RIJEKA Ivo Ištuk , trener »bijelih«, zakasnio je nekoliko minuta na službenu presicu uoči današnjeg prvenstvenog ogleda s »Osijekom«. Opravdao se klupskim obvezama. Prema vlastitom priznanju malo se zanio u razgovoru u klubu. Cijelo jutro proveo je u uredu sa sportskim direktorom Nikicom Milenkovićem . Na repertoaru je bio poraz od »Osijeka« koji je dosta teško pao svima na Kantridi. Zapravo, niz čudnih okolnosti u kojima je doživljen izazvao je i niz sumnji teško dokazivih, ali s druge strane upozoravajućih uoči današnje utakmice, a posebno skorašnjeg kraja polusezone i onoga neminovnoga – čistke koja će zahvatiti svlačionicu prepunu mediokriteta. No, do tada se moraju odraditi još tri utakmice, popraviti bodovna situacija. Današnja utakmica protiv »Osijeka« je posebna utoliko što je u pitanju posljednja domaća predstava ove godine i što Riječane očekuje isti protivnik kojih ih je prije nekoliko dana praktički izbacio iz četvrtfinaka Kupa. Sve ostalo je staro i znano: »Rijeka« mora pobijediti i igrom barem vratiti nadu da će iduće godina biti bolja nego ova na isteku.
Defanzivna blokada
– Poslije kup utakmice s »Osijekom« nikome nije bajno. Izgubili smo utakmicu koji smo htjeli dobiti. Isti protivnik očekuje nas i u prvenstvu. Vidjeli smo i u prvoj utakmici da u nekim segmentima igre, posebno u posjedu lopte na dvadesetak metara od suparničkog gola nemamo rješenja.
Tu smo nešto tražili, miksali, ali od prvoga dana mojega dolaska smo u razgovorima s ljudima iz kluba postaviLi neke zadatke. A to je da »Rijeka« izađe iz defanzivne blokade, da se igra ofenzivnije i da se afirmiraju mladi igrači. Do primljenoga gola mene je ova utakmica u tom smislu zadovoljila. Ali, primili smo gol i nadam se naučili jednu školu za novu utakmicu. Očekujem istoga suparnika, istu postavku igre. Mi nismo u nekoj bajnoj situaciji s bodovima, da li je to opterećenje ne znam, ali znamo da nam trebaju bodovi. Pokušat ćemo nastaviti tamo gdje smo stali prošlu utakmicu kada je govora o dobrim stvarima – govorio je Ištuk koji po običaju najviše problema ima s time koga poslati na teren u napadačkim redovima. S Čulinom se opekao. Vraća ga na njegovo mjesto lijeve polušpice.
– Imamo šest-sedam kandidata za mjesta napadača, međutim s niti jednim nisam zadovoljan. Ni s onim što pružaju na utakmicama ni s onim na treninzima. Ne vidim tu neko rješenje. Hoće li istrčati netko novi? I to je moguće. Možda Mance , možda Pilčić ... Tko zna, možda nas demantiraju pa daju gol i pokažu nam da smo griješili. Taj segment nam nedostaje – pogodak. Unatoč tome mi ćemo igrati otvoreno, ofenzivno, opet ćemo napast kao i u prvih pola sata kup susreta.
Provincijski igrači
Pored duže odsutnih Ištuk ne može računati ni na tragičara prve utakmice ozlijeđenog Duju Bakovića . Umjesto njega u momčadi se očekuje Niko Datković . Ostalo Ištuk nije otkrivao. Međutim, na Kantridi se stalno priča o jalovom napadu, a u posljednjim utakmicama »Rijeka« doslovce »sama sebi zabija pogotke« neobjašnjivom lakoćom.
– Kada radite igru, onda idete od zadnje linije, iznošenja lopte, preko vezne linije i držanja lopte do završnice, odnosno postizanja pogotka. Ja sam mislio da sam ova prva dva segmenta završili, međutim dogodile su nam se pogreške. One će se događati što više budemo ofenzivni, što zadnja linija bude više stajala, to će biti više grešaka. Međutim, što bismo sada trebali, čučnuti u svoj šesnaesterac i čekati da postignemo jedan gol ili zaboraviti greške, probati ih ispraviti i nastaviti svojim putem? Ja sam za ovu drugu varijantu.
Postavlja se i pitanje gubitničkog mentaliteta momčadi. Momčad »Rijeke« reagira kada više nema što izgubiti što su odlike provincijskih igrača.
– Reći ću jednu frazu koju ne koristim često: za sve je potrebno vrijeme.
No, i s vremenom se teško mogu preoblikovati već formirani karakteri dijela igrača.
– Ako ne može, onda se mijenjaju igrači, zapravo obično trener pa igrači – poručio je trener »bijelih« uoči drugog čina riječko-osječke trilogije. Prvi čin pripao je Osječanima, a drugi...