ROBERT LISJAK ISKUSNI VRATAR NOGOMETAŠA »RIJEKE« NAJZASLUŽNIJI JE ŠTO SU »BIJELI« IZVUKLI BOD U NERAVNOPRAVNOM SUDARU S NOVIM-STARIM PRVAKOM IZ MAKSIMIRA
NAVIJAČIMA rukavice do poda!


Klasično iskupljenje. Robert Lisjak u razmaku od sedam dana prošao je kratki put od tragičara do junaka. Vratar »bijelih« na Parku mladeži primio je »kroz ruke« pogodak koji je otvorio put »Splitu« do pobjede, a protiv »Dinama« se prometnuo u prvo ime derbija. Zahvaljujući njegovim obranama »Rijeka« je uspjela sačuvati bod koji je na Kantridu donio dašak optimizma uoči završna tri prvenstvena kola i nastavak grčevite borbe za ostanak u koju su »bijeli« upali ovoga proljeća.
– Ono u Splitu je bilo samo splet nesretnih okolnosti, a ova utakmica je ipak potvrda forme koja me krasi od kada sam na Kantridi – govori najiskusniji igrač »bijelih«. – Drago mi je da sam se vratio, svakom treba, pa i starijem igraču, jedna ovakva utakmica za povratak samopouzdanja.
Osujetili ste tri opasna udarca u okvir gola, naizgled niste imali previše posla, ali tijekom cijele utakmice lopta je kružila oko ili preko kaznenog prostora?
– U prvom poluvremenu je bilo više centaršuteva koje sam polovio, a manje udaraca u okvir poput onoga Vidinog glavom. U nastavku je bilo obrnuto, više udaraca nego ubačaja. Uglavnom cijelo vrijeme pleli su mrežu i trebalo je biti izuzetno koncentriran jer niti u jednom trenutku nisi znao od kud bi moglo doletjeti nešto prema našem golu.

Najgluplji udarac

Ispalo je da je najbezopasniji udarac upućen u okvir gola završio u mreži?
– Najgluplji udarac! Vidio sam da Pivarić nema gdje i nema što, došao sam mu blizu. No lopta mu je pobjegla, špicom ju je stigao pogurnuti u gol. Čak sam je čepovima malo dirnuo, ali nije bilo dovoljno.
Paradoksalno je da ste primili pogodak iz kontre u utakmici u kojoj ste se 90 posto vremena grčevito branili nadomak vlastitog kaznenog prostora?
– Da smo malo iskusnija ekipa, ukrali bismo tih zadnjih 10 minuta. Na kraju imaš šansu možda dati drugi gol, a dobiješ ga iz kontre. Stvarno malo čudno.
Mogli ste iznenaditi, ali ruku na srce uzevši u obzir zbivanja na terenu, s bodom svi morate biti prezadovoljni?
– Sigurno da postoji žal kada vodiš protiv »Dinama« do pet minuta prije kraja. Oni su imali šanse, ali mi smo ih držali. Cijela ekipa je odradila odličan posao u fazi obrane. S obzirom na sve to, normalno da ti je žao što si izgubio dva boda. S druge strane uzme li se u obzir šanse, igra i posjed lopte koji su imali, pa i činjenica da je »Dinamo« u ovom trenutku bolja ekipa od nas, onda možeš biti zadovoljan s bodom.

Rijetko viđeni bunker

Teško se sjetiti kada je »Rijeka« igrala ovakav bunker (možda protiv Celte u Kupu UEFA 2000.) pred svojim navijačima. Jeste li mogli nešto otvorenijim pristupom isprovocirati preostala dva boda?
– Možda ovo nije bio jedini način da dođemo do pozitivnog rezultata, ali dali smo gol i poveli. Nakon toga se pojavio strah da se to ne prolije. Išli smo nakon toga braniti tu prednost. Ipak smo imali tri boda čvrsta u rukama i pojavio se strah da ih ne ispustimo. S druge strane ni »Dinamo« nam ni je dao puno, njihov vezni red stvarno je odličan, lopta je dobro išla i ne možeš ih poloviti. Nakon toga se i podsvjesno počneš povlačiti pa sve to prijeđe u neku vrstu bunkera. U biti imali smo što smo htjeli, vodstvo i bodove u rukama i to nam je bilo jedino važno da izvučemo najbolje što možemo. Bili smo na pragu tog cilja.
Bilo je posebno u nastavku dosta prostora za kontre koji niste najbolje koristili, presporo ste se otvarali?
– Nismo htjeli ići grlom u jagode jer imali smo pozitivan rezultat. Imao sam par puta loptu u rukama, mogao sam je brzo degažirati jer njihova obrana je bila na centru pa nisam. Mi se branimo, pet minuta nemamo loptu i da je ja brzo potrošim na kontru... Niti se obrana odmori, niti ništa. Kroz utakmicu razmišljaš što je najbolje napraviti. Ispalo je kako je ispalo.
Ambijent je bio sjajan, prvi put ovoga proljeća svi navijači bespogovorno su stali uz momčad očito shvativši da je ovo trenutak kada treba pomoći klubu?
– Nemam kapu pa ću reći: navijačima rukavice do poda. Imamo najjače i najbolje navijače. To odgovorno tvrdim! To je bilo strašno. Ovo što su oni napravili protiv »Dinama«, skandiranje, pjesma, navijanje... U ovoj situaciji nam je to bilo prevažno.

Četiri boda

Bila bi tragedija da ste nakon svega toga primili drugi pogodak?
– Jasno da bi bila. Meni je bilo žao i kada smo dobili izjednačujući gol jer atmosfera je bila preodlična. Dosta njih nas je otpisalo jer dolazi »Dinamo« i ovo je bila prilika da počastimo navijače.
Koliko zapravo znači ovaj bod u borbi za opstanak?
– Ovaj bod psihološki znači jako puno, no u onom natjecateljskom smislu mi moramo sada ići u Vinkovce ne izgubiti. Nema druge. Ne smijemo izgubiti u Vinkovcima jer onda taj bod ima značaj. Nakon toga moramo dobiti »Slaven Belupo«. Sve to znajući da »Inter« ima sigurna tri boda protiv »Varaždina« u posljednjem kolu.
S osvojenim bodom u Vinkovcima anulirali biste ta tri unaprijed osvojena boda »Intera«, ali naravno pod uvjetom da »Hajduk« idućega petka ostvari pobjedu u Zaprešiću?
– »Inter« je promijenio trenera, »Hajduk« s druge strane ne ulijeva povjerenje tako da moramo samo sebe gledati i napraviti što bolje rezultate. Zato mi je i žao što nismo uzeli sva tri boda protiv »Dinama« jer bi nam odlično došla. Najvažnije je da još uvijek odlučujemo sami o sebi.
Koliko bodova će po vama biti dovoljno osvojiti u iduća tri kola?
– Mislim da će četiri boda biti dosta. Dakle, da ne izgubimo u Vinkovcima i da dobijemo »Slaven Belupo«. Onda još idemo u posljednjem kolu u Karlovac kojemu ta utakmica ništa ne znači. Ali, ni »Lučkom« nije ništa značilo pa je dobio u Splitu. Ogledi s takvim momčadima su uivijek dvosjekli mač.