Nikad mlađa i ranjivija Rijeka, očekujući da Uprava ispuni obećanja i dovede joj najavljena pojačanja (momčad doslovno vapi za pravim spiel-macherom i golgeterom), u prva je dva kola složila itekako vrijedan bodovni učinak.

Remi u Osijeku uz igru koja može proći i domaća pobjeda nad Lučkim uz igru za što brži zaborav. Četiri boda iz dvije utakmice i još jedan veliki dobitak: atmosferu koju su stvorili navijači predvođeni najvjernijima, Armadom. Ako je ijednoj generaciji trebala pomoć s tribina onda je to ova. Tifosi su to osjetili i na Kantridi egzistira sinergija publike i baby-Rijeke. Prije samo mjesec-dva za ono što je prekjučer demonstrirala na travnjaku Rijeka bi bila žestoko izviždana, a kontra Lučkog su tribine (na kojima se skupilo nadprosječno brojnih tri tisuće, možda i koja stotina gledatelja više) trenirale strpljenje do 15-ak minuta prije kraja. Na kraju nije honorirana igra nego rezultat i Bijeli su nakon mučenja lopte u svlačionicu ispraćeni pljeskom. Jasna poruka poslana im je i večer prije utakmice, vrhunskom Armadinom gestom. Dolaskom na centralnu tribinu, paljenjem baklji, razvijanjem zastava i žestokim navijanjem - na treningu.

Pogreškom neocijenjeni, sjajni vratar Lisjak kojem je 31 godina i koji je u HNL-u prošao sve što se proći može, oduševljen je tifosima:

- To ne da nisam doživio, nego za takvo što nisam ni čuo! Fenomenalni su, stali smo s treningom i pljeskali im. Naježio sam se, preplavile su me emocije. U tom trenutku, kad su nahrupili na tribine pa zagrmili s navijanjem... Samo je zbog toga vrijedilo doći i ostati na Kantridi.