NASTAVITI NIZ NIKO DATKOVIĆ I STJEPAN OSTOJIĆ, BRANIČ I POMOĆNI TRENER »RIJEKE«, UOČI VEČERAŠNJEG PRVENSTVENOG OGLEDA S »CIBALIJOM«
Kantrida mora ostati neosvojiva tvrđava

Trener »bijelih« Ivo Ištuk jučer se družio s novinarima, ali samo uz kavu u klupskom kafiću. Na presicu je poslao mlade snage, braniča Niku Datkovića i svojega pomoćnika Stjepana Ostojića. Zajedno imaju tri godine manje od »šefa«! Ostojić, nekadašnji pomoćnik Mladena Ivančića na klupi »Rijeke«, vratio se na Kantridu ovoga ljeta. Vodio je drugu momčad sve do Ištukova dolaska kada je kooptiran u stručni stožer zajedno s još jednim povratnikom na riječku klupu – Dankom Matrljanom.
– Ištuk je iskusan trener, odmah je sve posložio kako treba. Danko i ja smo tu da damo svoje prijedloge. Ištuk je otvoren za suradnju, za svačije ideje, ali njegova je posljednja. Suradnja je onakva kakvu sam i zamišljao s nekim trenerom – govorio je nekadašnji veznjak »Orijenta«, »Pomorca« i »Rijeke«, tijekom jučerašnje presice tempirane uoči večerašnjeg ogleda s »Cibaliom«. Od Riječana se nakon prolaska u četvrtfinale Kupa očekuje i nova domaća prvenstvena pobjeda. S Kantride je ove sezone bod odnijela jedino »Istra 1961«, a pali su redom »Lučko«, »Varaždin«, »Šibenik«, »Split« i »Inter« (Kup). Dvije posljednje pobjede ostvario je novi trener Ivo Ištuk.
– Zadovoljni smo učinjenim nakon ove tri utakmice – nastavlja Ostojić. – Spremni dočekujemo »Cibaliju«, protivnika koji uvijek igra otvoreni nogomet. Zbog publike mi je drago da će tako biti i ovoga puta.

Napadački nogomet

Najveće prijetnje dolaze od iskusnog napadačkog dvojca Kresinger-Bartolović?
– Vinkovčane smo gledali i protiv »Rudeša« u Kupu. Riječ je o iskusnoj ekipi koja gaji ofenzivnu igru. Imaju trenera koji je donio dosta discipline u njihovoj igri. Predvode ih dva iskusna napadača, Kresinger i Bartolović plus Pavličić, koji je također dosta iskusan igrač. Oni su ekipa koja može zaprijetiti svakome u ligi. Ako Vinkovčani zaigraju otvoreno bit će vjerujem lijepoga nogometa, dosta šansi, a opet naravno nadamo se da će sve to na kraju završiti u našu korist.
Za oku ugodnu predstavu potrebne su dvije raspoložene ekipe. »Rijeka« ne oduševljava igrom ove sezone...
– Pokušavamo kroz ovaj period dignuti i taj segment, ali svaka ekipa ima svoje poteškoće. I »Dinamo« ima problema s igrom u Maksimiru. Pokušavamo te stvari anulirati, doći na jedan prepoznatljiv način do igre i rezultata. Kao što je trener rekao, pokušavamo s dobrim protokom lopte, brzim kretanjima, kontrolom igre i lopte doći do šansi i do atraktivnog nogometa. Nadamo se da ćemo to uspjeti dosegnuti u nekom doglednom vremenu. Bitno je da dolaze bodovi na konto – kaže Ostojić.
Ovosezonsko otkriće, mladi stoper Niko Datković vraća se u momčad nakon što je sjedio na klupi protiv »Intera« u kupu. Morao je ustupiti mjesto zaslužnijima i starijima, iako je svojom igrom protiv »Dinama« i »Splita« možda zaslužio da zadrži mjesto u prvih jedanaest.
– Ma nije me to pogodilo, sve to su normalne stvari. Šef odlučuje tko će igrati. Baković i Čagalj su odlični igrači, a ja sam tu da ih zamijenim kada god treba. »Cibalija« je ekipa vrijedna respekta, ali na Kantridi još nismo dobili gol ove sezone. Dižemo se iz utakmice u utakmicu. Očekujemo pobjedu – rekao je Datković, kojega danas očekuje izravni duel s Dinom Kresingerom, nesuđenim riječkim pojačanjem i igračem koji je »Rijeci« uredno »nanosio štetu« neovisno o tome je li igrao za »Cibaliju«, »Pulu« ili »Međimurje«.

Prvijenac

– Iskusan igrač, dobar, zabio je puno golova. Ali, dolazili su na Kantridu i iskusniji igrač pa nisu zabijali. Nadam se da neće zabiti.
Pobjeda je imperativ, kao i uvijek kada se igra na Kantridi?
– Sportski je nadati se pobjedi protiv bilo koga igraš, a pogotovo danas protiv Vinkovčana. Moramo dati sve od sebe kao i uvijek. Nadam se da će to biti dobro.
Lijepo bi bilo zabiti prvijenac, ukrasiti golom dobre partije...
– Uvijek je lijepo zabiti gol. Doći će prije ili kasnije. Bitno je da mi pobijedimo. Lako je za golove. Uostalom, ja sam tu da u prvom redu branim naš gol – zaključio je Niko.
Istekom presice načela se tema učestalih riječkih padova u igri u posljednjih pola sata utakmice. Kaže Niko da nije u pitanju nedostatak snage...
– Bilo je nekog praznog hoda dok je bila smjena trenera i normalno je da se takve stvari odraze na ekipu – objašnjava Ostojić. – To je jedno. Drugo imali smo tri zahtjevne utakmice. Pokušavamo ekipu osvježiti do pauze kada ćemo odraditi mini ciklus priprema.
U prijevodu ekipa je »pukla« jer se predugo bavila svim osim svojom osnovnom djelatnošću – nogometom. Glavom su dečki bili izvan terena i sada plaćaju ceh takvom ponašanju. Srećom, brzo će stanka, a nju će se u klubu kud i kamo mirnije dočekati ako »bijeli« danas nabace na konto tri nova boda.

Sve za nju

Riječki prvoligaš priključio se humanitarnoj akciji koju organiziraju Udruga klubova Prve HNL i Udruga žena oboljelih od raka dojke »Sve za nju«. Igrači »Rijeke« i »Cibalije« će na teren izaći s prigodnim transparentnom te za ovu priliku na kopačkama nositi vezice ružičaste boje, a sve službene utakmice nosit će vrpce na odijelima u istoj boji. Osim toga riječki prvoligaš odlučio je omogućiti besplatan ulaz na tribine svim pripadnicima ljepšeg spola.

Križman ili Gutierrez

Stjepan Ostojić potvrdio je sastav kojega Ištuk uigrava na posljednjim treninzima. Ako ne bude nekih promjena u sustavu 4-4-2, istrčat će: Lisjak – Švrljuga, Datković, Čagalj, Tadejević – Miloš, Dedić, Kreilach, Križman (Gutierrez) – Salčinović, Alferez. Jedina dvojba je...
– Gutierrez ili Križman na lijevom boku – kaže Ostojić.
Salčinović je najavljen kao drugi napadač iako je više po profilu vezni igrač tako da tu njegovu napadačku ulogu treba shvatiti uvjetno.
– Može djelovati i kao polušpica. Imamo razne varijante.
Vratara Lisjaka muči kvadriceps.
– Poštedjeli smo ga treninga u četvrtak, ali mislim da će biti OK za utakmicu – rekao je Ostojić.

NAGLAŠENO
Deset paklenih riječkih dana!

Ždrijeb nije bio naklonjen Riječanima. Direktor Istre 1961, Rus Andrej Sazanov, izvukao je kuglicu s imenom Rijeka, a predsjednik Osijeka, Robert Špehar, »odabrao« destinaciju Kantrida. Sebe i Riječane gurnuo je u probleme. Jer, bilo je i boljih opcija (Vinogradar, Istra 1961, Cibalia…) i kraćih putovanja.
Trener Ivo Ištuk mora užurbano raditi na pronalaženju lijeka protiv neefikasnosti, stvaranju igre i buđenju strijelaca. U studenome, nakon čaše pjenušca za rođendan (18. studenoga napunit će 58 godina), Ištuka čekaju četiri utakmice u deset dana, od toga čak tri na Kantridi. Najprije Karlovac (20. studenog), pa festival kulena, tri utakmice s Osijekom. Kup i prvenstvena utakmica na domaćoj travi, pa revanš u Slavoniji 30. studenoga! Čak 270 minuta nadmetanja istih suparnika u sedam dana. A ulog je visok, bodovi Riječanima trebaju kao ozeblom sunce, a polufinale Kupa donosi proljetni mir u svakom pogledu. Rabuzinovo sunce dodatni je motiv, zbog inkasa (Dinamo, Hajduk…), ali i u natjecateljskom smislu. Može biti izlaz u Europu na mala vrata u trenucima kada vrh ljestvice (još uvijek) moraju gledati s dalekozorom.
U subotu gostuje drugi slavonski prvoligaš, uvijek neugodna Cibalia. Nije više prošlosezonski bauk, otišao je i trener Mršić, ali njegov nasljednik, Samir Toplak, ima jasne ideje u slaganju momčadi i taktike. S Varaždinom je prošle sezone stigao do finala Kupa i izborio Europu. Rijeka na svom terenu (prvenstvo i Kup), u šest utakmica (540 minuta), nije primila pogodak, ali golove postiže na kapaljku za oči (7). Do suparničkog kaznenog prostora stižu kozjom stazom, hodajući šumom – bosi. Mučenje!
Najbolji strijelac Rijeke u prvenstvenim susretima je – Kreilach, Strijelac tri gola! Igrač kojemu je osnovni zadatak razgrađivati suparničku igru. Dva gola postigao je Švrljuga, desni bočni obrane, a onda još osam imena, igrača s jednim pogotkom. Površni zaključak mogao bi biti i taj da je Rijeka ofenzivno nepredvidljiva, prijeti sa svih strana, jer deset se igrača upisalo u listu strijelaca. Zabluda, pogrešna teza! Rijeka jednostavno nema klasičnog napadača, prvu špicu, igrača koji će jamčiti desetak golova po sezoni. U neka druga vremena to je bio Tomislav Erceg, a kasnije Ahmad Sharbini. I Đalović u jednoj polusezoni… U sadašnjem sastavu nema igrača s dinamitom u kopačkama.
Meksikanac Alferez je večeras, protiv Cibalije, pod posebnim povećalom. Nakon svih gluposti, kod Horvata i Ištuka, najprije je zaspao i preskočio trening uoči puta u Zaprešić, pa je napravio glupost u Maksimiru (crveni karton), vrijeme je da ga navijači počnu pamtiti po – golovima! Vrijednost nije u cijeni (plaći koju je imao u Atlasu iz Guadalajare), već u učinku na terenu.
U deset dana četiri utakmice, Karlovac pa tri puta Osijek, tri na domaćem terenu, znak su za uzbunu. Napadači su, naime, na potezu. Ištuk mora pojačati ritam stvaranja igre, preduvjeta za postizanje golova. Voda žednom riječkom grlu.

DRAGUTIN SPASOJEVIĆ STRUČNJAK KOJI JE S »RIJEKOM« OSVOJIO PRVI OD ČETIRI KUPA POSJETIO KANTRIDU
Rijeka je bila Barcelona sedamdesetih godina

»Usadio mi je pravilan stav prema fazi obrane, počeo sam drukčije razmišljati, pomoglo mi je to kasnije u trenerskoj karijeri. Uvijek je bio pravedan prema igračima, a igrači to osjete… Tako se stvara autoritet«, govori Srećko Juričić o treneru Dragutinu Spasojeviću.
Zajedno su osvojili prvi od četiri »Rijekina« Kupa (Jugoslavije i Hrvatske), 1978. godine. Pobjedom u finalu nad »Trepčom« iz Kosovske Mitrovice 1:0 (strijelac Radović). Srećko je tada imao 24 godine, trenutačno je na čekanju, a bio je izbornik UAE-a, Bahreina, Omana i Jemena. Ljubo Španjol, predsjednik, Dragutin Spasojević, trener, Zvjezdan Radin, kapetan, i Srećko Jurićić njegov zamjenik na povijesnoj utakmici, opet zajedno, evocirali su uspomene, na riječkoj Kantridi.
– Pravednost i znanje je jedina kombinacija trenerske mudrosti. Uvjet da ga igrači cijene, napravi rezultat – govori Spasojević.
Spaske živi u Podgorici, Rijeka mu je zauvijek ostala u srcu. Rijeka je izborila prvoligaški status 1974. (nikada nije ispala!), sa Šangulinim i Lukarićem, nakon toga je došao Gojko Zec, jednu sezonu, pa Spasojević…
– Imao sam sreću, dočekala me mlada ekipa kvalitetnih igrača koji su se poput gline mogli oblikovati, pojedinačno i kolektivno. Zahvaljujući sjajnom radu mojih suradnika, Brnčića, Lukarića, Gačanina…, stvorili smo prepoznatljivu igru u bivšoj državi. Svaki je igrač znao što mu je činiti u svakoj fazi igre. A godinama smo bili najmlađa ekipa. Nakon mog trogodišnjeg razdoblja nastavila je žeti uspjehe. Veseli me svaki dolazak, susret s prijateljima, svojim nekdašnjim igračima. Bile su to nezaboravne godine.

Organizirani klub

Veliki broj igrača iz te generacije postali su, i još uvijek su, uspješni treneri. Avramović, Ravnić, Hrstić, Radin, Juričić, Cukrov, Mijač, Desnica…
– Ponosan sam. Vjerojatno su imali dobrog učitelja…
Ponosan je i Ljubo Španjol, tadašnji predsjednik, koji vas je doveo i mnoge tada iznenadio...
– »Rijeka« je bila dobro organizirani klub, s kvalitetnim ljudima u upravi i predsjednikom koji je bio vučna lokomotiva. Jasnom vizijom budućnosti. Isto smo razmišljali, puno razgovarali, uvažavao ga, ali nikada mu nisam dozvolio da se miješa u moj posao, sastavljanja momčadi.
U finalu Kupa 1978. svladana je Trepča 1:0, slavilo se, ali predstava nije bila dojmljiva?
– Bila je to najlošija igra »Rijeke« u mom trogodišnjem razdoblju! Ali, bilo je i razloga. Tri dana ranije svladali smo »Trepču« u Kosovskoj Mitrovici 4:1, za prvenstvene bodove, s drugim sastavom. Puno je bilo ozlijeđenih, drugi su igrali za reprezentaciju, ali želio sam da veliku utakmicu igraju oni koji su dovukli »Rijeku« do finala. Rizik se isplatio.
Najdraži igrač iz te generacije?
– Nikada nisam imao najdražeg igrača, svi su bili isti, ali najsimpatičniji bio je – Desnica!
Ostanimo u prošlim vremenima.
– Ne mogu životom tvrditi, ali ona momčad bi danas bila prvak bilo koje države nastala iz bivše Jugoslavije. Uvjerljivo. Igrali smo najbolji nogomet u Jugoslaviji. Slično danas Barceloni. Teško bi nam netko uzeo loptu, imali smo razrađene linije kretanja. Svaki je igrač znao gdje mu je u određenom trenutku suigrač. Ne vidim to u današnjem nogometu. Sastav su svi znali napamet, danas treneri skrivaju tko će igrati…

Vrijeme za mirovinu

Živite u Podgorici, veza s nogometom?
– Bio sam predsjednik Stručnog odbora Srbije i Crne Gore, pa šef struke i direktor svih selekcija Crne Gore. U 78. sam godini, vrijeme je za mirovinu.
Češka je suparnik Crne Gore u baražu?
– Teška utakmica, ali ako Crna Gora odigrao kao u drugom poluvremenu protiv Engleske, 2:2 u Podgorici, izborit će europsku vizu. Zabrinjava me, međutim, pretjerani optimizam u Podgorici, nikoga ne treba podcjeniti. Pa ljudi nisu znali gdje je Crna Gora kada je Kranjčar remizirao s Englezima na Wembleyu 0:0.
Turska – Hrvatska?
– Hrvatska nije blistala do sada, ali ima kvalitet, to je jamstvo da će premostiti tešku prepreku. Momčad je to velikog potencijala za zapaženu ulogu u Poljskoj i Ukrajini.
BiH – Portugal?
– Nikad se ne zna. Portugal bi se mogao nasukati…
Nogomet na prostorima bivše države?
– Slab! Posebice u Crnoj Gori. Kod nas se igra najsporiji i najdosadniji nogomet. Rijetko se vidi da dvojica trče istodobno… U Srbiji je to usporeni film, klaj, klaj…

Bećiraj je pravi gol igrač

Je li Džeko trenutačno najbolji igrač balkanskih prostora?
– Džeko je moj tip igrača. Snažan, jak, uporan. Ali veliki je igrač i Vučinić. Ipak, tipujem na Modrića. Najplemenitiji je vezni igrač kakvih više nema, Treba ih tražiti sa svijećom. Osjećaj za igru, diktira ritam igre, proigrava i zabija golove. Artista. Nekada je bilo puno takvih, sada je sve industrija. I još nešto, zapamtite, Bećiraj je pravi gol igrač. »Dinamo« je dobio rasnog strijelca.

Kranjčarova serija

Zlatko Kranjčar smijenjen je dva kola prije kraja kvalifikacija za Europsko prvenstvo?
– Kranjčar je izuzetan stručnjak, najzaslužniji za izboreno doigravanje. Cijela Crna Gora mu je zahvalna. Kao igrač bio je impulzivan, kao trener motivirao je igrače, složio igru, napravio nevjerojatnu seriju na startu kvalifikacija. Ne bih ulazio u dublje analize smjene. Trenerski je posao – avantura, što bi rekao Ćiro Blažević.

Prosinečki donio svježinu

Prosinečki je za kormilom »Crvene zvezde«?
– Drago mi je što je lijepo primljen. Vole ga navijači, želi biti ispred »Partizana«, to je san svih zvezdaša, ali bit će teško. Prosinečki je u igri »Crvene zvezde« donio svježinu, dosta suvremenog nogometa.

Danas svi na Kantridu. Predivan dan na Kvarneru +20,sunce upeklo i još da nas momčad razveseli gdje češ ljepšeg vikenda.Baš mi je žao šta utakmica nije u 18h,jer bi se po ovakvom vremenu skupila koja stotina više ljudi.Ovako očekujem standardne 2000-2500 ljudi.

mi igramo 3 puta zaredom
23.11. Rijeka-Osijek (Kup)
26.11. Rijeka-Osijek (Prvenstvo)
30.11. Osijek-Rijeka (Kup, uzvratna)

upravo došao s  kantride,blagi užas! Ne zaslužuju nositi sveti dres!