Rijeka nogometa
   
    »Mijenjale su se države, natjecanja, klubovi, akteri.., a ostale jedino stijene kao vjerni, postojani svjedok burnih vremena, nepresušne »Rijeke nogometa«, koju su sušački mladići otkrili prije 98 godina. (I. Volarić, Hram RI nogometa, Novi list, listopad 2011.)     
    »Znam, stara je i derutna. Prilaz je težak, tribine su sive, a beton ispucao. I stolice su prljave, komfor slab, nema krova, nema zaštite od kiše... Dalo bi se nabrajati, ali se umjesto toga rađe sjetim prizora s terase kafića s kojeg se pruža pogled na cestu što prolazi iznad stadiona Kantrida. Bilo je to prije nekoliko godina. Ljeto, usred sezone i svakih pet minuta jedan bi se auto zaustavio, netko bi izašao i bacio pogled na stadion. Onda bi se vratili u auto, izvadili fotoaparat i počeli škljocati. Tablice njemačke, francuske, talijanske... Da čovjek ne povjeruje. (D. Pajić, Najljepši stadion na svijetu, Novi list, siječanj 2011.)     
    »Subotnje je jutro. Na Kantridu je naleglo listopadsko sunce. I nad stadion. Nad njegov zeleni travnjak. Nad grote pod zidom i pod bukom gore s ulice. I sve se bjelasa pod pitomim jesenjim suncem. A more dolje maestralno sjetno šumori i klopara o stijene…« (B. Turčić, Jedna je Kantrida na svijetu, NK Rijeka, studeni 1973., str. 6.)     
    »Stisnut morskom obalom i visokim kamenitim stijenama, smjestio se stadion – sportska arena jedinstvena po okruženju, ljepoti i ugođaju.“ (I. Paškvan, Stijene stare »kave« riječke radosti, Pola stoljeća Kvarnerske rivijere, str. 77.) 
   
STUDENTI SA SUŠAKA
   
    Sportsku dušu starom i zapuštenom kamenolomu smještenom ispod strmih stijena uz samu morsku obalu udahnuli su mladi sušački studenti koji su 1911. godine počeli s radovima kako bi uredili površinu za igranje nogometa. Uz sudjelovanje velikog broja članova i podršku građana hrvatskog podrijetla mladi entuzijasti su prionuli poslu te ubrzo izravnali teren, očistili ga od velikih naslaga kamenja te uredili igralište dimenzija 100x50 metara.
    Godinu dana kasnije igralište je bilo spremno za otvaranje pa su 1. lipnja 1912. godine sušačka Viktorija i zagrebački Građanski odigrali prvu utakmicu na novouređenom igralištu. Unatoč brojnim političkim događanjima zbog kojih je sušačka Viktorija ostala bez Kantride igralište se postupno uređivalo i 1925. godine poprimilo prve konture nogometnog stadiona. S godinama je teren podno legendarnih stijena se sve više ličio na stadion budući da je ubrzo sagrađena natkrivena središnja tribina, dvije pomoćne tribine te je na igralište ugrađena drenaža što je obilježeno utakmicom protiv Rome 1935. godine.
    Za vrijeme Drugog svjetskog rata stadion je poprilično oštećen no ubrzo je obnovljen, povećane su dimenzije koje su se zadržale do danas (110x69 metara) i 8. srpnja 1945. godine ponovo otvoren utakmicom protiv zagrebačkog Dinama, a ubrzo je u prvom prvenstvu nakon rata podno stijena zaigrao Rijekin prethodnik Kvarner.
    Lešnati teren 1958. godine dobio je travnati pokrivač a idućih godina sagrađena je i zapadna tribina. Reflektori su postavljeni 1975. godine te omogućili jedinstveni doživljaj – odigravanje noćnih utakmica na obali samoga mora. Deset godina kasnije nad zapadnu tribinu postavljen je električni semafor a posljednje veće preuređenje stadion je doživio 1999. godine kada su na svim tribinama postavljene stolice (time je prepolovljen kapacitet pa danas stadion može primiti 10.500 gledatelja) kako bi se udovoljilo pravilima UEFA-e i omogućilo Rijeci da ugosti beogradski Partizan u kvalifikacijama za Ligu prvaka, najelitnijeg klupskog nogometnog natjecanja na svijetu.

Nazor i Crnjanski zaslužni

    Osim sušačkih studenata velike zasluge što se Rijeka danas može ponositi jednim od najzanimljivijih stadiona na svijetu imaju i pisci Vladimir Nazor i Miloš Crnjanski. Crnjanski se školovao u Rijeci i pritom stanovao kod strica koji je bio direktor tvrtke u čijem je vlasništvu bio stadion. Uz njegovo posredovanje teren je dobio prenamjenu za sport koju je potvrdilo i općinsko vijeće Kastva pod čijom je ingerencijom bilo zemljište starog kamenoloma kod kojeg je u tu svrhu morao intervenirati književnik i pjesnik, a tada odbornik u Kastvu Vladimir Nazor.

Od Borgomarine do Kantride

    Od uređenja 1912. godine do danas stadion Kantrida promijenio je nekoliko naziva koji su bili uvjetovani prvenstveno političkom situacijom u regiji pa se mjesto pod stijenama stare »kave« nazivalo još Campo sportivo Borgomarina, Campo Unione Sportivo Fiumana i Stadio Comunale del Littorio.