Nemaju u NL što pisati o Rijeci.Činjenica je,što je žalosno,da vodu uzburka priča stara mjesec dana.Toliko o uzbudljivim događajima za to vrijeme.Momčad jadna sa 4-5 kakvih takvih igrača,ostalo nula,klub se dodvarava Meksikancima od kojih jedan Pilčiću(pazi Pilčiću!) može čistit kopačke,jedan nije ništa bolji od Vukmana a treći je došao valjda glumiti nekakvog frajera.Razumijem i novinare jer o čemu će pisati?O posljednjoj dobroj akciji?Treba se prvo sjetiti....

Ja samo ne mogu vjerovati koji iznosi se tu vrte:

Ištuk ima neto plaću 3000 Eura!?!?!? JBT 

Ako je neto plaća 22.000 Kn, to je ukupni trošak kluba 50.000 Kn mjesečno! 

Još ima službeni auto, plaćeni hotel, vjerojatno neke premije i ne znam ni ja što?

I oni se usude reći da nisu rastrošni?? Koje je to muljanje, to je strašno

Sve bi ja to plaćao po učinku.Kako odigraš tako češ biti plaćen.Onda se nebi dogodilo da Cibaliji nemožemo zadnjih 20-tak minuta ući u 16 m ili da u Koprivnici ne zapucamo na gol do 70 minute...

Ištuk otvorio oči Komenu! Trenerov je posao napraviti namještaj (momčad) od drva (igrača) na raspolaganju. U slučaju Rijeke ona su oskudna i vlažna. Ivo Ištuk, točno na mjesec dana od preuzimanja momčadi, u petoj utakmici, pokušao je dobiti kvalitetniji sastav Belupa – taktičkom prijevarom. S dva »beka«, Švrljugom i Čavalom, u veznom redu, ispred Kreilacha. Iskoristiti njihovu brzinu, rizičnom i hrabrom igrom ostatka momčadi, posebice zadnje linije. U ruci mu je ostala šaka muha. Iako se Belupo nije naigrao, a Riječani su mogli zabiti gol, dva… S Čavalom, Križmanom, Delgadillom. Dovoljno prigoda za takvu utakmicu, s Belupom na drugoj strani terena. Nakon svih kemijanja, Švrljuga je utakmicu završio kao »lijevi bek«, Ištuk je tužna lica zaključio: »Da je Alferez spreman donio bi prevagu i bodove!« Tko ne zabije gol nema se čemu nadati. Ipak, u odnosu na gostovanja u Zaprešiću i Kranjčevićevoj, ovo je bila prava utakmica. Riječani nemaju streljiva, niti su u stanju »misaonom igrom«, s puno dodira lopte, napadačima donijeti loptu na zlatni pladanj. Ištuk je naslijedio mentalno i tjelesno razorenu ekipu. Zgarište samopouzdanja poslije »cirkusa« na Kantridi i neuspjela puča. Alen Horvat i njegov prvi suradnik, Danijel Šarić (prije toga je asistirao, pretpostavlja se savjetovao, Vuliću, Gračanu i Scoriji), objavili su rat predsjedniku Komenu i sportskom direktoru Milenkoviću (?), a rezultata (još manje igre!), nije bilo. Rastavljeni pod istim krovom nisu mogli živjeti… Ištuka apsolutno ne zanima što je bilo, zna što mu je činiti. Nije opterećen menadžerima i roditeljima, tko je čiji igrač, a još manje tko je koga doveo. Pa tako ni kakav ugovor imaju Meksikanci (usput račeno, ako ih otpiše, sutra mogu dobiti avionsku kartu za Guadalajaru bez otpremnine…), važno mu je samo da igrači dobivaju zarađeno. Najavio je kresanja momčadi, s 33 na 20 imena (plus dva vratara) i tako dodatno uštediti novac, kojega nema… I Komena to dovodi do ludila. Ištuk je Komenu otvorio oči. Otvorenom komunikacijom i filozofijom da svima ingerencije prestaju na ulaznim vratima svlačionice. Pomladio je momčad. Napravio je ono u što su se samo zaklinjali, otvorio vrata »djeci Kantride«. Nakon Datkovića, Miloša i Močinića u Maksimiru (a vratio je i Tadejevića), u Koprivnici prigodu je dobio i – 19-godišnji Grujević. Na Kantridi politiku više ne vode – treneri. Uprava više nije servis za ispunjavanje želja, da bi se na kraju sezone svi topili u rezultatskom neuspjehu i financijskom bankrotu. Nepobitna je činjenica da je Ištuk sada u situaciji kao da je – početak priprema. Suočen s pogrešnom selekcijom igrača, puno polušpica, defanzivnih veznih, bez udarne igre i znalaca na sredini terena. U fazi je taktičkog mudrovanja, upoznavanja igrača, a na leđima imperativ rezultata. Jer, nakon pauze, od 20. studenoga (Karlovac), do kraja polusezone 3. prosinca (Lučko), ima pet važnih utakmica. U sendviču Karlovac – Lučko su, naime, tri ogleda zaredom (dva za Kup Hrvatske), s Osijekom. U 13 dana mora odrediti proljetne ambicije. Osvojiti najmanje šest bodova i izboriti polufinale Kupa! Na koji način? Mora znati Ištuk, zbog toga je doveden. Iskustvom i znanjem nastojat će izvući maksimum, a onda do proljeća i nastavka sezone složiti momčad, posebice igru, po svojim načelima nogometne igre. A nadasve su – zdrava. I poštena! Još se nitko nije našao kome bi bilo dosta ono što ima. Ištuk će se, međutim, morati zadovoljiti češljanjem regije i zasukati rukave, raditi s mladima. Možda Alferez stvarno postane njegova prevaga… U uvjerenju da na proljeće nećemo gledati mučenje igrača u igri od koje su na kraju umorni i navijači. Kao da su svi zajedno nosili vreće… Još je jedna sezona već otišla u vjetar. Dajte nam da barem uživamo u lijepoj igri i mladima. Ne očekujući da će kokoške početi letjeti, ali valjda je došao kraj lovu na vještice.

BEZ DLAKE NA JEZIKU IVO IŠTUK TRENER »RIJEKE« NAMJERAVA PROMIJENITI MENTALITET MOMČADI I UKORIJENJENU FILOZOFIJU NA KANTRIDI POD CIJENU PROMJENE DIJELA IGRAČA NA ZIMU
Onaj tko ne promijeni pristup, sam će se otpisati

U noći s petka na subotu kada se kazaljka na satu bližila ponoći autobus s nogometašima »Rijeke« stao je na OMW-ovu postaju u Lučkom. Stručni stožer, predsjednik i sportski direktor »Rijeke« prebirali su po dojmovima utakmice u Koprivnici, a trener Ivo Ištuk u jednom trenutku preispitivanja zaključio je sljedeće: Ma utakmica je pokazala da mi nemamo toliki problem kvalitete koliko samopuzdanja!
– Mi smo najavljivali, pokušavali, a donekle i uspjeli odigrati jednu otvorenu utakmicu – govorio je dva dana kasnije trener »bijelih«. – Pokušavali smo se nadigravati sa »Slaven Belupom« iako smo znali da je u pitanju jedna od kvalitetnijih momčadi u ligi. Važnost otvorenog pristupa utakmici smo cijeli tjedan isticali pokušavajući na taj način podignuti samopouzdanje i vjeru igrača u svoje mogućnosti. Imali smo nekoliko prilika ili poluprilika da dođemo do pogotka. Vani nam nedostaje – završnica. Ne koristimo slobodne prostore, ne ulazimo u njih, ne napadamo dovoljno zadnju liniju suparnika bez lopte i na tome treba dosta poraditi. Mogu biti zadovoljan što se tiče posjeda lopte, držanja pozicija u defanzivnom dijelu, ali završnica mora bolja. Optimizam budi želja i htijenje momčadi da se mijenja poimanje nogometa, dakle da idemo igrati za gol više.

Za gol više

Rekli ste da pokušavate mijenjati mentalitet momčadi, filozofiju igre, međutim da li je to moguće napraviti bez osjetnijih promjena u igračkom kadru?
– Mijenjamo i nogometaše. Zato smo u posljednjim utakmicama i izrotirali dosta toga. Onaj tko ne bude u stanju promijeniti svoje mišljenje i svoj pristup nogometu, da se utakmica igra za gol više, taj će sam sebe otpisati. Mi moramo ići u tom smjeru. Već u izjavama igrača poslije utakmice protiv »Slaven Belupa« osjetilo se da se ne bojimo igrati napadački nogomet. Neću popustiti, ići ćemo prema tom cilju, a ako ne uspijemo onda ćemo posegnuti za promjenama igračkog kadra.
U posljednjih mjesec dana najviše se bavite selekcijom igrača i stvarima koje obično treneri rade početkom priprema?
– Nemamo drugih mogućnosti. Proces je takav. To je jedini način da dođem do prave slike. Znam što radim i kakav je postupak. E sad druga je stvar strpljenja ljudi oko mene, a na to mogu jako malo utjecati. To je jedini način da se nešto napravi. Drugoga nema. U suprotnom bojim se da ćemo opet početi lutati.
Dovodite neizravno u pitanje i dugogodišnju pogrešnu selekciju igrača zbog čega »Rijeka« tapka na mjestu?
– Mislim da je svakome tko godinama prati »Rijeku« sve jasno. Ne treba tu biti pretjerano pametan da se vide neke stvari. Ne ulazim sada u to je li se moglo nešto drugačije napraviti, je li bilo novaca za dovođenje kvalitetnijih igrača. Međutim, ovdje ima puno istih igrača na istim pozicijama. Imamo veliki problem brzine.

Znanje i moć

Kako je moguće da se godinama kod dovođenja igrača nije vodilo računa o brzini što mora posjedovati svaki igrač koji želi pratiti trendove modernog nogometa?
– Ne mogu komentirati ono što je bilo ranije, da li je bila drugačija ponuda igrača, što je izlazilo iz škole nogometa, odnosno da li je netko pogriješio ili je to jednostavno bio splet okolnosti. Međutim, činjenica je da moramo voditi računa o tome. Sada nam iz škole dolaze brži igrači poput Miloša, tu je i Čulina za kojega čujem da je brz. Mi moramo mijenjati krvnu sliku, tražiti brže nogometaše, bržu igru. »Rijeci« to treba i u tome ću ustrajati dok god budem trener.
U stalnom ste »ratu« s Alferezom, pokušavate mu nametnuti svoja pravila igre i treninga i čini se da polako uspijevate u tome?
– Ma nije to nikakav rat. Stanje u kakvom se on nalazi nije primjereno profesionalnom nogometašu. On zna igrati nogomet, ali da bi se bavio nogometom mora živjeti profesionalno. Nabacio je nekoliko kilograma, opustio se, ponaša se na i van terena onako kako ne treba. U Koprivnici je bilo pomaka, pokazuje želju i volju da drugačije igra, iako je opet bilo mahanja rukama i skakanja na odluku sudaca. Međutim, isto tako on je pokazao da osim znanja treba i moći. On ima znanje, ali nema moć. Mora skinuti desetak kilograma za proljetni dio sezone i onda će biti pravi.

Mjesec istine

Mislite da će te ga uspjeti »odvesti« na pravi put ili je razlaz neminovan?
– Ima mjesec dana vremena da pokaže da li hoće. Ako hoće onda će ostati, a ako neće neka ide kući pa će doći netko drugi. Nema drugoga izbora, ni drugoga puta. Ni za njega, ni za nas.
Kao i većina trenera »zaljubljeni« ste u Sandija Križmana iako niti jedan od vaših prethodnika nije uspio njegov potencijal pretvoriti u nešto konkretno?
– S njegovim učinkom u Koprivnici sam zadovoljan. Bio je jedini od naših šest ofenzivnih igrača koji je imao neke konkretne učinke. Pogodio je vratnicu, izborio crveni karton. Nisam ga još definirao kao igrača, što on zapravo može igrati.
Nisu ni vaši prethodnici?
– Svi pričaju da je on polušpic, a ja imam neke druge planove s njim. Probat ćemo i to u idućih mjesec dana.
Nakon stanke vas očekuje naporna serija utakmica, čak tri utakmice s »Osijekom«, dvije u Kupu jedna u prvenstvu, pa »Karlovac« i »Lučko«?
– To je za nas možda i mjesec istine. Kroz otvorene utakmice dobit ćemo jasnu sliku o tome koliko vrijedimo.
Rekli ste i uoči utakmice sa »Slaven Belupom« da vas očekuje svojevrsni sudar s istinom?
– Jesam i utakmica je pokazala da želimo ići naprijed, ali da još uvijek nismo konkretni. Međutim, utakmica je pokazala i da nismo toliko daleko od »Slaven Belupa« da ih uskoro možemo stići i postati konkurentni za vrh ljestvice – zaključio je Ištuk.

IŠTUKOVIH MJESEC DANA

PLUS

MLADI IGRAČI
Iako se od bivšega trenera juniora »Rijeke« očekivalo da će više pažnje prikloniti promociji mladih igrača o kojima je često pričao ti »klinci« dobili su pravi tretman tek kod Ive Ištuka. Grujević i Močinić su sakupili prve prvoligaške minute, otpisani Miloš i Tadejević su se vratili na mala vrata u momčad, a Datković je postao sve važniji dio prve ekipe.

SELEKCIJA
Ivo Ištuk je u ovih mjesec dana pravilno locirao najveći klupski problem – da u svlačionici ima previše limitiranih, nekarakternih igrača zbog kojih je »Rijeka« neovisno o upravama ili trenerima tu gdje jest već godinama. Većina njegovih prethodnika se nije imala hrabrosti obračunati s njima. Na zimu bi moglo biti veselo na Kantridi.

KOMUNIKACIJA
Iskusni trener iz Sarajeva ne zatvara oči pred očitim problemima i sve to maskira sladunjavim demagoškim pričama koje navijači, a posebno prosječni igrači vole čuti. Od toga klub ionako nema koristi. Drugi je par rukava što Ištuk slobodno može o tome govoriti jer niti je doveo, niti pripremao ove igrače.

MINUS

IGRA
Ni drugi trener »Rijeke« ove sezone, odnosno šesti u posljednje dvije godine nije uspio doći do preduvjeta svih uspjeha – igre. Od Rubčićeve momčadi predvođene braćom Sharbini na Kantridi nema prepoznatljivog i dopadljivog nogometa. Ištuk je uspio isprovocirati određene pomake, ali to još uvijek nije ni približno dovoljno.

REZULTATI
Ivo Ištuk vodio je momčad u pet službenih utakmica, te ostvario dvije pobjede, jedan remi i dva poraza. Objektivno gledano »bijeli« su u tom razdoblju ostvarili planirani proboj u četvrtfinale Kupa, te podbacili za dva boda u prvenstvu (Cibalia). Treba uzeti u obzir da je »Rijeka« s Ištukovim dolaskom ušla u teži dio ždrijeba koji nosi suparnike iz gornje polovice ljestvice.

MOMČAD
Trener »bijelih« niti jednu utakmicu još nije počeo s istim sastavom što se vrlo lako može protumačiti i kao lutanje u izboru igrača. Doduše, treba uzeti u obzir da je dosta standardnih igrača bilo opterećeno kartonima, te da su ozljede i bolesti nerijetko izbacivale iz stroja važne igrače, te da je Ištuk odlučio pružiti priliku svim igračima ne bi li si olakšao neke procjene.

STATISTIKA NIJE DOBRA

Statistika vam ne ide u prilog. U pet utakmice ostvarili ste dvije pobjede i jedan remi?
– Statistika nije dobra. Nisam s njom zadovoljan i ne bježim od toga. Sigurno da ni navijači s time nisu zadovoljni. Međutim, pokrenuli smo neke stvari i neke procese i vjerujem da će to u konačnici biti dobro. Usto imali smo i dosta problema, ozljeda, obveza mladih reprezentativaca, ali i problem s težim rasporedom. Međutim, ne igramo samo jesenski dio prvenstva, imamo i proljeće.

VIŠE ĆEMO RADITI NA MENTALNOM SKLOPU NEGO FIZIČKOJ PRIPREMI

»Bijeli« današnjim treningom započinju mini ciklus priprema u prvenstvenoj stanci.
– Posebno ćemo raditi na igri, na posjedu lopte, da lopta ide brže, da igramo više u prostor, da manje stojimo u mjestu – govori Ištuk. – Ima puno tehničkih stvari koje moramo popraviti. Imamo i utakmicu s »Udineseom« koja nam odlično dolazi da nastavimo kontinutet jakih utakmica. Nadam se da će se i ozlijeđeni igrači vratiti, da ćemo biti kompletni za posljednjih pet utakmica
Vjerojatno ćete se nastojati i kondicijski dignuti?
– Ovo je vrijeme kada se ne može posebno raditi na tome, kraj je polusezone. Više ćemo raditi na mentalnom sklopu nego na fizičkoj spremi.

VEĆI SAM OPTIMIST NEGO KADA SAM DOLAZIO

Kaže trener »bijelih« da je izuzetno zadovoljan sa suradnjom s ljudima iz i oko kluba.
– Dobro komuniciram sa svima koji su u klubu i oko njega. Suradnja je otvorena, ja uvijek kažem ono što mislim, primam sve sugestije i svačije mišljenje, ali ja sam taj koji odlučujem i snosim odgovornost. Možda nam fali nekoliko bodova da bi to zadovoljstvo bilo potpuno.
Je li situacija u momčadi gora u odnosu na prve dojmove?
– Kada sam gledao snimke utakmice bio sam manji optimist nego sad. Tu ima dosta potencijala, promjene se mogu napraviti. Posebno raduje što ima želje i volje, dakle da se poslije prvih žešćih diskusija u svlačionici oko toga, polako sve liježe na svoje mjesto. Otpor promjenama je sve manji i s vremenom će sve leći na svoje mjesto.

2012.
Mario Tadejević
Damir Kreilach
Valentino Stepčić
Igor Čagalj
Andro Švrljuga
Neven Vukman
Duje Baković
Kristijan Čaval
Ilija Sivonjić
Alen Dedić

2013.
Denis Ljubović
Sandi Križman
Dražen Pilčić
Robert Lisjak
Fenan Salčinović

2014.
Antonini Čulina
Deni Rubčić
Marin Grujević
Marko Simanović
Alen Matovina

2015.
Niko Datković
Simon Sluga
Armando Mance
Toni Jović
Mato Miloš
Matej Mršić
Ivan Močinić
Diego Živulić

Posudbe
Gutierrez
Delgadillo
Alferez

U jeku ovih novih Ištukovih riječi,volio bi da svi stavimo koji igrači nisu za Rijeku.Čisto me zanima jel nam se stavovi podudaraju

Evo ovi boldani su za mene dečki koji nisu za naš klub.Ili nisu kvaliteta ili ih je vrijeme pregazilo.S tim da ovi koji maju ugovor do 2015 godine nebi još ocijenjivao jer ni nisu dobili priliku