su vremena kada su naslov osvajali »Cagliari« i »Verona«. Naš je posao raditi i stvarati. Skauti koji će pronaći igrača u najzabačenijem selu, dovesti mlade ma malo novaca, a onda će ih sposobni treneri valorizirati i pripremiti za prodaju. Tako zarađujemo – tvrdi Pozzo.
Trenirali su »Udinese« i Zaccheroni i Spaletti, Guidolin se vratio na mjesto zločina, i tvrdi da više nikada neće otići iz mirnog grada.
– Jednom sam bio u prolazu, sada sam došao zauvijek. Jedan veliki klub? Imam ga, to je »Udinese« – rekao je Guidolin. Prošle sezone startao je s pet poraza, Pozzo je konstatirao – nismo imali sreće. Bio je u pravu, dohvatili su Europu, igrali s »Arsenalom«, kao nekada s »Barcelonom«.
Biciklizam je Guidolinova druga ljubav. Godišnje napravi 9.000 kilometara, ali i trči svaki dan po pet kilometara. Zar momčad čovjeka takva karaktera može biti nespremna?
– Nakon »Udinesea«, planina je moj izazov. Shvatite da nije najvažnije biti prvi, dobro je kada kroz cilj prođete kao, drugi, treći četvrti… Tako je i s »Udineseom« – govori Guidolin.
Atipičan trener, kod nas bi svi vrištali: Bit ćemo prvaci! Za sat i 12 minuta Guidolin je svladao Monte Zoncolan, uspon od 10,2 kilometra koji počinje na 525 metara, a završava na 1.730 metara. Pedaliranje je njegova filozofija, kada vrti pedale i u životu nogometnom. Sve je uspon i kontra vjetra...
Bit ćemo prvaci iduće godine.....fenix369-Kad mi srce stane kucatMoja dusa tad ce ostatNa tom mjestu ispod stijenaZa sva vremena
KOMEN I ULAGAČI
U svečanoj loži stadiona Friuli pojavila se klupska delegacija predvođena predsjednikom Robertom Komenom, dopredsjednikom Veljkom Karabaićem i sportskim direktorom Nikicom Milenkovićem. Uz njih put Udina je potegli su nekadašnji trener i direktor prvoligaša s Kantride Robert Rubčić i Mario Rubeša. Utakmicu u Udinama Komen i Karabaić iskoristili su i za sastanak s jednim potencijalnim stranom ulagačem. Poveznica je nekadašnji generalni direktor »Genoe« Fabrizio De Poli... (M. S.)
GUIDOLINOVIH 3-5-2
Guidolin ima Babilonsku kulu u momčadi. Igra sa trojicom u zadnjoj liniji i petoricom na sredini terena, Pravi međunarodni kamp na središnjem djelu, dvojica iz Gane (Asamoah i Badu), jedan iz Čilea (Isla), pa Kolumbijac Armero, svi nešto više od 20 godina, i »djed« Talijan iz Rima, Pinzi (30 godina).
KUPIO KLUB ZA 15 MILIJUNA €
Giampaolo Pozzo klub je kupio 1986. godine za manje od 15.000.000 eura, danas u igračima ima vrijednost veću od 140.000.000 eura! To se zove posao.
Bit ćemo prvaci iduće godine.....fenix369-Kad mi srce stane kucatMoja dusa tad ce ostatNa tom mjestu ispod stijenaZa sva vremena
NA LISTI CNN-a KANTRIDA POZNATA TELEVIZIJSKA KUĆA PROGLASILA RIJEČKI STADION TREĆIM NAJNEOBIČNIJIM NA SVIJETU
Totalno drukčiji od drugih
Ovakav stadion nisam vidio nigdje u Europi – kazao je prekaljeni njemački internacionalac Fredi Bobić po dolasku na pregovore u Rijeku o stadionu podno legendarnih stijena na kojem je odigrao posljednju polusezonu na zalasku bogate nogometne karijere i dao svoj doprinos momčadi koja je drugu godinu u nizu osvojila kup Hrvatske. Bobićeve riječi doista imaju težinu budući da se radi o igraču koji je nastupao u nekim od najjačih svjetskih liga (Premiership, Bundesliga), osvojio najelitnije klupsko nogometno natjecanje (Liga prvaka) te u reprezentativnom dresu sudjelovao na dva europska prvenstva od kojih je jedno i osvojio.
Biranim riječima prve riječke dojmove opisao je i Argentinac Ramon Ignacio Fernandez koji je na Kantridu stigao iz La Plate dvije i pol godine nakon Bobića.
– Grad mi se na prvi pogled čini vrlo lijep, ali najljepše od svega je stadion i to što je smješten blizu mora – govorio je veznjak koji je svojim zalaganjem ubrzo osvojio simpatije riječke publike. Ništa bitnije od Fernandezovih nisu se razlikovale niti riječi Crnogorca Milana Đurišića kojeg je želja za nogometnom afirmacijom dovela u Rijeku.
– Vidio sam na internetu da je stadion lijep, ali nisam znao da je ovako lijep – kazao je Đurišić prilikom potpisivanja ugovora s Rijekom i u jednoj rečenici izustio ono što je pomislio svako tko je barem jednom boravio na stadionu podno legendarnih stijena Kantride.
Vrhunski igrači
Uz Bobića, Fernandeza i Đurišića Kantridom je prodefilirao čitav niz vrhunskih nogometaša, pognute glave odlazili su veliki svjetski klubovi, igrana su tri nacionalna prvenstva, sve utakmice pod okriljem UEFA-e što od Kantride doista čini stadion drukčiji od drugih kojim se već gotovo sto godina ponose Rijeka i Riječani, ne samo zato što ga je nadaleko poznata globalna televizijska kuća CNN izabrala između stotinu tisuća stadiona na svijetu i svrstala na treće mjesto najneobičnijih već iz razloga što ne postoji mjesto na kojem nogomet može spojiti strme stijene i valove Jadranskog mora kao što to radi Kantrida.
S takvom se konstatacijom slaže i CNN čiji novinar opisuje Kantridu kao »malen ali savršeno oblikovan stadion kojeg karakteriziraju strma stijena i kristalno plavo more«.
– Smješten u Hrvatskoj, u gradu Rijeci, sjedište je istoimenog kluba. Iako je zbog kapaciteta od 10 tisuća gledatelja malen, riječki stadion je savršeno oblikovan. Poput stadiona u Bragi s jedne strane krasi ga strma stijena, no očaravajući vizualni dojam Kantride upotpunjuje druga strana koja je naslonjena na kristalno plave vode Jadranskog mora. Ovaj stadion je toliko lijep da je od 1990. godine hrvatska nogometna reprezentacija odigrala nekoliko međunarodnih utakmica – stoji u opisu hrama riječkog nogometa na Internet portalu CNN-a u čijem je izboru Kantrida daleko najstariji stadion od osam odabranih.
Portugalska inačica
Da se kojim slučajem stadion kakva je Kantrida gradi danas, njegova bi simbioza nogometa i kvarnerskog krajolika, kojeg karakteriziraju stjenovita obala i azurno more, zasigurno pokupila najvažnije nagrade na području arhitekture baš kao što je to slučaj sa stadionom Brage, s kojim je CNN usporedio Kantridu iako se ne nalazi blizu mora. Arhitekt Eduardo Souto de Moura je, naime, za stadion Brage ove godine dobio Pritzkerovu nagradu koja se dodjeljuje živućem arhitektu čiji rad predstavlja kombinaciju kvalitete talenta i vizije i čiji rad doprinosi čovječanstvu kroz izgradnju okoliša i umjetnost arhitekture.
Umjesto nadaleko poznatih arhitekata, za Kantridu su ponajviše zaslužni studenti sa Sušaka koje je prije sto godina želja za igranjem nogometa potaknula da urede zapušteni kamenolom i naprave mjesto gdje će se u idućem stoljeću pisati povijest riječkog nogometa. Na radost svih onih koji su imali sreću biti na Kantridi…
Ovakav stadion nisam vidio nigdje u Europi – kazao je prekaljeni njemački internacionalac Fredi Bobić po dolasku na pregovore u Rijeku o stadionu podno legendarnih stijena na kojem je odigrao posljednju polusezonu na zalasku bogate nogometne karijere i dao svoj doprinos momčadi koja je drugu godinu u nizu osvojila kup Hrvatske. Bobićeve riječi doista imaju težinu budući da se radi o igraču koji je nastupao u nekim od najjačih svjetskih liga (Premiership, Bundesliga), osvojio najelitnije klupsko nogometno natjecanje (Liga prvaka) te u reprezentativnom dresu sudjelovao na dva europska prvenstva od kojih je jedno i osvojio.
Biranim riječima prve riječke dojmove opisao je i Argentinac Ramon Ignacio Fernandez koji je na Kantridu stigao iz La Plate dvije i pol godine nakon Bobića.
– Grad mi se na prvi pogled čini vrlo lijep, ali najljepše od svega je stadion i to što je smješten blizu mora – govorio je veznjak koji je svojim zalaganjem ubrzo osvojio simpatije riječke publike. Ništa bitnije od Fernandezovih nisu se razlikovale niti riječi Crnogorca Milana Đurišića kojeg je želja za nogometnom afirmacijom dovela u Rijeku.
– Vidio sam na internetu da je stadion lijep, ali nisam znao da je ovako lijep – kazao je Đurišić prilikom potpisivanja ugovora s Rijekom i u jednoj rečenici izustio ono što je pomislio svako tko je barem jednom boravio na stadionu podno legendarnih stijena Kantride.
Uz Bobića, Fernandeza i Đurišića Kantridom je prodefilirao čitav niz vrhunskih nogometaša, pognute glave odlazili su veliki svjetski klubovi, igrana su tri nacionalna prvenstva, sve utakmice pod okriljem UEFA-e što od Kantride doista čini stadion drukčiji od drugih kojim se već gotovo sto godina ponose Rijeka i Riječani, ne samo zato što ga je nadaleko poznata globalna televizijska kuća CNN izabrala između stotinu tisuća stadiona na svijetu i svrstala na treće mjesto najneobičnijih već iz razloga što ne postoji mjesto na kojem nogomet može spojiti strme stijene i valove Jadranskog mora kao što to radi Kantrida.
S takvom se konstatacijom slaže i CNN čiji novinar opisuje Kantridu kao »malen ali savršeno oblikovan stadion kojeg karakteriziraju strma stijena i kristalno plavo more«.
– Smješten u Hrvatskoj, u gradu Rijeci, sjedište je istoimenog kluba. Iako je zbog kapaciteta od 10 tisuća gledatelja malen, riječki stadion je savršeno oblikovan. Poput stadiona u Bragi s jedne strane krasi ga strma stijena, no očaravajući vizualni dojam Kantride upotpunjuje druga strana koja je naslonjena na kristalno plave vode Jadranskog mora. Ovaj stadion je toliko lijep da je od 1990. godine hrvatska nogometna reprezentacija odigrala nekoliko međunarodnih utakmica – stoji u opisu hrama riječkog nogometa na Internet portalu CNN-a u čijem je izboru Kantrida daleko najstariji stadion od osam odabranih.
Da se kojim slučajem stadion kakva je Kantrida gradi danas, njegova bi simbioza nogometa i kvarnerskog krajolika, kojeg karakteriziraju stjenovita obala i azurno more, zasigurno pokupila najvažnije nagrade na području arhitekture baš kao što je to slučaj sa stadionom Brage, s kojim je CNN usporedio Kantridu iako se ne nalazi blizu mora. Arhitekt Eduardo Souto de Moura je, naime, za stadion Brage ove godine dobio Pritzkerovu nagradu koja se dodjeljuje živućem arhitektu čiji rad predstavlja kombinaciju kvalitete talenta i vizije i čiji rad doprinosi čovječanstvu kroz izgradnju okoliša i umjetnost arhitekture.
Umjesto nadaleko poznatih arhitekata, za Kantridu su ponajviše zaslužni studenti sa Sušaka koje je prije sto godina želja za igranjem nogometa potaknula da urede zapušteni kamenolom i naprave mjesto gdje će se u idućem stoljeću pisati povijest riječkog nogometa. Na radost svih onih koji su imali sreću biti na Kantridi…
Bit ćemo prvaci iduće godine.....fenix369-Kad mi srce stane kucatMoja dusa tad ce ostatNa tom mjestu ispod stijenaZa sva vremena
- Najnovije
- Najčitanije


Manchester City na korak do finala Liga kupa nakon pobjede u Newcastleu
4 sata•Engleski nogomet

Marseille postigao čak devet golova protiv amatera za prolaz u osminu finala Kupa Francuske
5 sati•Francuski nogomet

Nikola Vlašić dvostruki asistent u prolazu Torina u četvrtfinale Kupa preko Rome
5 sati•Talijanski nogomet

Dortmundska Borussia vrlo uvjerljiva kod kuće protiv Werdera
6 sati•Njemački nogomet

Leko ispao iz Kupa, Charleroi domaćom pobjedom prolazi u polufinale
6 sati•Europske lige

Stuttgart golom u završnici do sva tri boda protiv Eintrachta
8 sati•Njemački nogomet

Layec objavio analizu suđenja u prvom dijelu sezone: Komisija je zabilježila ukupno 12 velikih pogrešaka
8 sati•SuperSport HNL

Snježno nevrijeme u Njemačkoj odgodilo dvoboj između HSV-a i Bayer Leverkusena
9 sati•Njemački nogomet

Polufinale EFL kupa je pred Građanima, Pep s ogromnim problemima u obrani na teškom gostovanju
20 sati•Engleski nogomet

Vukovar 1991 pogotkom u završnici do finala Arena Cupa
13 sati•SuperSport HNL

Osijek slavio protiv vodeće momčadi mađarskog prvenstva
12 sati•SuperSport HNL

Vuškovićev HSV traži izlazak iz krize protiv momčadi kojoj je cilj plasman u Ligu prvaka
19 sati•Njemački nogomet

Kovač s Borussijom Dortmund traži povratak na pobjedničke staze
17 sati•Njemački nogomet

Mbappe se obratio Alonsu nakon otkaza: 'Pamtit ću te kao trenera koji zna puno o nogometu'
22 sata•Španjolski nogomet

Borba za plasman među osam najboljih u Coppa Italiji, Vlašićev Torino gostuje u Rimu
17 sati•Talijanski nogomet




