Bijeli u sezonu bez golgetera
u tiskanom
Gospodo, kasnite! Uprava i stručni suradnik Rijeke već mjesecima traže napadača bez kojega nema života u svijetu nogometa
Igrači bijelih u pripremnom su se razdoblju pogotku veselili samo sedam puta foto: D. Škomrlj
Autor:
Ivan Volarić
Objavljeno:
18. srpnja 2011. u 8:15
Ako se netko ne probudi ili trener Horvat ne pronađe lijek za
neefikasnost, Rijeka će ubrzo početi panično tražiti pojačanja i
riskirati da u finišu prijelaznog roka ono malo novaca potroši na
neprovjerena rješenja
RIJEKA
- Minimalnim porazom od poljskog prvoligaša »Gornika« nogometaši
»Rijeke« zaključili su serijal pripremnih utakmica. Od početka priprema
pa do generalke kraj Murske Sobote »bijeli« su ukupno odigrali sedam
pripremnih utakmica i upisali dva poraza (Gornik, Karlovac), dvije
pobjede (Krajišnik, Mura), te tri remija (Hit Gorica, Arsenal i Istra
1961).
Iako rezultati prijateljskih utakmica ništa ne moraju
značiti, indikativno je da su Riječani u pripremama uspjeli dobiti
jednoga aktualnog (Krajišnik) i jednog donedavnog drugoligaša (Mura)!
Zaslužili su po igri dobiti još pokoju utakmicu (Gornik i Karlovac), ali
nisu, što također nije slučajno. Naime, cijela priča postaje puno
jasnija ako se u praskozorje novoga prvenstva uzme u obzir jedan drugi
podatak – »Rijeka« je tijekom priprema postigla samo sedam pogodaka
.
U prosjeku gol po utakmici. No, taj prosjek izgleda
katastrofičnije ako se od sedam ukupno postignutih pogodaka odbiju
četiri koje su »bijeli« utrpali BiH drugoligašu iz Velike Kladuše, te
ako se uzme u obzir da je tih sedam golova postiglo sedam različitih
igrača. Zaključak je vrlo jednostavan – »Rijeku« muči neefikasnost!
Taj
problem se može gledati iz dva kuta. Jedan je da momčad ne stvara
prilike, da s malo igrača dolazi u završnicu što ne odgovara istini jer
Riječani u svakoj utakmici stvore određenu kvotu prilika. Drugi je da
»Rijeka« nema pojedinačne kvalitete u vršku napada, odnosno –
provjerenog golgetera. I to je definitivno najispravnija dijagnoza
kroničnog riječkoga problema koji nije od jučer.
Đalovićev odlazak
Nova uprava na čelu s Robertom Komenom
preuzela je prvoligaša s Kantride krajem veljače. Jedan od prvih poteza
Obersnelova tima za spas poljuljanog riječkog nogometnog ponosa bila je
prodaja Radomira Đalovića. Crnogorski reprezentativni napadač otišao je
mimo volje struke (ondašnjeg trenera Elvisa Scorije) u redove ruskog
»Amkara« iz Perma. »Rijeka« je zaradila dvjestotinjak tisuća eura i
ostala bez posljednjeg provjerenog napadača.
Istina, Đalović nije
bio u nezaboravnoj golgeterskoj formi, ali je i u takvom stanju jamčio
desetak golova po sezoni. Jesenas je zabio sedam (uz pet asistencija), u
pripremama je pak u svakoj utakmici bio strijelcem. »Rijeka« se
njegovim odlaskom počela strahovito mučiti, što se najbolje moglo
vidjeti prošloga proljeća. »Bijeli« su redali remije koji su trebali
biti dovoljan dokaz Upravi da im na ljeto prvi zadatak treba biti
dovođenje – provjerenog napadača.
Na taj problem upozoravao je bivši trener Elvis Scoria
, na taj problem upozorava trener Alen Horvat
, no na njega su se u klubu u prvi trenutak oglušivali, a onda su se
prekasno počeli s njime baviti da bi ga mogli adekvatno riješiti. Uprava
je prvo zakasnila s postavljanjem čovjeka koji će se baviti dovođenjem
igrača, Nikice Dide Milenkovića
, a onda je krajnje upitno i je li nekadašnji trener u omladinskom
pogonu »Barcelone« bez ikakvog iskustva u radu na mjestu sportskoga
direktora i specifičnom okruženju HNL-a u stanju dovesti ono što je
Horvatu potrebno.
Doveo je Sivonjića koji se spletom nesretnih
okolnosti ozlijedio, a na Milenkovićevu preporuku dovedena su i dvojica
Meksikanaca. Guttierrez nije napadač, a Delgadillo se ozlijedio nakon
prvog treninga. Dok se ne oporavi, teško je procijeniti njegove
vrijednosti. Budući da još barem neko vrijeme neće zaigrati, jasno je da
će »Rijeka« ući u sezonu bez najvažnije karike u momčadi – golgetera.
Sivonjić i Meksikanci
O
važnosti igrača koji je u stanju materijalizirati napore cijele momčadi
napisane su knjige i knjige. Napadači su najskuplji i najcjenjeniji
igrači jer od njihova učinka živi cijela momčad. Uostalom, sve moćnije
momčadi »Rijeke« u novijoj povijesti bile su predvođene najmanje jednim
rasnim golgeterom. Mladen Mladenović
bio je »remorker« one Juričićeve »Rijeke« (finale Kupa 1994.), Gračanovu, umalo »šampionsku« »Rijeku«, predvodili su Admir Hasančić
i Barnabas Sztipanovics
uz pomoć Igora Muse
.
Prvi osvojeni Kup obilježio je Tomo Erceg
, drugi Davor Vugrinec
i Ahmad Sharbini
. Kasnije su riječki napad predvodili Ahmad Sharbini (treće mjesto), pa
Radomir Đalović (četvrto mjesto)... Bili su tu i Georgi Ivanov, Nino
Bule, Alen Škoro... Od sezone 2002./03. godine »Rijeka« je u vršku
napada uglavnom imala dokazane vrijednosti. Te sezone su na Kantridi
prvi i posljednji put u zadnjih deset godina ušli u sezonu kao i ove – s
golobradim napadačima (Klić, Rački, Brajković...). I upali u tešku
borbu za ostanak.
Sve kasnije uprave nisu štedjele na onome na
čemu se nikada ne smije štedjeti – napadaču. Možda ne želi štedjeti ni
nova uprava, ali činjenica je da u četiri mjeseca nije uspjela pronaći i
angažirati napadača zbog čega Horvatova momčad dosta traumatično
proživljava posljednje pripremne utakmice u kojima ne igra toliko loše,
ali jednostavno nije u stanju zabiti gol. Istina, »Rijeka« je krajem
lipnja angažirala Iliju Sivonjića
, ali se bivši napadač u prvom nastupu, utakmici protiv kijevskog »Arsenala«, teško ozlijedio.
Od
tada je prošlo više od dva tjedna, a društvo s Kantride stiglo je tek
odustati od angažmana Makedonca Manevskog. Budući da je prvenstvo pred
vratima, vrlo brzo će se dogoditi očekivano i najavljivano. Ako se netko
ne probudi ili trener Horvat ne pronađe lijek za neefikasnost, »Rijeka«
će ubrzo početi panično tražiti pojačanja i riskirati da u finišu
prijelaznog roka ono malo novaca potroši na neprovjerena rješenja.
Uvijek ista priča... Gospodo, debelo kasnite iako ste sve na vrijeme znali!