Novi trener "Rijeke"
Ivo Ištuk: Mogu puno napraviti s bijelima
RIJEKA
Mobiteli su čudesna sprava (istina, ne uvijek…),
pronađete čovjeka u sekundi. Jasno, ako imate broj, a pozvani se javlja
i na nepoznate brojeve. Ivo Ištuk, novi trener
»Rijeke«, prošle sezone za kormilom
»Širokog Brijega« (sada je tamo Branko Karačić),
živi u Sarajevu.
Kada put Rijeke?
– Danas ću biti na prijateljskom ogledu s »Pomorcem« u Kostreni.
Bili
ste prvak države sa »Širokim Brijegom« i
»Brotnjom«, gdje je bilo i Riječana, a pomoćnik je bio
Marijo Tot?
– I sa Bosnom iz Visokog. Bio sam i u A selekciji s
Muzurovićem. U »Brotnju« je kondicijski trener bio Mile
Rončević, fizioterapeut Bruno Greblički. Kako su došli do mene?
Pa ne znam. Imao sam kontakt s Milenkovićem. I ranije s pokojnim
Mladenom Romićem. Jednom smo gostovali na Kantridi,
odigrali 1:1. Nema nepoznanica. Svi se znamo. Nisam pitao kako su
došli do mene. Bitnije je moje čvrsto uvjerenje da mogu puno
napraviti. Imam znanja i iskustva. Travnjak je jedina istina, sve drugo
su priče.
Kada ste gledali »Rijeku«?
– Ne pamtim, ali pratim hrvatsku ligu. Ima dosta igrača
koje sam trenirao. U Splitu su petorica. Salčinovića sam trenirao u
»Čeliku«. Zbog njega sam pratio »Rijeku«,
rezultate, kako igra… U Bosni je dosta veliko zanimanje za
hrvatsku ligu.
Raspitao sam se, kažu da volite napadački nogomet?
– Nogomet je igra u kojem je rezultat jedino
mjerilo. Svi govore o napadačkoj igri, ali u svakom napadu treba se
dobro i braniti, osigurati od udara groma, kontranapada. Moji su
postulati jednostavni, puno discipline, odgovornosti i što je
najvažnije – puno igre! Napad bez igre je stihija.
Bitan je posjed lopte?
– Apsolutno. Iza Dinama, donekle Hajduka, nema
momčadi u HNL-u koje bi Rijeku mogle natjerati da se panično brani.
Publika mora uživati, dolaziti na utakmice, a to ćemo ostvariti samo
ako budemo imali igru. U protivnom nema ni bodova ni zabave. Rijeka je
treći klub u HNL-u, apetiti su veliki. Nije dovoljno kazati
– borit ćemo se. Treba znati igrati.
Preferirani ustav igre?
– Sustav određuju igrači i moda u svjetskom
nogometu. Većina klubova igra u formaciji 4-2-3-1, nije velika razlika
od onog osnovnog, 4-4-2. Kao ni od taktike iz sedamdesetih godina
prošlog stoljeća kada su u »Veležu« Tuce i
Vukoje, odnosno Topić i Kajtaz, igrali krila, a Duško
Bajević jedinu klasičnu špicu. Kasnije Kodro i Jurić. Kao model
igre. Tri kvalitetna igrača prema naprijed i fina vezna linija.
Četvorka u zadnjoj liniji?
– Da, mada bih rado na to složio, 4-3-3, ali
naši nogometaši nisu pripremljeni za takav sustav, nisu
obučeni. Škole proizvode igrače za one osnovne rasporede.
Trenerski uzor?
– Imao sam sreće surađivati s pokojnim Bićom
Mladinićem, slušati ga kada je bio savjetnik
»Zagreba«. Nakon dosta razgovora o nogometu njegova mi je
filozofija postala vodilja kroz trenersku karijeru. Otvorio mi je oči.
Tada je naglašavao da je posjed lopte veoma bitan, poslije je
bilo, oduzmi loptu, ali sve se vratilo na njegova razmišljanja.
Koja su sada i moja. Bez obzira na »Barcelonu«, oni su
drugi svijet.
Igru nije lako stvoriti?
– Za posjed lopte, finu glazbu, treba određeni kontinuitet
igrača, da su duže zajedno. Kod nas je to teško, igrači se
nastoje što prije unovčiti. Klubovi i igrači. Puno se
mijenja i onda dolazi do problema.
Netko mi je rekao da ste vi »bosanski Katalinić«, miran, uvijek sabran. I bili ste vratar?
– Je, bio sam vratar. U »Troglavu« iz
Livna, pa »Bosni« iz Visokog, probao sam i u Zagrebu, ali
nisam uspio… Vjerujem da ću biti puno bolje sreće kao trener na
Kantridi!
Bit ćemo prvaci iduće godine.....fenix369-Kad mi srce stane kucatMoja dusa tad ce ostatNa tom mjestu ispod stijenaZa sva vremena