Problemi stižu u serijama, baš kao i negativni rezultati. Kantrida nikako da dočeka "razvedravanje", Rijeka je opterećena borbom za ostanak, a igrački kadar se uredno "osipa". Damir Kreilach, najvrijedniji igrač i strijelac "bijelih" ove sezone vjerojatno neće igrati u srijedu, protiv Istre 1961. Gostovanje u Puli veznjak Rijeke će preskočiti zbog neugodne ozljede zgloba, koju je zaradio protiv Zagreba u subotu...

I dok je Kreilach gotovo sigurno "out", osim ako se u posljednji trenutak ne dogodi čudo, Ilija Sivonjić je u statusu "ne zna se". Napadač Rijeke je protiv Zagreba također ranije napustio travnjak, pod upitnikom je, uostalom, bio i za dvoboj s "Pjesnicima", a sada se istovjetna situacija ponavlja i za ponovljeni susjedski derbi s Puljanima.

Damir Mišković postao je predsjednik Rijeke svojevoljno i odgovoran je za sve što se u njegovu mandatu bude događalo s klubom. O zaslugama se ne može govoriti dok se klub bori za ostanak. Rijeka prvo mora osigurati ostanak da bi Mišković počeo raditi na klupskom ustroju u skladu s ambicijama novog vlasnika čije interese zastupa. Ambicije sigurno nisu drugoligaške!

Budući da je dolazak dugo pripremao, Mišković ne može tražiti alibi u pogreškama prethodnika. Bivši predsjednik Robert Komen mjesecima je vodio Rijeku prema prvoligaškom rubu i dovodio Miškovića za predsjednika. Komen je na kraju savršeno pogodio tajming za odlazak, Mišković je postao predsjednik taman kada je bilo izvjesno da će se klub boriti za ostanak.

Da je Mišković (ne)promišljeno odabrao trenutak kada će postati predsjednik ukazuje i ishitreni način na koji je Srećko Jurčić postao novi sportski direktor. Prije nego što je formalno postao predsjednik, Mišković je odabrao novog sportskog direktora. Možda Juričić postane najbolji sportski direktor svih vremena, ali predsjednik koji misli ozbiljno ne bira direktore koji su zatečeni stanjem u klubu. Budući da je iskusni Juričić u trenerskoj karijeri bio puno oprezniji u daleko izglednijim situacijama, jasno je da nije slutio što ga čeka na Kantridi.

Miškovićeve poslovne reference nisu u skladu s postupcima, u ozbiljan posao ne ulazi se grlom u jagode. Rijeka ima novog predsjednika koji nemoćno sliježe ramenima dok čeka rasplet na kojega više ne može utjecati nakon što je novi sportski direktor promijenio trenera i doveo dvojicu nespremnih igrača. Obojica ne mogu pobjeći od odgovornosti za status kluba koji od 1974. godine neprestano igra u prvoj ligi.

Budući da vlasnik Rijeke Gabriele Volpi ne poznaje nogometnu problematiku, predsjednik Mišković ima slobodu kreacije klupske politike. Koliko je slobodan u podizanju letvice ulaganja pokazat će vrijeme, što se tiče kreacije način na koji je ušao u klub pokazuje da mu nogomet nije poznato okruženje. Uz tako bogatog vlasnika nije lako postati nemoćni predsjednik kluba koji se bori za ostanak.

Koliko je Rijeka blizu drugoligaškog ponora? Pogled kroz brojke sugerira dva drugoligaška diskursa: prvo, pet kola prije kraja praktično su ispala četiri kluba. Uz otpisani Varaždin, novi drugoligaši su Lučko, Karlovac i Šibenik, koji bodovno toliko zaostaju da nemaju realnih šansi izbjeći paket od pet klubova koji ispadaju.

Drugo, čak osam klubova poredanih od 5. do 12. mjesta smjestilo se u pet bodova razlike. Jedan od njih postat će suvišan na popisu prvoligaša. Rijeka mora odigrati još šest utakmica. Počevši od prekinute utakmice protiv Istre 1961, Rijeka u gostima igra protiv Splita, Cibalije i Karlovca, na Kantridu stižu Dinamo i S. Belupo. Standarna računica ukazuje da Rijeka od 18 treba osvojiti 9 bodova, 50 posto osvojenih bodova obično jamči ostanak.
Na kraju svakog natjecanja sve se svede na brojke kojima ne trebaju slova. Ako se počne prebirati po slovima, situacija u kojoj se nalazi Rijeka vrlo je ozbiljna. Od kada se igra Prva HNL Rijeka je bila triput u poziciji da se mora boriti za ostanak, iako je objektivno gledano prvoligaški status realno bio ugrožen samo jednom. Na kraju sezone 2002./03. pod vodstvom trenera Vjekoslava Lokice, Rijeka se spasila od ispadanja na samom kraju prvenstva kojega je obilježio defetizam u klupskoj svlačionici i uredu. U jednom se trenutku već potpisala predaja, druga liga počela se javno prizivati kao dobrodošlo čistilište klupskih zabluda.

U ovom trenutku na Kantridi još uvijek nema naznaka defetizma premda momčad u domaćim utakmicama već duže razdoblje igra deprimirano, jer nema pojedinačnog poteza koji bi podignuo samopouzdanje momčadi. Na gostujućim je terenima psihološki pritisak do sada bio manji, pa su igrači lakše dolazili do zraka, više su trčali i bolje izgledali na terenu. Ubuduće će teško disati i na gostovanjima budući da se nameće osvajanje bodova izvan Kantride. Na Kantridi gostuju dvije ponajbolje hrvatske momčadi, Dinamo i S. Belupo, što znači da bodove spasa treba osvojiti negdje u Puli, Splitu, Vinkovcima i Karlovcu.

Na početku prvenstva trener Alen Horvat stvorio je pozitivnu atmosferu u momčadi i na tribinama, Rijeka je igrala sasvim dobro budući da su dvojica bitnih napadača (Križman, Čulina) bili u formi koja je značila prevagu. Dovođenjem trojice Meksikanaca, poglavito Alfereza, dobilo se na kvaliteti i izgubilo na stabilnosti. Počela su različita tumačenja statusa pojedinih igrača, unutrašnji sukobi završili su otkazom treneru Alenu Horvatu, koji nije htio slušati predsjednika Roberta Komena. Otišli su trener i Meksikanci, Križman je iskoristio inertnost uprave i pobjegao u Pulu, Čulina se teže ozlijedio, Ilija Sivonjić nije se uspio oporaviti... Kada je došao trener Ivo Ištuk, u svlačionici više nije bilo napadača koji bi održavali stabilnost momčadi.

Ištuk je napravio dvije pogreške. Iako je vrlo iskusan nasjeo je otrcanim frazama o strpljivom ulaganju u mlade igrače (Datković, Močinić, Mance, Miloš, Živulić...), koji su u prvu momčad počeli ulaziti neprirodno. Umjesto da dobiju potporu okruženja, od njih se očekivalo da postanu potpora momčadi. Druga pogreška je Ištukov pokušaj da igra tečni nogomet bez igrača koji mogu odgovoriti trenerovim zahtjevima! Inzistiranjem na igri Ištuk je produbio jaz između želja i mogućnosti, momčad se psihički potrošila i Rijeka je postala ponornica.

Treći trener ove sezone, Dragan Skočić, zatekao je niz problema u momčadi među kojima je najveći problem uvidio na utakmici protiv Zagreba. Praktično isti igrači koji su jako dobro držali raspored u obrambenom bloku do prekida utakmice u Puli, na utakmici protiv Zagreba izgledali su blokirano od prve minute! Kada na utakmici zakaže nekoliko bitnih igrača, može se govoriti o podbačaju momčadi. Kada zakaže cijela momčad, podbacio je trener!

Na kvalitetu se više ne može utjecati od kada su došli Ivan Bošnjak i Dino Drpić. Treneru Draganu Skočiću u završnici prvenstva jedino preostaje pokušati stabilizirati momčad kroz osjećaj sigurnosti, koji nalaže odabir igrača za igru bez igre pa makar istodobno igrala šestorica stopera kao što je činio Elvis Scoria prošle sezone. Bude li Skočić nastavio birati igrače za nadigravanje kao prethodnik, Rijeku od ispadanja sigurno neće spasiti igra na terenu.

Predrag Kosanović spokojno je proveo uskršnje blagdane uoči kojih je Orijent pobijedio Cikvenicu i osvojio važne bodove:

- Bitno je da smo nastavili niz dobrih igara na proljeće, pobjedom protiv Crikvenice vjerojatno smo osigurali ostanak u ligi. Bilo bi dobro kada bismo u utorak u utakmici protiv Vinodola osvojili barem bod i da na kraju sezonu završimo negdje u sredini ljestvice kao što smo planirali, govori predsjednik Orijenta Predrag Kosanović.

Predsjednik Orijenta po službenoj dužnosti ipak je odgovorniji za logistiku nego za rezultate, što se tiče financija Kosanović dijeli sudbinu većine sportskih radnika u gradu:

- Koliko sam zadovoljan financijskim mogućnostima? Nisam zadovoljan sto posto bez obzira što svi znamo koliko je danas teško pronalaziti novac, kriza je velika. Zadovoljan sam što ipak podmirujemo osnovne obveze. Sigurno da bi nam koja kuna više dobro došla. Ne toliko da ostvarujemo bolje rezultate koliko da se organizacijski dignemo na višu razinu, kaže Kosanović.

Orijent je uvijek bio prvi izbor Rijeke, koja je dolaskom Damira Miškovića prvi put u povijesti odabrala Pomorac za strateškog partnera. Zašto?

- Suradnja Rijeke i Orijenta traje desetljećima, kod nas su uvijek igrali igrači Rijeke i radili njihovi treneri. Razgovarao sam često s ljudima iz Rijeke o mogućoj suradnji, pokušao dogovoriti neki vid suradnje, Rijeka je vrh nogometne piramide. Svjesni smo da smo stjecajem okolnosti izgubili drugo mjesto u regiji, Pomorac je u ovom trenutku ispred nas što Rijeci vjerojatno više odgovara. Nama preostaje da u miru radimo i da se dignemo na razinu kada će nam sami doći i ponuditi suradnju, smatra Kosanović.

Prije Kosanovića predsjednik Orijenta bio je Robert Komen, koji je bezuspješno pokušao ostvariti čvrstu suradnju s Rijekom. Od kada je Komen postao čelnik Rijeke, zamrle su veze između Kantride i Krimeje. Zašto?

- Ne vjerujem da je Rijeka odabrala Pomorac zbog toga, često se čujem s gospodinom Komenom. Bili smo u dobrim odnosima i kada je bio predsjednik Orijenta, u dobrim smo odnosima i danas, tvrdi Kosanović koji zna da je današnji predsjednik Rijeke Damir Mišković nogomet učio igrati u dresu Orijenta.

- Gopodina Miškovića ne poznajem, nadam se da ću jednom imati priliku s njim popiti kavu i porazgovarati. Inače, mislim da je ulazak stranog kapitala u riječki sport jako dobra stvar za naše klubove, zaključuje Kosanović.