Rijeka nogometa
»Mijenjale su se države, natjecanja, klubovi, akteri.., a ostale
jedino stijene kao vjerni, postojani svjedok burnih vremena,
nepresušne »Rijeke nogometa«, koju su sušački
mladići otkrili prije 98 godina. (I. Volarić, Hram RI nogometa, Novi
list, listopad 2011.)
»Znam, stara je i derutna. Prilaz je težak, tribine su sive, a
beton ispucao. I stolice su prljave, komfor slab, nema krova, nema
zaštite od kiše... Dalo bi se nabrajati, ali se umjesto
toga rađe sjetim prizora s terase kafića s kojeg se pruža pogled na
cestu što prolazi iznad stadiona Kantrida. Bilo je to prije
nekoliko godina. Ljeto, usred sezone i svakih pet minuta jedan bi se
auto zaustavio, netko bi izašao i bacio pogled na stadion. Onda
bi se vratili u auto, izvadili fotoaparat i počeli škljocati.
Tablice njemačke, francuske, talijanske... Da čovjek ne povjeruje. (D.
Pajić, Najljepši stadion na svijetu, Novi list, siječanj
2011.)
»Subotnje je jutro. Na Kantridu je naleglo listopadsko sunce. I
nad stadion. Nad njegov zeleni travnjak. Nad grote pod zidom i pod
bukom gore s ulice. I sve se bjelasa pod pitomim jesenjim suncem. A
more dolje maestralno sjetno šumori i klopara o
stijene…« (B. Turčić, Jedna je Kantrida na svijetu, NK
Rijeka, studeni 1973., str. 6.)
»Stisnut morskom obalom i visokim kamenitim stijenama, smjestio
se stadion – sportska arena jedinstvena po okruženju, ljepoti i
ugođaju.“ (I. Paškvan, Stijene stare »kave«
riječke radosti, Pola stoljeća Kvarnerske rivijere, str. 77.)
STUDENTI SA SUŠAKA
Sportsku dušu starom i zapuštenom kamenolomu
smještenom ispod strmih stijena uz samu morsku obalu udahnuli su
mladi sušački studenti koji su 1911. godine počeli s radovima
kako bi uredili površinu za igranje nogometa. Uz sudjelovanje
velikog broja članova i podršku građana hrvatskog podrijetla
mladi entuzijasti su prionuli poslu te ubrzo izravnali teren, očistili
ga od velikih naslaga kamenja te uredili igralište dimenzija
100x50 metara.
Godinu dana kasnije
igralište je bilo spremno za otvaranje pa su 1. lipnja 1912.
godine sušačka Viktorija i zagrebački Građanski odigrali prvu
utakmicu na novouređenom igralištu. Unatoč brojnim političkim
događanjima zbog kojih je sušačka Viktorija ostala bez Kantride
igralište se postupno uređivalo i 1925. godine poprimilo prve
konture nogometnog stadiona. S godinama je teren podno legendarnih
stijena se sve više ličio na stadion budući da je ubrzo
sagrađena natkrivena središnja tribina, dvije pomoćne tribine te
je na igralište ugrađena drenaža što je obilježeno
utakmicom protiv Rome 1935. godine.
Za vrijeme
Drugog svjetskog rata stadion je poprilično oštećen no ubrzo je
obnovljen, povećane su dimenzije koje su se zadržale do danas (110x69
metara) i 8. srpnja 1945. godine ponovo otvoren utakmicom protiv
zagrebačkog Dinama, a ubrzo je u prvom prvenstvu nakon rata podno
stijena zaigrao Rijekin prethodnik Kvarner.
Lešnati teren 1958. godine dobio je travnati pokrivač a idućih
godina sagrađena je i zapadna tribina. Reflektori su postavljeni 1975.
godine te omogućili jedinstveni doživljaj – odigravanje noćnih
utakmica na obali samoga mora. Deset godina kasnije nad zapadnu tribinu
postavljen je električni semafor a posljednje veće preuređenje stadion
je doživio 1999. godine kada su na svim tribinama postavljene stolice
(time je prepolovljen kapacitet pa danas stadion može primiti 10.500
gledatelja) kako bi se udovoljilo pravilima UEFA-e i omogućilo Rijeci
da ugosti beogradski Partizan u kvalifikacijama za Ligu prvaka,
najelitnijeg klupskog nogometnog natjecanja na svijetu.
Nazor i Crnjanski zaslužni
Osim sušačkih studenata velike zasluge
što se Rijeka danas može ponositi jednim od najzanimljivijih
stadiona na svijetu imaju i pisci Vladimir Nazor i Miloš
Crnjanski. Crnjanski se školovao u Rijeci i pritom stanovao kod
strica koji je bio direktor tvrtke u čijem je vlasništvu bio
stadion. Uz njegovo posredovanje teren je dobio prenamjenu za sport
koju je potvrdilo i općinsko vijeće Kastva pod čijom je ingerencijom
bilo zemljište starog kamenoloma kod kojeg je u tu svrhu morao
intervenirati književnik i pjesnik, a tada odbornik u Kastvu Vladimir
Nazor.
Od Borgomarine do Kantride
Od uređenja 1912. godine do danas stadion
Kantrida promijenio je nekoliko naziva koji su bili uvjetovani
prvenstveno političkom situacijom u regiji pa se mjesto pod stijenama
stare »kave« nazivalo još Campo sportivo
Borgomarina, Campo Unione Sportivo Fiumana i Stadio Comunale del
Littorio.