ALEN DEDIĆ VEZNJAK (26) PRISTIGAO IZ »KRAJIŠNIKA« IZ VELIKE KLADUŠE POGOTKOM U GRADSKOM VRTU DEBITIRAO U RIJEČKOM DRESU
Pokazali smo da smo prava ekipa
Nije toliko ni bitno tko je dao taj gol. Bitno je da smo dobro odigrali, da smo pokazali da smo prava ekipa. Svi zajedno smo dali pogodak – kaže Dedić
RIJEKA U trenucima dok je petak odbrojavao svoje posljednje minute, na jednoj od benzinskih crpki na putu između Osijeka i Zagreba igrači i stručni stožer u veselom su ozračju preslagivali dojmove iz Gradskoga vrta. Na jednoj strani bili su mlađi igrači, na drugoj stručni stožer, a u jednom zamračenom dijelu našli su se kapetan Igor Čagalj i dvojica junaka osječkog ogleda – vratar Robert Lisjak i strijelac Alen Dedić.
– Baš mi je drago da je Deda zabio gol! Ako je to netko zaslužio, onda je to on – govorio je Čagalj onako iskreno, iz srca, a Deda, kako suigrači zovu veznjaka pristiglog prošloga ljeta iz redova drugoligaša »Krajišnika« iz Velike Kladuše, skromno je primao čestitke za svoj prvijenac u bijelom dresu. I to na svojem debiju. Malo je igrača kojima je to pošlo za nogom... Zvuči otrcano, ali stvarno je u pitanju debi iz snova, onakav kakvoga svaka prinova može samo poželjeti.
– Iskreno rečeno, teško je zamisliti bolji debi. Mogu reći da sam sretan. Prvi gol, prva utakmica, moj debi... Nije moglo bolje. Stvarno sam presretan – govorio je dan kasnije 26-godišnji veznjak koji je radost prvoga pogotka, osim sa suigračima, podijelio i s trenerom Alenom Horvatom. Kao i uvijek u takvim situacijama, taj zagrljaj imao je neku svoju poruku.
Čulinina zasluga
– Nisam bio u sastavu do ujutro na dan utakmice. Poslije doručka trener me obavijestio da me stavlja u sastav i ja sam mu se zahvalio na ovaj način što mi je pružio priliku i što je vjerovao u mene – objasnio je Dedić koji je kod pogotka jednostavno bio u pravo vrijeme na pravom mjestu. Budući da je i nekoliko minuta ranije kod Križmanova prodora također stigao na vrijeme tamo gdje je trebao, ali nije dobio loptu, jasno je da je riječ o taktički inteligentnom igraču, a ne spletu sretno naklonjenih okolnosti. Naravno, najmanje za pola Dedićeva gola zaslužan je i asistent Antonini Čulina. Čule je odigrao i boljih partija u »bijelom« dresu (imao je dosta problema s osječkim desnim bekom Šoršom), ali je još jednom potvrdio da »Rijeka« u njemu dobiva ono što nema od braće Sharbini – igrača prevage.
– Točno, pola gola je od Čuline. Ali, nije toliko ni bitno tko je dao taj gol. Bitno je da smo dobro odigrali, da smo pokazali da smo ekipa. Svi zajedno smo dali pogodak. Sada sam to bio ja, drugi put će biti netko drugi.
Da je barem Križman u 29. minuti ranije digao glavu i odigrao povratnu loptu na drugu stativu...
– Bila je to slična akcija kao kod gola. Ali, dobro je Križman mislio, malo je nedostajalo da pogodi okvir gola.
Realan remi
U nastavku se utakmica u potpunosti rasplamsala. Spašavao je tradicionalni riječki spasitelj vratar Robert Lisjak. No, s druge strane ostao je dojam i da su »bijeli« mogli više napraviti kada se otvorilo obilje prostora za kontre u samoj završnici utakmice.
– Prezadovoljan sam jer smo odigrali na vrhunskoj razini. Izašao sam u završnici utakmice, ali vidio sam s klupe da je bilo dosta prostora za kontre, za zabiti drugi pogodak. No, kada sve sagledamo, nama je u ovom trenutku, iskreno rečeno, i bod ravan pobjedi. Lisjak je dobro reagirao u dva navrata, Osječani su imali neke prilike. Mogli su dati gol, ali imali smo i mi neke situacije tako da je remi najrealniji ishod. Ovaj bod će nam puno značiti na planu samopouzdanja. Za cijelu ekipu koja je dosta mlada. Svi smo priželjkivali taj bod, a potajno smo se nadali i da možemo osvojiti sva tri. Međutim, bod je ravan pobjedi i dobro će nam doći uoči ogleda s »Lučkim«, da tu utakmicu riješimo u svoju korist – zaključio je Dedić.
Bilić: Lopta nije htjela u gol
Sezona je počela! Remijem! Različiti su stavovi publike… Od toga da Osijek nije imao sreće protiv Rijeke, da su dečki igrli dobro, čak odlično, do krajnosti da je svojedobno sarajevsko »Bijelo dugme« savršeno opjevalo takve životne konstante, onom – »…sve je isto k'o i lani«. Kako god, Osijek je susret s Rijekom zaključio rezultatom 1:1.
U nekim drugim okolnostima takav ishod bi se slavio, ali za otvaranje sezone se priželjkivalo rezultatski više i bolje, s više raspoloženih pojedinaca poput Vidakovića, kojeg je trener, usput rečeno, izvadio iz igre, a nije mladog Špehara.
– Odigrali smo dobru utakmicu. Imali smo dosta prigoda. Lopta nije htjela u gol. Protivnik se uspješno branio u svojoj polovici, dok smo mi stvarali šanse. Zadovoljan sam, naravno, a pošto smo mi stvarali šanse, dominirali i imali veći posjed lopte – bio je jasan trener Osijeka Vlado Bilić. (A. S.)
Rijeka i Osijek »kraljevi remija«
»Rijeka« i »Osijek« nastavili su serijal neriješnih rezultata koji prate oglede ove dvije momčadi u posljednjih pet godina. Uostalom, to potvrđuju i konkretne brojke. Od 2006. do 2011. godine Riječani i Osječani odigrali su 15 utakmica što u Gradskom vrtu, što na Kantridi. Od tih petnaest dvoboja, čak osam je završilo bez pobjednika. Više od 50 posto!
Prezadovoljan HNL-om!
Dedić je po svojem dolasku na Kantridu jako pohvalno govorio o HNL-u uspoređujući ga naravno s nogometnim prilikama u bosanskoj Premier ligi. Je li se išta u dojmovima promijenilo nakon prvoga nastupa?
– A što drugo mogu misliti? Prekrasno i predivno! Sve. Od ambijenta do publike i suđenja. Prezadovoljan sam! – rekao je Dedić ono s čime će se malo tko u Hrvatskoj složiti. HNL je očito cjenjeniji u naših susjeda nego u nas samih.
Moje je da se borim i dokažem
Dedić nije stigao na Kantridu kao zvučno pojačanje, više kao prinova koja se tek mora dokazati i nametnuti. Hoće li se tu nešto promijeniti nakon ovoga pogotka?
– Ma neće. Ja sam došao iz jednog niželigaša u odnosu na »Rijeku«. Glupo bi bilo reći da sam pojačanje, ali vjerujem da se mogu dokazati i izboriti da igram. Ne mogu reći – dao sam gol i to je to. Nije. Moje je da se borim i dokažem – kazao je jedan od brojnih igrača iz Bosne i Hercegovine koji na Kantridi traže svoju afirmaciju. Ako bude poput većine svojih prethodnika, »Rijeka« će u Dediću vrlo brzo dobiti – pojačanje.
Iz vrše je pobjegao veliki šaran (trobod), ostao je mali, dovoljno za prvi prvoligaški ručak zadovoljstva trenera Alena Horvata. I navijača. Jer prognoze uoči starta bile su koktel katastrofičnosti i nepopravljivog optimizma. Rijeka nije izgubila uz Dravu. Dobro za početak, bez obzira na to što smo na tragu proljeća (8 remija u 12 utakmica), ali riječ je o momčadi u stvaranju. Uz samo jedno novo ime (Dedić), kao dobro taktičko rješenje destrukcije igre. Prvoga svibnja (0:0) na istom travnjaku u startnoj su postavi bila devetorica (nema više Štroka i Budicina). Treneri Karačić i Scoria.
Teško je promijeniti mentalitet jedne momčadi bez svježe krvi i novih razmišljanja. Jedan je Maksikanac (Guttierrez) ušao u završnicu susreta, drugi (Delgadillo) je u čekaonici, a treći (Alferez), onaj najkvalitetniji, navodno je na putu (makar na 6 mjeseci do ozdravljenja Sivonjića). Oni bi Rijeci trebali ubrizgati ono što joj nedostaje – igru i probojnost. Ofenzivni potencijal. Jer, nema tog individualca (Čulina), koji može sam riješiti probleme igre (nije to mogao ni najveći – Messi s Argentinom) ako nema tečnosti. Nogomet je kolektivni sport s individualnim bljeskovima, a ne obrnuto. Paragvaj je jedina momčad na svijetu koja ne pobjeđuje (pet remija na Copa America), a trijumfalno izlazi s travnjaka. Ali, spasi nas Bože takva nogometa, igrača koji su poput starih latinskih boksača, »ormari« koji dobijaju batina, primaju teške udarce, ali i udarači spremni riješiti meč na izdržljivost, do posljednje kapi krvi.
U Osijeku nismo vidjeli Horvatovu filozofiju igre, ostaje nepoznanica do prve domaće utakmice, ali i novih igrača. Zaigrao je, očekivano, na kartu taktike i mišića. Umjesto ruža mirisavih, na sredini terena postavio je bodljikave kaktuse, tražio je agresiju i razgrađivanje slavonske igre, trku i odgovornost. Protuudar nakon destrukcije. S trojicom »teškaša«, Vukmanom, Kreilachom i Dedićem, igrača bez one žice imaginacije, kao što nedovoljno napadaju prazan prastor između suparničkih linija. Najvažnije je bilo razbiti suparničku paukovu mrežu sredine terena, ne doživjeti sudbinu zarobljene muhe. Makjavelistički pristup nametnula je situacija, kvaliteta i karakteristike igrača na raspolaganju. Igru bez napadača i veznih umjetnika. Novost je svakako pristup, snaga kolektiva i odgovornost, o čemu svjedoči velik broj prekršaja.
Mogla je Rijeka na kraju uzeti sva tri boda, ali i prije toga dobiti tri komada… Lisjak je još jednom bio dobitna karta. Zapovjednik je obrambene četvorke (Švrljuga, Čagalj, Baković, Čaval), igrača kojima iskustva ne nedostaje. Petorka s prosjekom od 28,6 godina! Temelji postoje, valja graditi momčad prema naprijed – igru. Stvarati milozvučnu melodiju.
Horvat je položio prvi i najteži ispit. Postavio je prvu ciglu, tek mora početi graditi. U očekivanju meksičkih arhitekata i inženjera. Da se temeljna cigla ne istopi kao sladoled na srpanjskom suncu.
Bit ćemo prvaci iduće godine.....fenix369-Kad mi srce stane kucatMoja dusa tad ce ostatNa tom mjestu ispod stijenaZa sva vremena
