18 MU JE GODINA TEK... MATO MILOŠ
MLADI VEZNJAK NOGOMETAŠA »RIJEKE« OBILJEŽIO
MINIMALNU POBJEDU (1:0) NAD OSJEČANIMA OSTVARENU U POSLJEDNJOJ UTAKMICI
NA KANTRIDI OVE GODINE
Na ovakvim utakmicama se postaje igrač
Konačno malo radosti i pjesme (u svlačionici) na Kantridi nakon
utakmice s »Osijekom«. Razloga je sasvim dovoljno: od tri
boda koja »Rijeku« lansiraju prema gornjem dijelu ljestvice
(uz tri boda protiv Karlovca koja će biti danas uknjižena ukoliko
izostane žalba), preko činjenice da su »bijeli« nakon
»sto godina« svladali Osječane s mlađom ekipom od njegove.
Naime, Osječani su do sada uglavnom bili ti koji su dolazili na
Kantridu s »tinejdžerima« i nerijetko znali izazvati zavist
u riječkim redovima. Ovoga puta situacija je bila obrnuta. Četrnaest
»bijelih« igrača koliko je nastupilo protiv
»Osijeka« u prosjeku je staro 23,7 godina, a u tom
mladolikom društvu strše »nonići« Lisjak (33)
i Čaval (33). Ono što dodatno naglašava pozitivnu stranu
ove priče jest činjenica da taj novi riječki val nije igrao sporedne
uloge. Upravo suprotno. Osamnaestogodišnji Mato Miloš bio
je ponajbolji, ako ne i najbolji igrač na terenu!
– Ne znam što da vam kažem – govorio je nakon
utakmice igrač koji je na Kantridu stigao za pionirskog staža iz
porečkog »Jadrana«, a nakon debija pod Scorijinim vodstvom
pravu priliku počeo dobivati kod Ive Ištuka. – Nisam
očekivao da će sve biti ovako. Mislim naravno na svoju igru. Dao sam
sve od sebe. Drago mi je da smo kao ekipa uspjeli doći do ove pobjede,
koju smo svi priželjkivali. Jako je važna. S ovom pobjedom smo se
vratili u gornji dio ljestvice, među prvih pet momčadi, nadam se da
ćemo se tu i zadržati. I u posljednjoj utakmici ove sezone protiv
»Lučkog« ići ćemo na pobjedu, ali prvo moramo u Kupu
probati uzvratiti Osječanima za poraz. Mislim da se to može napraviti
jer pokazali smo da možemo igrati sa svakim, pa i
»Osijekom«. Još smo u igri.
Bodovi najvažniji
Miloš
je pokazao zavidnu mirnoću, bez imalo respekta ulazio je u duele, a na
koncu odigrao utakmicu bez greške. Nije baš
svakidašnje za osamnaestogodišnjeg igrača.
– Igrač se postaje na ovakvim utakmicama. Meni je lakše
utoliko što sam već odigrao nekoliko utakmica za prvu momčad.
Nema treme, zapravo uopće ne razmišljam o mogućoj
pogrešci već o tome da ispunim zadatke koje je pred mene stavio
trener. Moram zahvaliti treneru što mi je pružio priliku.
Malo je nedostajalo da dobru partiju okruni prvoligaškim
prvijencem. Vratar Osječana Ivan Kardum u prvom poluvremenu izvukao je
loptu iz svojega donjeg lijevog kuta koju su mnogi već vidjeli u mreži.
– Žao mi je što ona lopta nije ušla. Onaj šut krajem prvoga polu
vremena vratar je obranio, ali najvažnije da smo pobijedili, da smo upisali tri boda.
Svima na stadionu srce je stalo u 90. minuti kada je Riječane jedna
nepreznost umalo stajala tri boda. Lisjak i prečka su spasili
»bijele« od poravnanja.
Srce nam je stalo
–
I nama je srce stalo. Prvo je Lisjak obranio udarac Smoje, pa se onda
lopta zaustavila na prečki. Glupa situacija. Imali su jedan jedini
udarac u gol pa da lopte uđe... Na kraju se srećom sve dobro
završilo.
Mato je igrao na mjestu desne
polušpice, ostavio je dojam da može šprintati gore-dolje
uz aut liniju ne 90, nego 120 minuta!
– Valjda to imam u sebi, borim se, idem do kraja. Ne razmišljam o tome.
Utakmicu protiv »Osijeka« počeo je i Milošev
vršnjak Datković, a u drugom poluvremenu ušao je
još jedan igrač koji je tek nedavno prešao prag
punoljetnosti – Ivan Močinić.
–
Riječka škola nogometa je jako dobra i meni je drago da smo mi
mladi tu u prvoj momčadi. Nadam se da će ih biti još
više.
Spomenuo je na početku uzvratnu
utakmicu Kupa u srijedu u Gradskom vrtu i optimistično poručio da
riječke šanse još nisu propale. Doista misli da
»Rijeka« može prirediti iznenađenje u Osijeku?
– Zašto ne! Vidjelo se da možemo igrati s
»Osijekom«. Ako zabijemo rani gol, nadam se da možemo gore
nešto napraviti. Svaki igrači mora vjerovati u sebe i svoje
mogućnost – zaključio je Miloš.
Bit ćemo prvaci iduće godine.....fenix369-Kad mi srce stane kucatMoja dusa tad ce ostatNa tom mjestu ispod stijenaZa sva vremena